

Festival
Sarajevo Film Festival: Filmovima iz Srbije četiri nagrade
Filmovi iz Srbije su na upravo završenom Sarajevo film festivalu osvojili četiri nagrade. Film „Planina“ je najbolji dugometražni dokumentarni film festivala


Posle spektakularnog hapšenja policijskog generala Vlastimira Rođe Đorđevića postavilo se logično pitanje – gde ćemo ove godine na more.


Ovo je druga sezona kako živimo u zemlji koja zvanično nema izlaz na toplo more, tako da smo prinuđeni da se osolimo u inostranstvu. Rođa se, po jednoj verziji, nekoliko godina odmarao u Rusiji, ali je na kraju pod pseudonimom u predsezoni stigao u Budvu maskiran u građevinskog radnika. U tabloidima se pojavila i romansirana verzija gde Rođu policiji otkriva ljubavnica u zamenu za slobodu, jer je uhašena sa članovima duvanske mafije. Nekoliko pitanja nameću se sama gledaocima koji su poslednji put begunca videli kad je onomad skembalo Milanovića u Utjehi. On je tada pustio bradu (navodno sa tako maskirao i Rođa) i čučao u vikendici, al’ su ga provalili u lokalnoj piljarnici. Kako se čovek maskira u sezonca? Moraš da se nabilduješ, malo ti poiskaču žile, pocrniš delimično (ostaje belo ispod atlet-majice), tetoviraš žensko ime, nosiš rukavice, sekirče i zaprašiš se krečom i cementom. Možeš da furaš i šorc od isečenih farmerki. Znači, Rođa je argatovao za ruske investitore u Budvi, u deset sati je stajao u redu za pasulj, taj famozni topli obrok koji samo ljudi koji rade teške fizičke poslove mogu bez posledica da pojedu u to doba. Posle po pivkana pa ajd na poso.
Šlem ne mora, ovde ga nose samo ministri i to kad se polaže kamen temeljac.
Ono što je još luđa fikcija jeste teoretska mogućnost da je Rođa kao građevinac pripremao plažu Jaz za Roling stonse i Još veći prasak! Sa Lovćena vila kliče, dobro došo Džeger Miče, sad se cijeli narod pita hoće l biti Ričards Kita? To bi već bio zaplet dostojan Ladlama, za holivudski spektakl u kojem će statirati i najveći broj VIP posetilaca koji su izrazili zabrinutost za bezbednost voznog parka. Pojavio se praktičan problem parkiranja u hladovini, kao i kategorije publike – jer veliki broj đetića smatra da zaslužuje VIP tretman, makar u nivou Mika i Kita.
Pitanje letovanja tokođe je vezano za upis u srednje škole. Deca su polagala prijemne iz srpskog i matiša, ministar Lončar je promešao loptice i izvukao ispitne kombinacije i cirkus je počeo. Deca su lepo znala srpski, samo ih je zbunila akcentologija. Ruku na srce – i mene zbunjuje i to mesecima, jer imam utisak da se putem medija uporno forsira jedan tip akcentovanja na drugom slogu koji često zvuči blago rečeno smešno. Ova potreba da se akcentovanje uniformiše i standardizuje pomalo me podseća na purifikaciju jezika od bilo kakve raznolikosti koja karakteriše srpski jezik i nekoga asocira na prostor bivše SFRJ gde se srpski susretao sa komšijama i tako obogaćivao. Očigledno, ni deca nisu bila spremna da na prijemnom polažu akcente, pa ako neko otrese – ništa od letovanja.
Za kraj – iz dana u dan vidimo slike dobrovoljnih davalaca krvi na Trgu republike. Akciju su pokrenuli Institut za transfuziju krvi i B92, a građani su se fantastično odazvali. Tu nema velike filozofije – ako možete pomozite, osećaćete se dobro. Taj osećaj da ste učinili dobro delo predstavljao je i povod za akciju u kojoj je ORCA građanima na udomljenje nudila napuštene kuce i mace. U novinama ste mogli videti a u vestima čuti za monstrume koji maltretiraju životinje, pa je ovo možda još jedan način da se naše društvo učini humanijim.
Elem, predsednik Tadić je dao krv, svaka čast, a posle je naleteo na pult sa kucama i macama i usvojio mače. OK, lep gest dostojan predizborne kampanje, saznali smo da se maca zove Micika i da danas živi u Predsedništvu. Iako je gospodin Tadić formalno učinio human gest i simbolično podržao akciju, dakle stekao je imidž Predsednika – prijatelja ljudi i životinja, prepuštanjem brige o mačetu drugima, praktično je obesmislio ideju. Usvajanje napuštene životinje i njeno pretvaranje u kućnog ljubimca jeste čin u kojem pokazujete spremnost da preuzmete odgovornost i brigu o živom biću, da ste odgovorna osoba koju ne vode impulsi tipa – gle slatka maca, joooj što je medena. Micika bi morala da se pojavljuje na konferencijama, da se vere po ramenima Tadiću ili da mu prede u krilu dok vodi razgovore.
Ako nisi spreman na takav odnos sa mačetom, onda ga ne donosiš kući nego mu odneseš malo hrane i ostaviš ispred zgrade.
U protivnom ono postaje privremeno raseljeno mače u kolektivnom centru koji se zove Predsedništvo. Ova politička omaška sa Micikom, kao i svaka omaška, prema psihoanalitičkoj teoriji, otkriva površnost ovdašnje političke prakse i može da bude dobra škola ne samo za gospodina Tadića.


Filmovi iz Srbije su na upravo završenom Sarajevo film festivalu osvojili četiri nagrade. Film „Planina“ je najbolji dugometražni dokumentarni film festivala


Građani Ivanjice koji su prisustvovali 17. Nušićijadi, izviždali su ministra kulture Nikolu Selakovića i predsednika opštine Aleksandra Mitrovića, poznatog po tome što je za Badnji dan u opštinu uneo bukvu


Umetnici koji su odbili da učestvuju na Oktobarskom salonu kažu da je to zbog nejednakih honorara. Jelena Medaković, sekretarka za kulturu Beograda, kaže „honorari su jednaki za sve“


Iako se program ovogodišnjeg Bitefa sveo na samo jednu predstavu, i iako je do njegovog početka ostalo nepunih mesec dana, nema zvaničnih informacija o sudbini festivala. Priča se da će se o svemu pobrinuti direktor Beogradskog dramskog pozorišta Jug Radivojević


Najpre je saopšteno da honorari za umetnike na 61. Oktobarskom salonu nisu predviđeni. Onda su pojedinim umetnicima ponuđeni honorari dvostruko veći nego prethodnih godina
Evropa i Srbija: Slučaj “Crvene zvezde”
Kako je fudbalski klub postao poslovno-politički projekt Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve