img
Loader
Beograd, 3°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Rekapitulacija: Disciplina kičme – Sviđa mi se da ti ne bude prijatno, 40 godina kasnije

Kojina revolucija

19. april 2023, 20:50 Dragan Ambrozić
foto: goranka matić
Copied

Prvi album Discipline kičme nekad se smatrao prvim velikim alternativnim rok izdanjem u našim krajevima. Kad se danas presluša, jasno je da je ova divlja ploča zapravo neupitni klasik jugoslovenskog rokenrola i originalni doprinos onom svetskom

“Uživaj opštu nemoć
Moraju te gledati jer ne znaju
Uživaj opštu nemoć
Nešto ćeš promeniti”
(Uživaj)

Godine 1983. “novi talas” je već uveliko bio iza nas. Ispred je bila pustinja.

I baš kad je sve izgledalo kao povratak u sterilno, impotentno doba pre new wavea, odnekud je došla ova ploča da zbuni sve. Kao nastavak panka drugim sredstvima, Discipina kičme je prevarila sudbinu i nastavila svojim putem što ju je odveo u večnost.

R-1020743-1184872235
…

KAD JE HENDRIKS BIO PANKER

Beogradski duo koji su u tom trenutku činili Dušan Kojić Koja na basu i Nenad Krasavac Kele za bubnjevima, imao je hrabrosti da napravi nešto što niko nije uradio u svetskim okvirima. Vođeni instinktivnim poznavanjem afroameričke muzike (bluza, fanka i soula), kao i razumevanjem cele istorije rokenrola sa pankom kao najnovijim ukazanjem tog fenomena, ponudili su vizionarsku rekonstrukciju smisla rokenrola u osamdesetim obuhvatajući sve pomenute uzore i naslućujući njegovu budućnost kroz semplovanje, dolazeći rap i još nepostojeći drum and bass.

Jednako važan je bio način delovanja – autentična andergraund praksa, dotad neviđena u Jugoslaviji u toj formi. Sam album objavljen je za Helidon, najmanju od svih izdavačkih kuća u SFRJ. Snalazeći se po mreži studentskih i omladinskih prostora, uz podršku istih takvih glasila, Disciplina je uz mnogo dovijanja uspevala da sastavi kontinuitet svirki. Prećutan, ismevan i preziran dugi niz godina od strane svih glavnih medija – ne zaboravimo to nikad! – Koja je uspevao da održi bend u izuzetno nepovoljnim uslovima, samo zahvaljujući veri u sebe. Mali krug prijatelja koji ga je uvek podržavao znao je od samog početka da on govori istinu i da će je govoriti dok god bude imao snage.

Za razliku od drugih na sceni, naime, Koja nije imao šta da izgubi. On je zaista bio iz radničke klase i znao je šta to znači, u bilo kom sistemu. Njegova bas gitara je zaista bila oružje socijalne promene. Jedino koje je imao.

Sa ovakvim pristupom, što je sva pravila dovodio u pitanje, u pop muzici kao produžetku i refleksiji društvenih odnosa – Koja je postao čovek čije delovanje vodi muzička zbivanja na ovim prostorima potpuno drugačijem ishodu od onog koji je malograđanska elita priželjkivala. Previše dugo muzika je bila kontrolisana zabava. Previše dugo se ništa nije smelo reći. Disciplina kičme zato je vrlo jasno nastupila kao glas društvene pravde. Kad je posle “novotalasnog” iskustva postalo jasno da nema mesta strahu i da sve zavisi od nas, Koja nije ni smeo da igra na manje nego – na sve ili ništa. Muzika je za njega bila jedini način da bude slobodan.

A slobodu mogu tako strasno želeti samo oni koji je nemaju.

REVOLUCIJA NERVOZE

Sviđa mi se da ti ne bude prijatno istovremeno je i socijalna i muzička kritika zatečenog stanja u post-novotalasnoj Jugoslaviji. Prvi album Discipline kičme sačinjen je od 10 numera koje se prepliću i nadovezuju opisujući jedan skučen svet protiv koga se treba boriti. Bio je to muzički iskaz onih koji žive u teskobi jer nemaju osnovnu slobodu da budu to što žele da budu – tako je muzički iskaz ovde istovremeno bio i moralni princip, dok je moralni princip bio muzički iskaz… oni su bili neodvojivi.

Snimanje i produkciju su 6-12. decembra 1982. u ljubljanskom studiju Tivoli uradili sam Koja, čuveni snimatelj Toni Jurij (Pankrti, Šarlo akrobata, Električni orgazam) i Riki Rif, što je bio pseudonim Nebojše Antonijevića Antona, iz tada potpuno nove grupe Partibrejkers. Pošto je u vojsku otišao sjajni originalni bubnjar Nenad Krasavac Kele (ex-Urbana gerila), za snimanje je u bend ušao Srđan Todorović Žika (ex-Radnička kontrola) – ispostaviće se genijalan muzičar.

Počevši sa instrumentalnim uvodom Nestani ih, preko furiozne Ti znaš da tvoja soba ima četiri ugla i programskog antihita Nemoj da bacaš betonske table sa vrha svoje zgrade, ove izdanje nas udara kao maljem, stavljajući odmah do znanja da ništa više ne sme biti isto. Kad se ritam malo uspori, to je samo da bismo jasnije čuli neku od besmrtnih Kojinih poruka, kao što je: “Mladost ne opravdava besvest”. Drugu stranu posebno krase Uživaj i Javno veselje, čije su ozbiljne reči temelj nepomirljive ideologije Discipline kičme, okrenute protiv svetskog i domaćeg foliranja, manipulacije i eksploatacije. Ovoj akcionoj poeziji vratićemo se malo kasnije.

Nije slučajno što se deo hime SFRJ Hej, Sloveni provokativno pojavljuje usred numere Pečati, iz repertoara Šarla akrobate (kao i Mozak, ona je ostala nesnimljena i preneta je u repertoar Discipline kičme, a verovatno je još nekoliko stvari sa ove ploče skicirano za prethodnu grupu). Upravo je to bio bend koji je učinio mogućom revolucionarnu praksu unutar jugoslovenske popularne muzike, čineći naš lokalni new wave opasnim. Verovatnoća da se iza Sviđa mi se da ti ne bude prijatno kao fantom pomalja mogući drugi album Šarla akrobate, objašnjava povremeno direktan politički ton, koji nije karakterističan za ostala Disciplinina izdanja. Svi su izgledi da bi Šarlo akrobata – da je potrajao i da je bilo po Kojinom – postajao sve ekspicitnije angažovan bend, u kome bi se slobodarska muzička praksa ukrstila sa slobodarskim političkim mišljenjem. Duh te mogućnosti vije se debi albumom Discipline kičme.

Sviđa mi se da ti ne bude prijatno bio je povoljno ocenjen u omladinskoj štampi, sklonoj podržavanju radikalnih istupa, ali je dočekan sa zbunjenošću u onome što je preostalo od muzičke, posle gašenja originalnog “Džuboksa”. Treba još jednom pojasniti da je Koja tokom najvećeg dela “zlatnih osamdesetih” od strane medija bio ili zanemaren ili tretiran kao frik, te je do predvorja slave došao tek pred sam raspad Jugoslavije. Danas nam to zvuči pomalo neverovatno pošto se radi o jednoj od sadašnjim mladima najpoznatijih i najdražih ličnosti iz perioda jugoslovenskog rokenrola, ali baš je tako bilo. Najveći deo svoje karijere Koja je proveo žestoko ignorisan.

Zato što jeste bio revolucionar.
R-1020743-1184872321
…

STIH BROJ 1

U srcu albuma Sviđa mi se da ti ne bude prijatno je konflikt.

Za razliku od velike većine rok grupa u SFRJ, Disciplina kičme je od početka iskazivala osećaj sukoba u društvu. Postoji nešto veoma istinito u načinu na koji mladi Koja ovde izgovara svoja jednosložna zapažanja, koja su kasnije postala žanr za sebe, pa smo se pomalo na njih i navikli. Ali kad na ovoj ploči on kaže:

“Ništa se ne dešava,
jer niko ništa ne shvata”

(Javno veselje)

…to nije stih rok pesme, nego čitulja za Jugoslaviju, Srbiju i Beograd, sve odjednom. Osmrtnica za ovu sredinu koja već duže od 40 godina ne može da se oporavi od odlaska druga Tita.

To je konačna istina u kojoj je sadržano sve što treba znati o nama.

Pročitajte je, molim vas, ponovo, da bi vas konačnost ovog stiha razbudila:

“Ništa se ne dešava.
Jer niko ništa ne shvata”.

STIH BROJ 2

Mali broj ljudi je uspeo da umakne sudbini i nešto uradi sa sobom i za druge. Uvek se za to plaćala velika cena, pa je na kraju krajeva tako bilo i sa Kojom.

Sukob o kome je pevao Koja od Šarla akrobate, a posebno sa Disciplinom kičme, bio je sukob sa naslagama starih i novoproizvedenih laži, mitova i drugih ćorsokaka kolektivne svesti, koji su svi uvek skrivali neke tajne finansijske interese. Eksploatacija je uvek postojala u jugoslovenskom i srpskom društvu. Javna pljačka građanstva kroz sistem nikad nije ni prestajala. Umeće manipulisanja društvenim narativom kod nas je dovedeno na vrlo visok nivo. Ovde je uvek na vlasti neka vrsta laži, u kojoj učestvuje većina.

Nema tu milosti za male pobunjenike ako zakorače van dozvoljenog prostora. Tako je Dušan Kojić Koja morao da se predstavlja kao muzičar da se ne bi videlo da je u pitanju čisti revolucionar.

Jer Kojin rečnik, u kome oslobođena bas gitara i dadaističke narodne mudrosti daju obećanje čoveku da neće opet biti prevaren – to je jezik revolucije. Možda jedine revolucije kojoj će pristvovati moja generacija, što je uglavnom videla mnogo degenerativnih promena kod ljudi sa ovih prostora, a malo toga što budi nadu i hrabri da može biti bolje.

Kojin duh je vesnik te moguće revolucije iz pop kulture, to je njegova glavna ostavština za budućnost. Mogućnost koju nam ostavlja otvorenom – da jednom ipak stvarno “buka bude u modi”. Jer jedino buka diže iz mrtvih.

Kad Koja kaže:

“Mladost ne opravdava besvest”

(Mladost ne opravdava besvest)

…to je definitivna osuda poslušnog omladinskog debilizma kojim smo bili okruženi 1983, ali takođe i osuda večnog bezbrižnog omladinskog konformizma, kojem smo svedoci i sad. Takođe je napad na samoobnavljanje sistema kontrole društva kroz nove snage, koje jedva čekaju svoje parče ukradenog kolača.

STIH BROJ 3

Treći stih koji određuje prevratničku ulogu ovog albuma sadržan je u refrenu u kome se kaže:

“Nemoj da bacaš betonske table sa vrha svoje zgrade,
Polupaćeš auta, a možda i ljude”

(Nemoj)

… iz čega postaje jasno da je dolazeća trijumfalna pobeda surovog materijalizma nad ljudskim životom, što nas sve strašnije zapljuskije, bila, dakle, provaljena još 1983.

Trebalo je prilično hrabrosti u bilo kom vremenu otpevati nešto ovako naizgled besmisleno, dati mu značaj hita i udahnuti mu profetski smisao. Bila je to tajna šifra koja je otvarala vrata razumevanja šta se zaista dešava oko nas i sa nama.

Osnovna poruka “novog talasa” bila je da treba da budeš svoj. Sa svojom jedinstvenom mešavinom roka, repa i improvizacije, nošen ritmom uz koji se može čak i igrati, prvi album Discipline kičme taj imperativ podiže na nivo revolucionarnog programa. Kojin način rada duguje najvećim individualistima navedenih žanrova – istovremeno Džonu Lidonu, Džimiju Hendriksu i Afrika Bambati – te nije čudo što većina naših danas aktivnih progresivnih rok grupa, jednako kao i hip hopera, smatra da mu ponešto duguje. Pravila koja je on ovde postavio, standardi su što važe i danas.

BUDUĆNOST REVOLUCIJE

Kojina kulturna revolucija, najavljena na jedinom albumu Šarla akrobate, počela je pre tačno 40 godina debijem Discipline kičme ikoničnog naziva Sviđa mi se da ti ne bude prijatno. Danas je jasno da je reč o jednoj od najuzbudljivijih i najoriginalnijih rok ploča nastalih u SFRJ. Njom je otpočela jedinstvena karijera ovog benda sa integritetom, koji je uvek išao mimo tokova dok nije postao opštenarodno prihvaćen – baš zato što je bio toliko nezavisan i svojeglav da je na kraju postao simbol totalnog oslobođenja.

Dugi niz decenija Dušan Kojić Koja bio je dosledni branilac čovekoljublja i pravednosti na ovim prostorima. Delujući u vremenima kad su se stvari lomile u bivšoj Jugoslaviji, tokom osamdesetih, Koja je postao i ostao neupitna moralna vertikala naše rok muzike. U najtežim trenucima devedesetih, bio je ohrabrenje svima nama koji smo ostali ovde, a njegovi stihovi su postali borbeni pokliči. Kad je dvehiljaditih stigao kapitalizam – tamo gde su se drugi prodavali što su bolje mogli, Koja je uvek davao više i nije se štedeo. On je najsvetliji primer etičke poruke rokenrola na ovim prostorima i kulturna ličnost od posebnog značaja. Zbog svoje revolucionarne uloge, što je muzici dala snagu društvenog pokreta, Disciplina kičme se pretvorila u mit.

Takva biografija ne može da se završi jer je nastavljaju oni koji dolaze.

Tagovi:

disciplina kičme disciplina kičme rekapitulacija Dušan Kojić Koja jugoslovenski new wave koja Kojin rečnik Nenad Krasavac Kele Šarlo Akrobata Sviđa mi se da ti ne bude prijatno Ti znaš da tvoja soba ima četiri ugla
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Premijere

12.decembar 2025. S. Ć.

Filmski maraton za najdužu noć u godini

„Najduža noć filma“ za najdužu noć u godini, maraton tri filma od kojih je "Izlet" svetska a "Karmadona" domaća premijera

Slučaj Narodno pozorište

12.decembar 2025. Sonja Ćirić

Zaposleni Narodnog pozorišta: Upravo, džaba ste krečili

Za samo pet dana od kad je otvoreno posle dvomesečne pauze, Uprava Narodnog pozorišta u Beogradu izdala je već dve Odluke kojima bi da sputa slobodu zaposlenih. Oni se, međutim ne obaziru

Intervju: Aleksandar Radivojević, reditelj

11.decembar 2025. Bratislav Nikolić

Između izolacije i sučeljavanja sa stvarnošću

Karmadona, scenario i režija Aleksandar Radivojević, igraju Jelena Đokić, Sergej Trifunović, Milutin Mima Karadžić, Milica Stefanović, Miloš Lolić, Miloš Timotijević, Petar Strugar i drugi

Književnost/filozofija

11.decembar 2025. Ivan Milenković

Zapisi potištene kurve

Emil Sioran, Sveske 1957–1972; s francuskog preveo Bojan Savić Ostojić; Službeni glasnik, Beograd 2025

Pozorište

11.decembar 2025. Marina Mlivojević Mađarev

Preobražaj na teži način

Prima facie, Suzi Miler, režija Anja Suša, igra Maša Dakić; Bitef teatar

Komentar
Ćacičend sa ukrašenim jelkama i letećim Deda Mrazom

Komentar

Praznični Ćacilend: Dovedite i Božić Batu

Ne treba dirati Ćacilend pred praznike. Kad već u Beogradu neće na ulici biti novodišnjih proslava, valja ga ostaviti kao atrakciju za strane turiste

Andrej Ivanji

Pregled nedelje

Prometej iz Ćacilenda

Preuzimanjem „na sebe“ odgovornost za aferu Generalštab i obećavanjem amnestije Selakoviću i drugim potencijalnim osumnjičenim licima, Vučić hoće da se osigura da mu saradnici ne postanu svedoci-saradnici. Zato je spreman da razori sudsku granu vlasti

Filip Švarm

Komentar

Strah od sekundarnih sankcija NIS-u: Zašto banke ćute?

Evro skače, ljudi hrle u menjačnice, banke odbijaju da kažu da li posluju sa NIS-om, a režim kaže - sve je do panike. Moguće, ali ko je širi

Marija L. Janković
Vidi sve
Vreme 1823
Poslednje izdanje

Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva

Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati se
Politički život i smrt u Srbiji

Kada će izbori, ali stvarno

BIA: Izbor za superlojalistu

Ljudi sa crvenim đonovima

Sjedinjene Američke Države

Tramp u potrazi za Nobelom

Intervju: Aleksandar Radivojević, reditelj

Između izolacije i sučeljavanja sa stvarnošću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1823 11.12 2025.
Vreme 1822 03.12 2025.
Vreme 1821 26.11 2025.
Vreme 1820 19.11 2025.
Vreme 1819 12.11 2025.
Vreme 1818 05.11 2025.
Vreme 1816-1817 22.10 2025.
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Povezane vesti

Intervju: Marko Grabež, glumac i muzičar

19.april Zorica Kojić

Samo disciplina pokazuje ti put!

“Ono što najviše volim kod nas i naših odnosa unutar benda jeste to što nema nekog stereotipnog definisanja i karakterisanja prema rodu i polu. Doprinosi i uticaji su često složeniji i ne bih baš tačno znao da odredim koji je čiji doprinos. Raduje me što je s vremenom sve manje egzotizacije pozicije žene u bendu, gde je neko u publici srećan samo da vidi ženu sa gitarom”

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure