img
Loader
Beograd, 22°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište – Beton mahala

Katarza je moja sudbina

17. jun 2015, 16:23 Muharem Bazdulj
Copied

Predstava Beton mahala je amaterska samo u izvornom značenju tu reči (od glagola "voleti"). Napisana i odigrana iskreno, iz duše (ili iz stomaka), bez kalkulacija i prenemaganja, sa nepatvorenom verom u misiju i suštinu umetnosti, ona gledaocu uzvraća katarzičnim činom prepoznavanja

Za Beton mahalu, predstavu u izvođenju novopazarske trupe „Joj, evo ih ovi“ prosječan konzument srpskih medija lakše je mogao da čuje preko prednjih novinskih stranica, nego iz kulturnih rubrika. U svojoj matičnoj sredini, naime, dakle, u Novom Pazaru, predstava je izazvala neku vrstu skandala te je praktično zabranjena nakon premijere i jedne reprize. S jedne strane, predstavi je to poslužilo kao besplatna reklama, pa je u relativno kratkom periodu igrana širom Srbije. Prije nekoliko dana – u nedjelju, 14. juna – mogla ju je vidjeti i beogradska publika u Zvezdara teatru.

Režiju predstave potpisuju Branislav Trifunović i Rifat Rifatović, a tekst su napisali i odigrali mladi Novopazarci: Džana Ljajić, Ema Muratović, Ajtana Dražanin, Draga Kostić, Lejla Bučan, Amar Ćorović, Nedim Nezirović i Petar Kostić. Koncept je relativno jednostavan. Glumci nam se na početku predstavljaju pravim imenima i prezimenima i razotkrivaju poneki „spomenarski“ detalj iz vlastite biografije. Slijedi desetak labavo povezanih slika u kojima se ogledaju neuralgične tačke savremenog života u njihovom zavičaju. Lajtmotivski intermeco između pojedinih slika predstavlja čitanje članka o Novom Pazaru sa Vikipedije. U samim slikama obrađuje se problematika školstva između ostalog i u kontekstu različite nominacije maternjeg jezika (bosanski odnosno srpski), zatim međunacionalnih (srpsko-bošnjačkih) odnosa i licemjerja roditelja u situaciji kad im se sin ili ćerka zaljube u nekog od anamo onih, ismijavaju se političarska demagogija i govor mržnje sa internetskih foruma, istražuju se pozicije manjine i većine te preispituju identitetska pitanja. Na samom kraju, u formi nekog utopističko-poetskog vapaja, glumci nam govori u kakvom gradu žele da žive. U tom dijelu je možda i najdirljivija replika u cijelom tekstu, kad jedna od djevojaka kaže kako želi da živi u Pazaru kakav je nekad bio odnosno kakav su joj barem rekli da je bio. Ima u toj nostalgiji za nedoživljenim koji osjeća cijela jedna generacija, nostalgiji za normalnošću u naraštaju koji od rođenja živi u zanimljivim vremenima iz one glasovite kletve, nečega što nadaleko nadilazi sam Novi Pazar. A ipak, ova predstava je suštinski duboko lokalna i koliko god bila u stanju da komunicira sa publikom bilo gdje, šteta je što se ne igra na matičnoj sceni, u matičnom gradu, gdje komotno može da funkcioniše kao „opštenarodna psihoanaliza“, što onomad reče Slobodan Blagojević.

Jedna od tajni ostvarenosti ove predstave jest upravo to što su se njeni autori bavili temom koja ih se intimno toliko tiče. Parafrazirajući Čas anatomije mogli bismo reći da su se mladi Pazarci latili teme koja je za njih značajna, relevantna, uzbuđujuća, koja ih nosi, koja im pomaže u saznavanju svijeta i obradili je u poštenoj, istinitoj i iskustvenoj transpoziciji: „Taj zanos koji diktira tema i koji iz te teme proizlazi, jeste samo drugo ime za istinitost, za umetničko poštenje. Ako je stvar potekla, dakle, iz tog dela senzibiliteta, iz te neminovnosti da se tema, da se problem izruĉi iz sebe, onda će čak i neki (…) tehnički, retorički problemi i momenti da se reše (mogu da se reše) i da se organizuju takoreći sami od sebe i na taj način da postanu drugostepenim: umetničko će delo živeti od sopstvenog plamena, od sopstvene vatre koja iz njega zari. (…) To je ono što se zove istinitost. Istinitost nadahnuća, istinitost detalja, istinitost teme i pristupa temi.“

Riječ amater i pridjev amaterski etimološki potiču od latinskog glagola „amo, amare“ što znači „voljeti“. Raditi nešto amaterski ne znači nužno da se to radi loše, znači samo da se radi iz ljubavi. Predstava Beton mahala je, dakle, amaterska samo u izvornom značenju tu riječi. Napisana i odigrana iskreno, iz duše (ili iz stomaka), bez kalkulacija i prenemaganja, sa nepatvorenom vjerom u misiju i suštinu umjetnosti, ona gledaocu uzvraća katarzičnim činom prepoznavanja.

Odlično se to vidjelo i u reakciji Beograđana. Po pravilu velegradski škrta na stojećim ovacijama, publika koja je te večeri napunila Zvezdara teatar glumce je sa scene ispratila dugim i gromkim aplauzom i na nogama. Zasluženo.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Novi album

09.septembar 2026. Dragan Ambrozić

Problematična deca rokenrola

The Cramps, Gravest Gravy (Vengeance)

Bioskop

09.septembar 2026. Zoran Janković

Apologija jednog sna

Yugo ide u Ameriku, režija Filip Grujić i Aleksa Borković

Roman

09.septembar 2026. Jaroslav Pecnik

U potrazi za porodičnim blagom

Dražen Katunarić, Zalmoxis, Litteris, Zagreb 2026.

Pozorište

09.septembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Hrabre mlade spisateljice

Marija Rakočević, Žena veže rep, režija Maša Pavlović; Zbirka (verovatno) nepročitanih drama, priredila Mina Milošević

Izložba

09.septembar 2026. Sonja Ćirić

„Rusi dolaze“ znači kolektivni strah i najavu opasnosti

Naslov izložbe Slobodana Bojovića „Rusi dolaze“ izazvao je razne komentare. Umetnost i treba da provocira – kaže umetnik

Komentar
23. maj

Komentar

Rađanje građana iz duha republike

Rušenje Vučićevog režima na izborima je dečja igra u odnosu na ono što nas čeka posle: obnavljanje do temelja razorene zemlje. Ne postoji teži zadatak od toga da se od podanika stvore građani, ali to je pitanje opstanka Srbije

Ivan Milenković
Vučić

Komentar

Vučić sam protiv svih, ali stvarno

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić zapljuvao je sebe u ćošak, odvajajući se od svih, pa i od svoje partije. Zato će, kad stupi protiv 250 ljudi od integriteta sa Studentske liste, konačno stvarno biti sam, kako se već godinama bizarno hvališe

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić, miting, kampanja

Pregled nedelje

Kako je propao marš na Novi Sad

Na šta bi Vučić ličio ispred nekoliko hiljada migratornih mitingaša okružen kordonima i, iza njih, masom bijesnih Novosađana? Zar njegov marš na Novi Sad nije bio otkazan i prije nego što je zakazan

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1862
Poslednje izdanje

Ova situacija

Srbija pred izborom Pretplati se
Špijuniranje studenata

Kad Veliki brat uzjaše Pegaza

Režim protiv naroda

Naprednjačka javno-privatna agencija

Portret savremenika: Hašim Tači

Presuda visokog rizika

Evropska krajnja desnica u službi Trampa i Putina

Probijanje vatrenog zida

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme 1860 26.08 2026.
Vreme 1859 19.08 2026.
Vreme 1858 12.08 2026.
Vreme 1856-1857 29.07 2026.
Vreme 1855 22.07 2026.
Vreme 1854 15.07 2026.
Vreme 1853 08.07 2026.
Vreme 1852 02.07 2026.
Vreme 1851 25.06 2026.
Vreme 1850 17.06 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure