

Kultura
Na Blacklist festivalu dani filmskog programa
Na Fakultetu dramskih umetnosti od petka do ponedeljka besplatne projekcije nekih od naših najboljih filmova, a u okviru Blacklist festivala


Nije bilo unapred poznato ko je u žiriju za književnu nagradu "Vital" i o tome bi Sonja Ćirić trebalo da se elementarno uputila, pre nego što je svoj tekst odlučila da zasnuje na optužbi mene za slabu etičku procenu, procenu koju mi je ona pripisala - svojom neobaveštenošću
U autorskom tekstu Sonje Ćirić, pod naslovom:„Džentlmenski“ potez jednog pisca, koji se tiče mog povlačenja iz užeg izbora za književnu nagradu „Vital“, zbog činjenice da se u žiriju nalazi članica čiju književno-teorijsku pismenost ne cenim, navodi se da roman nije trebalo ni da šaljem na konkurs ako sam već video da izvesna koleginica ima učešća u odlučivanju. S tim stavom se potpuno slažem, samo što je istina to da nije bilo poznato ko je u žiriju do trenutka do kad nije objavljen uži izbor. Kada sam saznao ko žirira, roman sam povukao i ponudio svoje obrazloženje javnosti, koje Sonja, sada, svojim proizvoljnim interpretativnim manevrima udaljava sve više od njegove istine. Valjda je to i svrha sve kraćih tekstova: da stvar svedu, jasno opredele, iznađu krivca i udalje od osnovnih razloga. No, neka, svako radi ono za šta mu srce kuca. Pominju se tu i nekakva fizička nasilja, emocionalna zlostavljanja, kao teme, čime se insinuira verovatno ko zna šta sve ne. Samo napred, možemo o svemu.
To je što se tiče činjenica: nije bilo unapred poznato ko je u žiriju za tu nagradu i o tome bi Sonja trebalo da se elementarno uputila, pre nego što je svoj tekst odlučila da zasnuje na optužbi mene za slabu etičku procenu, procenu koju mi je ona pripisala – svojom neobaveštenošću.
Što se tiče tog mog gesta obznanjivanja prirode odnosa mene i članice žirija, nema potreba naširoko da iznosim svoje razloge. Moja osnovna intencija je bila da obelodanim ono što je neminovno slučaj na našoj književnoj sceni: potpuna prevlast korupcionaške svesti kada je u pitanju nagrađivanje. Da ne bih neprestano projektovao nekakve „druge“ koje ta svest obuzima i krasi: izneo sam lično iskustvo kada mi je prvi put pripalo da imam tu vrstu neugodnog opredeljivanja i odlučivanja, a da sam lično motivisan. Nimalo nisam glup ili naivan da ne pomislim kakvu štetu može meni naneti ta vrsta iskrenosti, naprotiv. Jedna od tih posledičnih nezgoda, jeste i ovo Vaše proizvoljno pisakaranje o temi o kojoj ste ovlaš upućeni.
Postoje, naime, i „nekoristoljubive iskrenosti“, one iskrenosti na koje našu javnost treba da podsetimo najpre svojim primerom. Smatram da je to jedino etičko ispravno stanovište. I zato se dižu bure, dževe, zato nastaju razne pobude da se istumače moji motivi i namere, da mi se pripišu razne etičke nepodobnosti: jer sam izneverio uvreženu logiku. Malom, naizgled nepromišljenom iskrenošću, možemo napraviti važne promene. Možemo zaista otvoriti pitanje kako nagrađujemo književnost i čemu književnost danas služi.
Svetić naše književnosti i nagrađivanja te književnosti, trebalo je da ostane isti: ovaj pokloni onoj Nin-ovu nagradu jer mu je kućna prijateljica, obrazloženje se sklepa kao nogom, par kvazi-teorijskih fraza se smisli uz ukusan kupus, i mučen narod to prinuđen verom u nametnut mu autoritet – „guta“ kao vrhunski kvalitet. Međutim, u te i takve redove se uvukao jedan koji ne ume da ćuti o svemu tome. Jedan koji je ludo spreman da kapira i primenjuje kako to funkcioniše „nekoristoljubiva iskrenost“, koja jedina menja stvar – iz korena. Unapred prihvatam sve optužbe: i da sam lud, da sam histeričan, i ove popularne sa „Iks“ mreže: da je u pitanju „small dick“ energija. Sve može i sve jesam, ali ajmo o literaturi, o kriterijumima kojima procenjujemo neko delo, o tome čemu književnost danas. Ja sam pre svega džentlmen prema toj gospođetini i istinama koje ona ima da nam ponudi.


Na Fakultetu dramskih umetnosti od petka do ponedeljka besplatne projekcije nekih od naših najboljih filmova, a u okviru Blacklist festivala


Vikend u Beogradu i Novom Sadu na ne:Sajmu Pobunjenih izdavača uz knjige, predizborno pripovedanje, kviz, humanitarnu prodaju, snimanje emisije, a pre svega na ne pristajanje stvarnosti bez kulture


Projekat „Savremena srpska proza“ koji je ove godine pokrenulo Blum izdavaštvo, dostupno je na programima Pobunjenih izdavača. Na Sajmu knjiga ga neće biti


Festival umetnika sa crnih lista otvoren je predstavom glumaca Šabačkog pozorišta o godini u kojoj ne svojom krivicom nisu stali na svoju scenu, a koja je počela otkazom Jeleni Ivetić


Zlatni rez’42 – Djeca Kozare, režija Lordan Zafranović
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve