U izdanju beogradskog Komika, nedavno je objavljen strip Frederika Petersa Plave pilule, potresna autobiografska priča o životu s ženom koju voli i njenim trogodišnjim sinom, koji su oboje zaraženi HIV-om
Više od decenije nakon premijernog objavljivanja na francuskom, izdavačka kuća Komiko iz Novog Sada nam donosi autobiografsko remek-delo Frederika Petersa, švajcarskog strip autora mlađe generacije. Delo koje ga je vinulo u sam vrh evropske strip scene, Plave pilule, priča je o nadanjima, strahovima, borbi sa samim sobom, ali pre svega – ljubavna priča.
Frederik Peters je početkom milenijuma objavio ovo delo nastalo kao pokušaj da svojim bližnjima i okolini objavi činjenicu da su njegova partnerka Kati, koju neizmerno voli, kao i njen sin, koji je postao deo njegovog života, zaraženi HIV-om. Sva objašnjenja, činjenice, svoja razmišljanja i strahove Peters pretače u slike i tekst, a čitalac na kraju ostaje razoružan pred optimizmom i snagom jedne nesvakidašnje porodice.
SUDBINA: Strip počinje kadrovima koji su jednostavno osmišljeni, a opet prikazuju emociju koju Fred i Kati dele. U nastavku se autor priseća prvih uzgrednih susreta sa svojom budućom ljubavi, sve do dočeka 2000. godine. Sudbonosni ponovni susret za ovo dvoje mladih ljudi se pretvara u otkrivanje međusobnih emocija, nakon čega sledi nekoliko izlazaka. Scena zajedničke večere ostavlja čitaoca bez daha. Dok Kati počinje da otkriva svoje strahove, Fred, vidno zbunjen, poredi razgovor sa partiturama i melodijom koja odjednom nailazi na zastoj.
„Ja sam seropozitivna… I moj sin, takođe.“ Nakon što je čuo ovu rečenicu od Kati, Freda preplavljuju talasi različitih emocija. On odbacuje tugu, beg, sažaljenje, gnušanje, i kada ponovo ovlada sobom poziva Kati da provede noć sa njim. Noć „dugu, oklevajuću, nežnu, ali ne previše seksualnu…“ Život mu je promenjen. Ili ponovo počinje.
Nastavak stripa u fazama prati Fredovo zbližavanje sa Katinim sinom, suočavanje sa okolinom, probleme u vezi sa seksualnim kontaktom… Dok Fred pristupa Kati i njenom sinu, bez bolesti u prvom planu, vidimo i razvoj njihovog odnosa. Frederik gradi ulogu očuha sa trogodišnjim detetom, ne sa „bolesnim trogodišnjakom“, i uspešno se snalazi sa ulogom s kojom ranije nije imao iskustva. On postaje i oslonac svojoj partnerki u najbolnijem trenutku za nju, uvođenju trojne terapije za klinca.
HIV je opaki virus, danas u velikoj meri ukroćen terapijom koja se uzima tri puta dnevno. Pre 13 godina, kada je strip nastajao, nuspojave su bile česte i neprijatne, te Kati uvođenje terapije za sina vidi kao kapitulaciju pred virusom. Trojna, ili kombinovana terapija, podrazumeva uzimanje tri leka koji, ukoliko se uzimaju maksimalno disciplinovano, zajedno suzbijaju HIV virus kod inficiranog. Kombinovana terapija, pod zvaničnim nazivom antiretrovirusna terapija (ARV) obuhvata i lek „truvada“ ili „tenovir“, pilule plave boje, i uzima se doživotno.
Emocije sa kojima se Fred i Kati bore, pored predrasuda okoline, snažno su prikazane, a pretakanje njihove lične priče u slike, „strip u stripu“, ideja je koju Fred deli sa Kati od samog početka. Na ovaj način oni zajednički žele da okolini predstave sve sa čime se suočavaju, i ostavljaju čitaocima da li će ovaj par prihvatiti ili ne.
BELI NOSOROG: Neminovna stvar u vezi sa ovim parom je da pre ili kasnije dođe do rizičnog odnosa, i taj događaj otvara poglavlje koje autor koristi da razbije tabue o HIV-u. Pucanje kondoma i odlazak kod porodičnog lekara unosi u strip niz objašnjenja. Pre svega, čitalac saznaje gde se virus nalazi, koja je njegova koncentracija i koji su načini prenosa. Potom lekar objašnjava da je Katin virus pod kontrolom što se tiče koncentracije u krvi, te nakon pregleda Fredovog polnog organa svečano objavljuje da će odraditi test iz krvi, ali da je šansa da test bude pozitivan ista koliko i da kada izađu iz ordinacije na ulici sretnu belog nosoroga.
Život mladog para polako se oslobađa stega i strahova, uz rutinu vezanu za terapiju, kondome i preglede zbog ranica na telu. Terapija, rutina i disciplina donose veću kontrolu bolesti, veza između Freda i Kati obeležena je uzajamnim poverenjem, a priča se približava svom kraju. Fred svoj „strip u stripu“ privodi završetku, a planiranje putovanja je nagrada koju ova mala porodica sebi na kraju dopušta.
Komikovo izdanje Plavih pilula izlazi trinaest godina nakon završetka priče ispričane u stripu. Godine su Petersu donele svetsku slavu, njegov strip je u međuvremenu prevođen, nagrađivan i ekranizovan – za Plave pilule Peters je dobio nagradu za najbolji strip na međunarodnom strip festivalu u Angulemu, kao i Premios La Cárcel de Papel u Španiji, za najbolji strani strip. Trinaest godina kasnije, Fred upravo u ovom izdanju daje svojoj priči epilog, u vidu kratkog post skriptuma i dodatnih osam stranica.
Nakon objavljivanja Plavih pilula 2001. godine, Fred i Kati su uspeli da dobiju ćerku koja u trenutku crtanja ovih dodatnih osam strana ima devet i po godina. Devojčica je rođena carskim rezom i nema virus HIV-a u krvi. Katin sin je danas tinejdžer, bavi se boksom, i dalje redovno uzima terapiju, i ne krije od prijatelja i simpatija da je zaražen HIV-om. Kati redovno uzima terapiju i virus joj se povukao iz krvi, ali je prisutan u limfnim čvorovima. Fred je i dalje Katin oslonac, ona je njegova muza „…glave pune strahovanja i nadanja… i torbe pune malih plavih pilula…“.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Zgrada Narodnog pozorišta u Subotici, čija rekontrukcija je trajala dve decenije, poredila se sa „Skadrom na Bojani”. Završena je nakon sedamnaest godina, a plaćena je pola milijarde dinara više nego što je predviđeno
Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
„Novi narativ“, teatrološka studija Marine Milivojević Mađarev ispituje kako dramski pisci, pišući o prošlosti, utiču na promenu njene percepcije u sadašnjosti, a time posredno i same sadašnjosti stvarajući nov narativ
Ako u pravednom gnevu na zlo uzvratimo zlim, ako se i sami prihvatimo silničkih metoda razumljivih vladajućoj sili, čini se da ćemo naškoditi samo prethodnim zlikovcima, ali ne i zlu samom – jedna je od niza tema o kojoj mislite nakon predstave „Mihael Kolhas“
Ivo Andrić je 19. aprila 1939. predao akreditive kao kraljevski poslanik u Nemačkoj, a nekoliko meseci kasnije, 1. septembra, počeo je Drugi svetski rat. Srećom mogao je da se osloni na odličnog vojnog izaslanika, pukovnika Vladimira Vauhnika. Ispostaviće se da je on bio najbolji špijun Kraljevine Jugoslavije
Ovih dana na društvenim mrežama u toku je rat polova. Ništa novo, reći će neko. Ovog puta, međutim, stvar je malo neobičnija nego inače. Jedni protiv drugih ne bore se muškarci i žene, nego – muškarci i medvedi
Religijski praznici slave gospodara, što je zastrašujuće samo po sebi. Nacionalni praznici slave mitove zajedništva, što nije manje beznadežno. Samo se Prvog maja slavi rad kao uslov slobode, dakle slavi se slobodni građanin koji se ne podaje gospodarima, niti se klanja kumirima nacije. Zato se ovaj praznik u modernim populističkim režimima sistematski obesmišljava
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!