Izložba
Mirjana Boba Stojadinović: Moja četiri grada
„Mestopriča“ je izložba kojom Mirjana Boba Stojadinović označava 25 godina rada. Njena tema je prostor, načini na koje prostor omogućuje kreativne, društvene i političke frekvencije svakodnevice
Maratonski sprint
20. april, Pogon/Dom omladine Beograda
Kao što je i najavljivano, godišnji ciklus koncerata savremene ciganske muzike Ave Romale (u kojem je puno izvođača s prostora druge Juge) u Beogradu – posle spektakularnog starta s jubilarnim/povratničkim nastupom Esme Redžepove – u saradnji B92 i aktuelne nove vlasti tj. njenog ministarstva kulture nastavljen je virtuoznom, instrumentalnom erupcijom životne snage i radosti izvođenja Ferusa Mustafova i njegove sedmorke takođe iz Makedonije.
Kada je proleća ’96. Ferus-paša sa svojim orkestrom premijerno gostovao na BG-binama – urnebes za prvi Ring Ring festival, u dorćolskom penzionisanom bioskopu Rex – beše to kult uživo, tamnoputi svadbarski (nipošto za sahrane!) bend kome se naklonila alter-publika. Trbušna plesačica, Rambo, Cane i sve, ali uz puno tzv. kemp-odmaka. Ovog puta jasan koncertni program iznesen je pred predanu mladu publiku u krcatoj sali Doma omladine koju su pre 30-ak godina nazvali Dansing; 250 din. za ulaznicu neizbežno je uključivalo i saunu, a sat i 45 min. (uključujući bis) furioznog muziciranja pretopilo se u stojeće ovacije.
Ležerne klavijature na samom početku oslobađaju se od animir-zvuka, a ka džezu naginje i bubnjar zgodno smešten između uobičajenih južnjačkih raspar-ritmova i tananih sinkopa. Mustafov se u prvoj polovini više posvetio klarinetu nego saksofonu po kome je poznatiji, i ujedno je taj deo uzleteo skladnim aranžmanima: ne samo posledica Ferusovog školovanja nego i putovanja, izloženosti svetu, World/etno-festivalima po kojima nastupa, ti pregledni spletovi rifova, prstolomnih unisa i efektnih izmena tempa/dinamike omogućuju da kompozicije bez dosade traju i po desetak minuta. Briljira spora verzija Đurđevdana, ni govora o dernjavi a la Brunclik/Bregović; zasad jedina ovdašnja obrada te pesme koju vredi pamtiti.
Dok je prvo uglavnom „sitno proštepavao“ kao da zurlaški zvuk Mustafova prevodi u ćiriličke titlove, stasiti (klavirski) harmonikaš Milan Zavkov u stavu mitraljesca đilkoša razvukao je u duele sa šefom orkestra, koji mu je ravnopravnost priznao i jednim od nedavnih brzometnih albuma (Ora i čočeci, ’99, makedonski Senator/slovenački Biveco), koji su producirali/potpisali rame-uz-rame. Zapanjujuću čistotu tona i preciznost deonica limenjačkim sazvučjima zaokružuju i oštre dva brata (rođački veoma nalik Ferusu) iz poznatog trubačkog orkestra Aguševi. Bez ikakve konferanse i pevanja, munjevito se smenjuju čočeci/kola/ora, melodijske linije prepliću kao zmije za koje mungos nije izmišljen; nijedan solo-pasaž ne zapada u lokalne stereotipe a ravnoteža raspisanog i improvizovanog čini muziku Mustafova nekako divno eksteritorijalno-balkanskom bez granica i zavada. Nas valjda čini ponosnim, makar samo kao komšije.
Ni istovremeno sviranje klarineta i saksa više nije tako važan scenski trik, Ferus iz cuga proteruje kilometre vazduha kroz piskove, a ni ostali nisu manje neverovatni: kad više ništa ne očekujete, nekoliko puta uzastopno udvostruče brzinu/podignu registar – dođe čoveku ponovo da se ženi! – pa kao maratonci odsprintuju ka sunčanoj strani Šare. Da se na njih navali ta planina, i nju bi proburgijali…
Do sledećeg koncerta, možda Mustafovi učestvuju na nekim ciganskim noćima u okolini?
„Mestopriča“ je izložba kojom Mirjana Boba Stojadinović označava 25 godina rada. Njena tema je prostor, načini na koje prostor omogućuje kreativne, društvene i političke frekvencije svakodnevice
Zadužbina Milana Mladenovića sprema tužbu protiv vlasnika TV Pink jer neovlašćeno „obrađuje“ pesme kultne Ekatarine Velike. Kažu, hteo je da kupi prava, ali njima ne pada na pamet da to dopuste
Zgrada Narodnog pozorišta u Subotici, čija rekontrukcija je trajala dve decenije, poredila se sa „Skadrom na Bojani”. Završena je nakon sedamnaest godina, a plaćena je pola milijarde dinara više nego što je predviđeno
Izložba radova koje su naši umetnici prošlog veka naslikali zbog Pariza i o Parizu, istovremeno govoreći i o njihovim danima provedenim u gradu za koji Cuca Sokić kaže da mu je „svaka fleka, nekako na svom mestu“
„Novi narativ“, teatrološka studija Marine Milivojević Mađarev ispituje kako dramski pisci, pišući o prošlosti, utiču na promenu njene percepcije u sadašnjosti, a time posredno i same sadašnjosti stvarajući nov narativ
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve