img
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Izložba Tarnerova nagrada, Tate Britain, London

Dvorana varki

22. januar 2003, 22:11 Siniša Savić
Copied

Polemike i kontroverze, koje redovno prate dodelu Tarnerove nagrade, najvažniji godišnji kulturni događaj na savremenoj umetničkoj sceni Velike Britanije, ni ove godine nisu izostale

Nedavno je u galeriji Tejt Britan (Tate Britain) u Londonu zatvorena ovogodišnja izložba Tarnerova nagrada (Turner Prize), vodeća godišnja engleska izložba kada je reč o vizuelnim umetnostima. Ovu manifestaciju tradicionalno prati veliko interesovanje medija i javnosti. Čitav događaj je promovisala i prenosila TV stanica Channel 4 koja je, inače, u proteklih deset godina znatno doprinela približavanju savremene vizuelne umetnosti široj publici. Tako je umnogome zahvaljujući njoj generacija umetnika „Brit arta“, koja se afirmisala tokom devedesetih i delovala pod okriljem Čarlsa Sačija, doživela veliku medijsku promociju a njeni pripadnici dobili tretman zvezda, sličan onom koji su do tada imali fudbaleri, pop ikone i holivudski glumci. Oni koji su se u ovom poslu najviše afirmisali postaju bogati kao profesionalni sportisti ili zabavljači, pa je shodno tome i interesovanje najšire javnosti veliko i tretman koji dobijaju sličan. Novinski stupci estradnih hronika beleže da se jedan od braće Čepman zabavlja sa Kejt Mos, da je Trejsi Emin snimila reklamu za Vivijen Vestud dok je Demijan Hirst režirao video spot grupe Blur. Dok je prošlogodišnjem pobedniku Tarnerovu nagradu uručila mega zvezda Madona uz par prigodnih reči i (ne)obavezno frekventno korišćenje glagola fuck, ove godine čast da prvonagrađenom umetniku Kitu Tajsonu uruči ček u iznosu od 20.000 funti pripala je arhitekti Danijelu Libeskindu.

Polemike i kontroverze, koje redovno prate ovaj najvažniji godišnji kulturni događaj na savremenoj umetničkoj sceni Velike Britanije, ni ove godine nisu izostale.

IZLOŽENI RADOVI: U Tejt Britan galeriji ovoga puta bili su izloženi radovi četiri odabrana umetnika – Fione Baner, Lajama Gilika, Kejt Tajson i Ketrin Jas. Zajednička karakteristika njihovog rada mogla bi da se pronađe u njihovom interesovanju za misterije ljudske psihe, racija i duha, za razliku od prethodnog umetničkog talasa opsednutog telesnim, koji se ustoličio 1997. godine na izložbi savremene britanske umetnosti „Sensation“ u londonskoj galeriji Kraljevske akademije umetnosti (Royal Academy of Arts). Na ovogodišnjoj Tarnerovoj nagradi uočljivo je da engleska opsednutost (u savremenoj umetnosti definitivno!) mrtvim telima, penisima i krvlju, kao i doživljaj umetnosti kao novog panka kojim će se pokazati srednji prst tradiciji i institucijama, u poslednjih par godina prolazi kroz izvesne promene, ali za sada se može samo pretpostavljati u kom smeru će se dalje kretati umetnička vizija generacije umetnika superzvezda devedesetih. U svakom slučaju, oni potvrđuju da savremena umetnost u prvom redu jeste dijalog, najčešće sa samom sobom, ali i slobodno kretanje kroz intimne sfere egzistencije.

PROSTOR, ČOVEK, JEZIK: Rad Lajama Gilika (Liam Gillick) teško je svrstati u jednu kategoriju. Raznovrsnost njegovog angažmana proteže se od dizajna i teorije do učešća u organizovanju grupnih izložbi. Njegov izloženi rad bavi se istraživanjem veze između arhitektonskog prostora i čoveka, uz Gilikov očigledan interes za intelektualne i instinktivne reakcije posmatrača na manipulisani prostor. Ovo ga povezuje sa ideologijom modernističke arhitekture i svešću o značaju dizajniranog prostora kako na direktno ponašanje ljudi tako i na razvoj društva kao celine. U prostoriji galerije Tejt Britan Gilik je izložio dugačak sto/kabinet na koji je, pod staklom, postavio svoj projekat dizajna kompjutera. Preko cele površine plafona okačio je pano od aluminijuma i obojenog pleksiglasa koji sa jednostavnim geometrijskim formama čistih boja posetiocu omogućava specifičan fizički doživljaj prostora. Čak i ako posmatrač ne gleda direktno u ovaj objekat, samo osećanje prisustva toga iznad glave intenzivira sugestiju „komunikacije“ zidova, drugih objekata u sobi i njegovog sopstvenog tela. Iako naizgled formalno i hladno, poetičnost ovog dela se shvata tek kada se prostorija napusti. Osećanje svetlosti i boja rasutih po vratu i leđima i dalje traje, kao kada se posle šetnje po kiši uđe u kuću.

Fiona Bener (Fiona Banner) zainteresovana je za probleme i mogućnosti jezika kao jednog od načina izražavanja i komunikacije. Benerova se predstavila sa dve vrste radova, skulpturama i tekstom. Skulpture su trodimenzionalni interpunkcijski znaci – sjajni, crni, neočekivano senzualni objekti zapanjuju svojom stabilnošću i masom. Tekstovi na zidu, odštampani ili ispisani rukom, detaljni su opisi čitavih filmova – mase gusto zbijenih reči. Svest o nemogućnosti potpune komunikacije, bez obzira na to koliko čovek na nju utroši vremena i energije, i frustracija koja ovo saznanje prati svakome je dobro poznato stanje.

I PAD JE LET: Ketrin Jas (Chaterine Yass) predstavila se filmom i fotografijama sa temom pada i leta. Zakačila je kameru za kran i polako je sa velike visine kroz izmaglicu spuštala kroz londonsko gradilište. Polagano i naizgled beskrajno propadanje, nalik snu, izaziva kontradiktorne reakcije. Uljuljkivanje i radost letenja smenjuju se sa jednim od najbazičnijih strahova ljudskog bića – strah od gubitka tla pod nogama. Fotografije načinjene istim metodom kao i film nalik su apstraktnim slikama i utisak koji izazivaju nimalo ne nalikuje onom intenzivnom osećanju pri gledanju filma. Vrlo subjektivne i neponovljive, ove fotografije opet postavljaju stara pitanja o suštini medija fotografije – šta je realnost i kako njome manipulisati, u čemu se razlikuju pogledi fotografa i kamere, pitanja na koja još nije nađen zadovoljavajući odgovor. Ako u frazi: „savremena fotografija je novo slikarstvo“ i ima malo istine, rad Ketrin Jas ove dve discipline opasno približava jednu drugoj.

I konačno, ovogodišnji pobednik: Kit Tajson (Keith Tyson). Najkompleksniji i najmisteriozniji od svih njih, poznat po raznovrsnosti i neopredeljenosti što se tiče stila, Tajson se predstavio zidom pokrivenim crtežima, slikama i skulpturama. Deo ove instalacije bila je i njegova skulptura Mislilac, koja je bila izložena i na prošlogodišnjem Venecijanskom bijenalu – visoka, crna, heksagonalna, zatvorena struktura, u čijoj se unutrašnjosti nalazi kompleks kompjutera od kojih se samo čuje rezonantno zujanje. Ovaj moderni Mislilac ne predstavlja samo sliku duboke misterije ljudske svesti i bića nego sugeriše i fizičku neprobojnost i izolovanost. Tajson svoj rad opisuje kao neprekidan eksperiment i kao mešavinu nauke, filozofije i sanjarenja, dok sâm često koristi matematičke formule da bi na površini proizveo geometrijske šare koje zatim uzbuđuju i stimulišu.

Tajsonov rad pod nazivom Bubble Chambers: 2 Discrete Molecules of Simultaneity je diptih sastavljen od takoreći identičnih slika. Svaka od njih je naizgled haotičan skup oblika, informacija i reči/rečenica u kojem je nakon pažljivijeg posmatranja moguće prepoznati molekularne strukture. One rečenicama/mislima nastalim u isto vreme na različitim mestima ili na istom mestu u različito vreme reprezentuju simultane trenutke u vremenu i njihov međusoban odnos. Delo je dupla ekspozicija misli, ideja i senzacija, puna života i radosti, koja ukazuje na mogućnosti paralelnih događaja i trajanja.

Njegovih 39 crteža, koji se međusobno razlikuju, pokušaj su odvajanja od svega što je autobiografsko, individualno, prepoznatljivo. Za Tajsona umetnost je idealna forma izražavanja jer, kako on sâm kaže, „umetnost ne podnosi kontradikcije“, i samim tim je otvorena za igru i eksperiment.

A kada ne postoji samo jedan put i jedan cilj, mogućnosti su nebrojene.

Britanske nagrade

U Velikoj Britaniji su poslednjih godina osnovane i druge nagrade u oblasti savremene umetnosti po ugledu na Tarnerovu nagradu – Becks Future, nagrada Instituta za savremenu umetnost (ICA) (sponzorisana od strane Becks piva, inače omiljenog sponzora umetnika), zatim nagrada za fotografiju Citibank Prize u Photographer’s Gallery i najnovija – Pizzaexpress nagrada, koja je privukla iznenađujući broj afirmisanih i neafirmisanih mladih umetnika. Iako je novčani iznos Tarnerove nagrade mnogo manji nego u slučaju na primer Becks Future (60.000 funti), radoznalost i interesovanje kako kritičara tako i šire javnosti i medija pobuđuje u prvom redu ova nagrada.


Turner Prize

Instituciju Tarnerova nagrada nazvanu po slavnom i kontroverznom engleskom impresionističkom slikaru, osnovala je 1984. Tejt galerija kao patron nove umetnosti, sa ambicijom ne samo da afirmiše novu umetnost nastalu na tlu ove zemlje nego i da privuče što veću pažnju javnosti na dešavanja na sceni vizuelnih umetnosti. U toku poslednje dve decenije kroz ovu instituciju prošao je priličan broj visoko afirmisanih umetnika kao što su Gilbert & Džordž, Ričard Long, Demijan Hirst i mnogi drugi. Trejsi Emin je 1999. godine ovde izložila svoj čuveni Razmešteni krevet sa praznim flašama votke, prljavim vešom i pepeljarama punim pikavaca, delo koje je sasvim sigurno obeležilo devedesete kada je reč o vizuelnim umetnostima i koje je navodno prodato Čarlsu Sačiju za čak milion funti. Volfgang Tilmans, fotograf nemačkog porekla, dobio je Tarnerovu nagradu 2000. godine sa svojim intimnim fotografijama prijatelja kombinovanim sa romantičnim urbanim pejzažima, uključujući i sliku mladog gay skinheada koji urinira na stolicu. Prošle godine nagradu je dobio Martin Krid (Martin Creed) za svoju instalaciju – prostoriju u kojoj nije bilo ničega osim sijalice na plafonu koja se naizmenično palila i gasila u određenim vremenskim intervalima. Kao što se moglo očekivati, nagrađeni rad izazvao je vrlo žučne rasprave i uspeo u nameri da umetnost opasno približi skandalu, svesno se poigra sa granicama komunikacije i u isto vreme održi duboke i jake veze sa baštinom savremene umetnosti.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Izložba „Ćirilica u pokretu“ je dobra praksa čuvanja nacionalnog pisma

U Galeriji Grafički kolektiv počinje izložba o ćirilici, što je pravi način kako zainteresovati javnost za nacionalno pismo – lepotom, a ne presijom i kaznama kao što je to radila dosadašnja vlast

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što je Uprava "pogazila kriterijume za dodeljivanje nagrade glumcima"

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure