img
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Ex-Yu bardovi u Srbiji - Šerbedžija, Rundek, Džinović

Duša izvan mašine

09. januar 2003, 16:51 Dragan Kremer
Copied

Sam kraj pop muzičke koncertne godine obeležen je gusto nanizanim nastupima zvezda iz Hrvatske i/ili ex-Yu dijaspore u Beogradu, ali i po unutrašnjosti. Dakle, s primetnim širenjem iz prestonice. Najpre je već redovni posetilac iz Splita Magazin rasprodavanje Centra „Sava“ nadogradio koncertima po Srbiji, dospevši južno sve do Kruševca grada. Darko Rundek je od razgrabljenih termina u Beogradu jedva stigao da makne drugde, no Rade Šerbedžija je sa svojom trupom posetio mnogo više srbijanskih mesta, prevazišavši metropolski elitizam.

Magazin na stranu (mada ni on nije imun na takozvane narodnjačke momente). Neizbežno je primetiti kako i Rundek i Šerbedžija i Haris Džinović na razne načine u svoj rad unose ono isto što bi sofisticirani podveli pod „ovdašnji splin“, šire poznat kao „balkanska/slovenska duša“. Nazivali to tako, ili ga čak delili na dert, sevdah, merak, ovi eksteritorijalni bardovi pogađaju „najtanje žice“ većeg dela ljudi ovde nego, na primer, u Hrvatskoj.

KOSTARIKANSKI ŽGANCI: Kod Rundeka taj osećaj je stilizovan najefektnije u melanholičnim linijama limenih duvača, koje se kao zlatne žile provlače kroz tromo valjajuće ritmove i Haustora i Darkovih solo ostvarenja, dodajući im uvek oreol moći. Šerbedžija to, naravno, sprovodi najpre govorno/glumački, vešto baratajući patetikom, a Džinović gazi frontalno i kafanski, samo malo modernizujući isporuku u skladu s onim što novokomponovane elite vole da smatraju „klubovima“ (kao puno finijim od „birtija“). Zašto, dakle, pop publiku u Srbiji koncertno najbolje zabave i razgale izvođači koji nisu odavde, nego iz najbližeg susedstva, a uglavnom žive još dalje, neretko u „pravom“ inostranstvu/Evropi? Jesu li oni bolje očuvali „ovo malo duše“ ili je bar upotrebljavaju spretnije nego naši svakodnevni zapomagači „koje narod voli“?

Istim završnim rezultatima, po svoj prilici, vode i razlozi koji s tom mitskom dušom nemaju mnogo zajedničkog. Rundek je i dalje masovno privlačan svom/novotalasnom naraštaju, ali i novim generacijama upravo zato jer je nastavio da se menja: kao što je Haustor napredovao u deceniji svog postojanja, tako je Darko u dekadi potom nadrastao i generacijska određenja i rock’n’roll i sada već izvikane osamdesete. Haustor je prvo zahvatio u folklore Trećeg sveta da bi još bolje asimilovao sopstveno muzičko zaleđe (od Južne Amerike do Zagorja, vidi i o Kostariki i žgancima), a Rundek se u novi milenijum otisnuo albumom Ruke prevazišavši uobičajeni model rada rok grupe. Les Guids je oblikovao prema novim proizvodima sopstvenog stvaralaštva, slično kao što predvodnici u džezu okupljaju postave u svakoj fazi svog rada. Zato u narednom pojavljivanju Darko Rundek može biti i kao Tom Vejts, uz puno svojih prekaljenih kvaliteta; već meša velike svetske jezike s međimurskim narečjem, i opet je odličan.

ISTARSKI VALOVI: Šerbedžija biva holivudski meganegativac (i to može slovenski, znamo) pa Šekspirov na daskama eda bi nam onda ovde ubedljivo kao i uvek lično servirao sopstveni estradni koktel. On je ovog puta bio više muzički nego dosad, uostalom kao i novi album Orihi, orihi (2002, Nika/Mascom) urađen s bendom Livija Morosina. Boraveći duže u Istri, gde sa suprugom Lenkom Udovički, rediteljkom, vodi novo pozorište, Rade se upoznao s Liviom (osamdesetih je bio član zanimljivog vodnjanskog/pulskog sastava Gustaph y njegovi dobri duhovi) i upustio u istarski melos, jedan od retkih zaista izvornih folklora na teritoriji nekadašnje Jugoslavije. Morosin je vodeći predstavnik ča-vala (nema veze s Čačkom, nego s čakavskim) i autor hita Gušti su gušti koji peva Alan Vitasović i koji je sredinom prošle decenije „naša“ Zana tako glatko prisvojila.

Ovom Šerbedžijinom turnejom po Srbiji ča-val prvi put zapljuskuje ovdašnju publiku, i dobro ga je primila. Prethodno su uži krugovi bili izloženi istarskim uticajima preko žestokih rokera Let 3 i KUD Idijoti, odnosno pomoću kulta Francija Blaškovića (Arinka & Tingl tangl u vreme zaboravljenih Melodija Istre i Kvarnera, potom Gori uši Winnetou), a sada se Rade prilagodio i etno muzikološkom pristupu Darija Marušića i tutnjavi celog benda. Nimalo slučajno, jedan od brojnih gostiju/saradnika je sve uspešniji slovenački kantautor dugoprugaš Vlado Kreslin, koga se malo ko ovde seća kao pevača/vođe sastava Martin Krpan posle novog talasa, ali je svejedno izazvao tople rekcije sa svojih nekoliko akustičnih solo tačaka: „Ima neke Bosne u Slovencu“, rekao bi sveprisutni Arsen.

Sposobnost da tako različite, neretko neobične uticaje podsticajno uklopi u sopstveni program – balansirajući uglazbljenog Krležu/Kerempuha govornim Miljkovićem i Disom, razneživši sve još jednom sa „Ines“ – Šerbedžija ga je krunisao revijskim bluz-aranžmanom Štulićeve/Azrine pesme Teško vrijeme (za matore), zavijajući kao sivi kurjak koji napušta čopor. Štulić se može ponositi, a sve je delovalo puno prirodnije nego kad, na primer, Emir Kusturica nastupa s bendom No Smoking unca-unca.

Drugim rečima, ni Darko ni Rade ne „pucaju“ na „ono naše“ koje većina njihovih vajnih kolega u Srbiji smatra jemstvom komercijalnosti.

Takođe, oni su u miru s prethodnom i, uopšte, svakom Jugoslavijom, sve su „legli“ na prava mesta, pa i sopstvenu (ne)zavisnost od aktuelnih domovina. Koliko god su u stanju da racionalno obrazlože svoje stavove o tim pitanjima, nikakvu nostalgiju i bolećivost neće ni slučajno pustiti kao isključivi ili najjači adut, naprotiv.

A za kafanski/virtuelni zavičaj, Haris bi bolje učinio da umesto odvežbavanja uvek primetne Zajdi, zajdi svoju dobru vokalnu kondiciju uposli, recimo, preuzimajući baklju Pijem da je zaboravim, jer je poginuo poslednji Veliki Jugosloven popa, poglavica Hašim Kučuk Hawk Eye.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Kultura

17.novembar 2026. S. Ć.

Niš ne voli da menja direktore ustanova kulture

Direktorki biblioteke „Stevan Sremac“ istekao mandat pre sedam godina, a na čelu ostalih ustanova kulture u Nišu su ili v.d. ili direktori isteklih mandata

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure