img
Loader
Beograd, 24°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Poezija

Druga prva knjiga

11. jun 2025, 23:22 Marjan Čakarević
Copied

Žarko Radaković: Emigracija 2: stihovi, Treći trg, Beograd, 2024

Iako je u prethodne tri i po decenije objavio petnaestak proznih knjiga (uglavnom romana), i to kod naših najuglednijih izdavača, književna kritika i takozvana čitalačka publika još uvek se teško i sporo navikavaju na činjenicu da Žarko Radaković nije samo povlašćeni prevodilac opusa Petera Handkea nego upravo i pisac sa sada već pozamašnim opusom. Tome ne može biti uzrok isključivo poslovična pometnja i inertnost naše kulture, koja se više maćehinski nego majčinski odnosi prema umetnicima, naročito onima koji su u nekom trenutku napustili domovinu i žive na raznim tačkama belog sveta, već i sama priroda Radakovićeve proze, za koju je Albahari u predgovoru knjizi Strah od emigracije (2010) rekao da joj je, ovoj prozi dakle, uvek prilazio sa “smernošću učenika” i da se nikada ne bi usudio da u sopstvenoj prozi radi stvari koje Radaković radi u svojoj. Reč je tu o specifičnom avangardnom radikalizmu u preispitivanju obrazaca sveta, kojim se ovaj pisac služi od samih svojih početaka. Uza sve, čak ne ni tako kompleksne niti brojne formalne i sadržinske preobražaje, taj radikalizam na izvestan način “usporava” tekst, “otežava” čitalačko uživljavanje i saživljavanje sa pričom.

...
…

Čitavu ovu situaciju dodatno usložnjava činjenica da je nakon prvog niza što sopstvenih, što koautorskih knjiga tokom devedesetih godina i u prvoj deceniji novog veka, Radaković objavio rečenu knjigu Strah od emigracije, koja zapravo predstavlja njegova prozna istraživanja iz osamdesetih godina. Ova proza u stvaralačkoj hronologiji prethodi prvoj Radakovićevoj objavljenoj knjizi, romanu Tibingen (1990, najuži izbor za Ninovu nagradu), a isti je slučaj i sa najnovijom knjigom Emigracija 2: stihovi, inače prvom pesničkom zbirkom u dosadašnjem opusu ovog pisca. Emigracija 2, naime, ima belešku koja sledi nakon Uvoda: “Sve pesme su nastale u periodu između 1978. i 1990. (a neke i ranije)”, a ovaj podatak ne bi trebalo razumeti kao puku faktografiju.

Kada se ovo kaže, onda se ne misli na vesele osamdesete, šizike i pop muziku, niti, s druge strane, na uspon mračnih nacionalističko-populističkih sila koje sve do danas u dobroj meri diktiraju jugoslovenske političke tokove, već na određeni socijalno-politički okvir koji podrazumeva talase ekonomskih kriza, obnovu hladnoratovskih napetosti, a onda i Perestrojku i raspad Istočnog, komunističkog bloka, za vreme kojih se osećaju dah istinske slobode, ali i strah, anksioznost, egzistencijalna nemoć pred onim što dolazi. To se može pratiti na različitim ravnima i u nizu pesama, ali vidljivo je već od prve, “Prestrojavanja”, čiji je sâm naslov najdoslovniji prevod reči “perestrojka”, a u kojoj lirski junak izvodi naoko apsurdna preslagivanja sopstvenog života: “povadih fioke iz ormana/ istresoh im sadržine// levu fioku stavih na mesto/ desne, a desnu na mesto donje// u gornju stavih karte/ koje prethodno izmešah/ a iz srednje fioke povadih dug-/ mad i ubacih to u kesu/ koju stavih u gornju fioku (…)”, da bi na kraju pesme usledilo priznanje: “(…) ali odmah i/ sedoh jer moji prijatelji behu u ratu moja deca behu na ulici moje misli behu penzionisane, usta: drhte, noge: od kamena, a čelo: nebo na slici magrita koji je davno davno umro (možda negde na raskršću u ravnici gde se kreću još samo konji)”.

Jedan od osnovnih Radakovićevih umetničkih postupaka jeste dekonstrukcija, svojevrsno raščlanjivanje svih ljudskih obrazaca (umetničkih, psiholoških, socijalnih, političkih, istorijskih, svakodnevnog ponašanja) na najmanje sastavne delove (u nekim pesmama se i reči razbijaju na slogove i glasove), čime se s jedne strane osvešćuju njihovo prisustvo i dejstvo, potom se, s druge strane, estetizuje svakodnevica, odnosno sâmo ljudsko postojanje u svom najelementarnijem vidu, što bi bio tipičan neoavangardni gest; dok se s treće strane iskušava naša predstava o umetničkoj vrednosti.

U vezi s potonjim mogle bi se navesti brojne pesme, pa tako i “Ante Marković, telefonom, Borisavu Joviću”: “u poslednje/ vreme/ ne idem/ na pijacu”. Kojim se merilima vrednuju pesme kao što je ova, kakav estetski užitak ona izaziva u čitaocu? U prvom redu radi se svakako o humornom, detronizujućem efektu koji izaziva zamišljanje ovakvog razgovora dvaju političara koji spadaju među najmoćnije figure druge polovine osamdesetih i početka raspada Jugoslavije, ali još je zanimljivije čitanje u naše vreme i zapravo nemogućnost da se zamisli, makar i u pesmi, makar i ovako humorno, sličan razgovor između, recimo, A. Vučića i S. Malog. Vredi se zapitati da li se iz toga mogu izvući ikakve pouke?

Emigracija 2 je u celini, baš kao i prozna kolekcija Strah od emigracije, katalog eksperimenata, od kojih svaki ima sopstvenu formu, a ponekad i više obrazaca u okviru iste pesme (u navodu iz “Prestrojavanja” može se, recimo, videti prelaz iz stihova u prozu, na samom kraju). Istovremeno, Emigracija 2 je i umetničko svedočanstvo o nestabilnoj, prelomnoj epohi, u kojoj su neke stege popustile, ali su neke druge, nove, tek nameštene, počinjale da se stežu. U središtu svega toga je umetnik, avangardni lirski junak, blizak stvarnom Žarku Radakoviću koji ispisuje svoju umetničku biografiju, iskušavajući čitavu paletu različitih poetskih formula, od zvučno-zaumnih i humorno-apsurdnih do najčistijih emocionalnih ispovedanja. Sve one strategije koje je ovaj pisac kasnije koristio u prozi, ali i neke koje nije, nalaze se u ovoj knjizi, ako se tako može reći – u svom osnovnom obliku.

Stoga bi Drugu knjigu Emigracije trebalo čitati u paketu sa Strahom od emigracije, a onda i u nešto širem kontekstu sa romanom Tibingen i prozama Knifer (1994) i Emigracija (1997), jer bi se, nalik onome što stoji u pesmi “Fridrih Helderlin”, videlo da je Radaković zapravo sve vreme bio pesnik, ali nije hteo to da zna.

Tagovi:

Knjige Književnost Kultura Pisac
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

In memoriam

30.avgust 2025. S.Ć.

Preminuo je šef-dirigent Beogradske filharmonije Gabrijel Felc

Preminuo je Gabrijel Felc, koji je prethodnih osam godina bio šef-dirigent Beogradske filharmonije i učinio da ovaj orkestar stupi u novu razvojnu etapu

Staro i novo

29.avgust 2025. S.Ć.

Izložba ikona: Spoj vizantijske tradicije i savremenih traganja

Izložba ikona savremenih autora iz 12 zemalja otkriva da savremeni i vizantijski umetnički pogledi, spojeni, daju nov nivo ove tradicionalne i pre svega crkvene umetnosti

Država i film

29.avgust 2025. Sonja Ćirić

„Vreme“ saznaje: Za srpskog kandidata za Oskara javila se samo dva filma

Selekciona komisija za odabir srpskog kandidata za nagradu Oskar ove godine odlučivaće samo o dva kandidata. Tako nešto se još nikad nije desilo, a govori o opštem bojkotu u kulturi prema pravilima i uslovima koje nameće vlast

Država i film

29.avgust 2025. Sonja Ćirić

Otkazan festival „Sedam veličanstvenih“: Gost u Beogradu više nije bezbedan

Ovog septembra neće biti održani 21. „Sedam veličanstvenih“ zato što, kažu osnivači ovog filmskog festivala Svetlana i Zoran Popović, ne žele da daju legitimitet lažnoj normalnosti, i ne žele da gosti vide Beograd kakav je sad

Muzika

28.avgust 2025. S.Ć.

BEMUS je okupio nacionalne orkestre

Bemus će biti održan po starom, od 16. do 25. oktobra, i prvi put na muzičkoj sceni okupiće nacionalne orkestre Srbije

Komentar

Komentar

Biće izbora, biće krađe, ali od Vučića ništa ne zavisi

Nezamislivo je da građani i studenti priznaju pobedu izvojevanu krađom. A sasvim je izvesno da će da krade. S druge strane da li iko veruje da bi Vučić, ukoliko izgubi izbore, priznao izbore? Naravno da ne bi, ali ovoga puta ne pita se on

Ivan Milenković

Komentar

Vučić piše pisma čitalaca: Dragi Bravo…

Jednog dana, koji nije daleko, Vučić je moći još samo da piše odjeke i reagovanja, u nadi da će ih neko objaviti. Jedino bitno pitanje za društvo u Srbiji jeste: odakle će ih pisati

Jovana Gligorijević
Jovana Gligorijević

Pregled nedelje

Čovek zvani Afera

Vučićev predizborni plan: uterati strahu u kosti policijskim brutalnošću, rasturiti N1 i Novu S, odglumiti za strance spremnost za dijalog, demagoški stvoriti privid bogatijeg života... No, izuzev stvaranja afera, ništa mu ne ide od ruke

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme 1808
Poslednje izdanje

Predsednik i razgovor

Nema pregovora sa otmičarem Pretplati se
Duboka kriza u Republici Srpskoj

Slučaj građanina Dodika

Intervju: Nenad Tasić, advokat

Politička vlast sprečava krivično gonjenje za nadstrešnicu

Roman

Krici i šaputanja

Intervju: Jelena Lengold

Osluškivanje uglova naših bića

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure