Naša mala, nepretenciozna, i istinita predstava Naš sin, kako je opisuje Dragana Varagić, upravo se vratila iz Diseldorfa gde je učestvovala na već 12. festivalu u svom, za sada, dvogodišnjem životu
Predstava Naš sin se upravo vratila iz Diseldorfa, sa festivala Asphalt, na kom je odigrana dva puta. Patrik Lazić je autor teksta i reditelj predstave, glume Dragana Varagić, Aleksandar Đinđić i Amar Ćorović, a od juna 2022. deo je repertoara Hartefakt kuće.
Asphalt u Diseldorfu je bio 12. festival na kome je učestvovala predstava Naš sin.
Dragana Varagić priča za „Vreme“ da su festivali jedan od tri paralelna života ove predstave. „Prvi život predstave je redovno igranje u Hartefakt kući, novoj sceni u gradu koju je naša predstava otvorila. Drugi su gostovanja na festivalima u Evropi: Dablin, Temišvar, Bratislava, Zagreb, Drezden, festival posle kog smo pozvani u Dizeldorf i u Nacionalni teatar u Atini., a treći je igranje po manjim mestima u Srbiji.“
Tamo se, kaže, predstava „završava razgovorima sa publikom, uvek zanimljivim, ponekad potresnim. Uspostavi se bliskost između publike i predstave i ona je prisutna i u razgovorima. Otkriva koliko smo usamljeni i željni da nas neko čuje. Bude i zanimljivih predloga i ideja.“
Priča da je festival u Diseldorfu „bio sjajno organizovan, sve je teklo jednostavno, čak i kad je nešto trebalo rešiti na sceni“ a publika ih je i ovog puta „pratila i ispratila fantastično“.
U Dizeldorfu i Drezdenu predstava je titlovana na engleski i nemački jezik, kaže Dragana Varagić, a u Temišvaru na Testz festivalu, titlovana je na rumunskom, mađarskom i engleskom.
„Igranje sa titlovima na više jezika takođe zahteva prilagođavanje, jer nam ekrani donekle određuju prostor, ili ako su titlovi na dva jezika na jednom ekranu onda se brzo smenjuju jer pokriju manje količine teksta, što i od glumaca traži prilagođavanje. Dok igramo, mi osećamo taj ritam, znamo kad je i kako publika sa nama. Sve te promene i prilagođavanja dale su nam mogućnost za otkrivanje novih momenata u predstavi, ona živi i diše drugačije u drugačijim prostorima, i nikad nas nije izdala“, objašnjava.
„Svaki put se obradujem kad pomislim sa koliko je različitih kultura do sad predstava prokomunicirala. Naša mala, nepretenciozna i istinita predstava kroz koju protiču komični elementi i uzduž i popreko, dok se prava drama nezaustavljivo odvija ka ne baš srećnom kraju.“
Na festivalima je, priča Dragana Varagić, „publika raznovrsna, od 17 do 77 godina, različitih orijentacija, obrazovanja, razloga zašto je došla da nas gleda. Preovlađuju oni sa kulturne scene zemlje domaćina, a malo je ili nimalo naših iseljenika, što se nadam da će se promeniti. Mi, glumci, volimo što naša predstava nikog ne isključuje, što nudi svakom da ponešto ponese kući za razmišljanje. Mnogo tema se u njoj prepliće. Na Patrikovoj hrabrosti porasla je i naša.“
Predstava Naš sin ima dva nivoa. Dragana Varagić objašnjava da je „jedan priča koju pričamo, o odnosu majke, oca i sina u kojoj je seksualna orijentacija sina i roditeljsko suočavanje sa tom činjenicom i povod da se mnoge porodične tajne izvuku ispod tepiha. A drugi je direktan odnos sa publikom, i jako je bitan, jer preseca našu predstavu u važnim momentima.“
„Uspeli smo da napravimo priču o ljudima ni dobrim ni lošim, životnu, u kojoj vidite kako im malo nedostaje da budu srećniji i sobom i drugima, kad bi samo umeli da razgovaraju“, kaže Dragana Varagić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Filmski centar Srbije pozvao je reditelje i producente na panel koji na Zlatiboru organizuje sa NAFFIT-om, Nacionalnim festivalom filma i televizije za "lojalne i podobne", koji je, kao i cela filmska branša, prošlog septembra bojkotovao
Izjavu ministra Selakovića da „ovu bandu treba rasturiti“ zaposleni u Republičkom zavodu za zaštitu spomenika kulture doživeli su kao ličnu pretnju, a lako im je da dokažu da su sve njegove optužbe neistinite
Bivši članovi Odbora Festa o smeni su saznali iz medijskog istupa sekretarke za kulturu, i sumnjaju da će bez profesionalne strategije i analize dosadašnjih grešaka biti moguć dalji razvoj te manifestacije
Nova irska scena – “Madra Salach”, “The Scratch” i “Dove Ellis”
Herojstvo i ranjivost, pobunjenički poklič i onirička askeza, sećanja na slavne dane, ali i aktuelno osećanje sputanosti, samopouzdanje i frustracija, danas se u Irskoj kao goruće teme prelivaju sa rock pozornice na scenu inficiranu folkom. Živopisni sastavi “Madra Salach” i “The Scratch”, ili čudo od mladića Dav Elis, otvaraju teme bola i izdržljivosti, demantujući potpuno onu Džojsovu napomenu o naprslom ogledalu sluškinje kao simbolu irske umetnosti
Postavka o Jasenovcu u holu Narodne skupštine kao dobrodošlica evroposlaniku Toninu Piculi i ostalim evroposlanicima je na nivou Vučićevog videa na mreži X u kome elaborira kvalitet svog smeštaja u Davosu. Tamo mu je bio kratak krevet, ovde mu je kratka pamet
Zašto je dekan Milivoj Alanović isti kao šovinisti koji su huškali na ratove devedesetih? Zbog čega režimlije ne smeju ni pred sudiju za prekršaje, a kamoli pred Viši sud? I šta je ključni razlog za Vučićev rat protiv naroda i države
Profesorki Jeleni Kleut uručen je otkaz. Onda je doživela najveću počast koju prosvetni radnik može da doživi – studenti su masovno ustali da je brane od svih koji nasilno ućutkavaju kritičku misao
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!