img
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Pozorište - Jovan Hristić, Terasa

Dijalog o smrti

13. maj 2004, 00:47 Ivan Medenica
Copied

Jovan Hristić: Teras
Režija: Tanja Mandić-Rigonat
Igraju: Nenad jezdić, Nada Šargin, Branka Petrić, Igor Filipović i Marija Jakšić
Teatar "Bojan Stupica"

Drama Terasa Jovana Hristića jedan je od onih tekstova koji se lako prepuštaju različitim eruditnim tumačenjima, koji pokreću brojne književne asocijacije: Dante, Sartr, Eliot, Vojnović. Većinu tih referenci uočili su i autori nekoliko nadahnutih tekstova objavljenih u katalogu predstave Jugoslovenskog dramskog pozorišta koji, inače, uspostavlja najviše standarde kada je ovakva vrsta publikacija u pitanju. Nadovezujući se na prethodno, neki grubi cinik bi mogao da zaključi da je zanimljivije čitati dotične tekstove o Terasi nego sam komad… Zato treba prvo da vidimo šta je Terasa kao pozorišni komad, nezavisno od legitimnih intelektualnih paralela koje pokreće.

I danas, kao i u doba kada je nastao, ovaj komad deluje nekako apartno: to nije slučajnost, već rezultat svesne namere da se ne podleže potrebi da se bude savremen i originalan. Forma ovog komada je klasična, a njegova tema je, shodno tome, univerzalna: u maloj grupi međusobno bliskih ljudi, okupljenih u isto vreme na istom mestu, pokreću se ključna pitanja egzistencije, konkretno – problem suočavanja sa smrću. Ambijent u kome se postavljaju ova esencijalna pitanja u potpunosti odgovara njihovim intelektualnim ambicijama: Mediteran, uzdignuta i izdvojena terasa iznad mora (plaka, kako bi Grci rekli), sunce koje sve osvetljava i otkriva.

Protagonisti ovog platonovskog dijaloga o smrti imaju realističku obrazinu (tridesetogodišnji intelektualci iz više srednje klase koji žive u komunističkom društvu), iza koje se skrivaju personifikacije određenih intelektualnih stavova i određenih pristupa životu. Likovi mnogo manje učestvuju u konkretnoj dramskoj situaciji koja ima najveći mogući ulog – u pitanju su smrt i odnos prema njoj – a mnogo više o njoj kontempliraju u ispovednim tiradama. Ovakva, semialegorijska struktura predstavlja legitiman prosede: takav prosede su, uostalom, uspešno koristili i neki poznati svetski autori čiji se uticaji, kao što smo već naznačili, lako prepoznaju u Hristićevom dramskom delu – Sartr pre svih. Problem, dakle, nije u tome što karakterizacija likova i postavka priče donose samo privid realnosti: problem, naprotiv, leži u tome što ove personifikovane misli nemaju neki veliki filozofski opseg, što ponekad zvuče kao opšta mesta.

U predstavi izvedenoj u Teatru „Bojan Stupica“ (JDP), rediteljka Tanja Mandić-Rigonat izgleda da je želela da pokrene i oživi ljudski sadržaj ovih likova, da naglasak stavi na psihološke odnose, a ne na filozofske teze. Stavio sam ovu ogradu jer se ne može pouzdano tvrditi da je u pitanju rediteljski koncept kada se ima u vidu da se naši glumci teško snalaze s filozofskim diskursom i uvek teže da ga svedu na psihologiju i realizam. Drugačije rečeno, mogućno je da je u pitanju spontano glumačko iskliznuće, a ne svesna rediteljska namera. Bilo kako bilo, činjenica je da su se glumci trudili da svoje likove dramski (čitaj psihološki) elaboriraju.

U tom pogledu najdalje je otišao Nenad Jezdić, koji je odigrao nekoliko dramski veoma uverljivih i snažnih prizora; posebno se ističe scena, odigrana svedenim i nepatetičnim sredstvima (samo zgrčen položaj tela, ruka koja ispušta kuglu za boćanje, nekoliko pogleda punih bola), u kojoj Vladan suspreže osećanja kada sazna da mu žena umire. Glumačka sredstva i njihova funkcija su ovde u punom skladu, ali se taj efekat ne ostvaruje u svim prizorima; ponekad se Jezdić nekritički prepušta tehničkoj bravuri, zanemarujući smisao svojih rešenja. Tako ostaje diskutabilno njegovo tumačenje Vladanove ispovesti, jer se glumac isuviše ograđuje od lika, ne brani dovoljno njegovu konformističku poziciju koja je, po Hristićevom tekstu, legitimna kao i bilo koja druga.

Nada Šargin je igrala veoma tešku ulogu Olge, žene koja se suočava sa bolešću i smrću; mlada glumica je uspešno donela to stanje, mada je koristila neka sredstva koja su nam već dobro poznata iz njenih ranijih interpretacija jurodivih, prenapetih i začudnih heroina. Branka Petrić je donela lik gazdarice izgubljene u vlastitoj nesrećnoj prošlosti, dok su Igor Filipović i Marija Jakšić bili dramski nerazgovetni, tehnički nepouzdani i scenski anemični u ulogama Ivana i Vere.

Rediteljka Tanja Mandić-Rigonat trudila se da, prateći piščeva uputstva, učini scensku akciju poetičnom i simboličnom: odatle lepi prizori sa zvukom kristalnih čaša, kvašenjem ispod tuša, boćanjem i završnim Olginim skidanjem. Tom efektu doprinela je i scenografija Aleksandra Denića koja realistički donosi kamenitu mediteransku terasu, ali sugeriše, ističući ogromno nebesko plavetnilo, i ono što ostaje neiskazano, što je s one strane stvarnosti; možemo ga nazvati Smrt, Bog, Sudbina… Ipak, iako je zanimljivo ponovo videti jedan, stilski i tematski apartan komad od pre trideset i više godina, ostaje dilema da li je ova predstava potvrdila njegovu vrednost, da li je on uspešno prošao test „vremenske distance“.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Izložba „Ćirilica u pokretu“ je dobra praksa čuvanja nacionalnog pisma

U Galeriji Grafički kolektiv počinje izložba o ćirilici, što je pravi način kako zainteresovati javnost za nacionalno pismo – lepotom, a ne presijom i kaznama kao što je to radila dosadašnja vlast

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što je Uprava "pogazila kriterijume za dodeljivanje nagrade glumcima"

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure