
Izložba
Zograf: Snovi, moja dugogodišnja opsesija
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Dejvid Harover: Noževi u kokošima; režija Damir Zlatar Frej; igraju Mirjana Karanović, Edhem Kusić i Ermin Bravo; Kamerni teatar 55 i festival MESS (Sarajevo); gostovanje u Ateljeu 212 u okviru Belefa
Prašnjava seoska zemlja, gola muška tela koja se grče u toj prašini, žena rastrzana strašću prema dvojici muškaraca, drveno pojilo za stoku u kome žena i ljubavnik dave muža, razvejano brašno kao mlinarev erotski izazov… sve ove ubojite i poetične scenske slike asociraju na seoske tragedije Garsije Lorke, na mučne priče o ženama koje, u patrijarhalnim zabitima, ostaju erotski i emotivno osujećene. Međutim, iako su asocijacije snažne i ubedljive, gornji opisi ne odnose se na postavku neke Lorkine drame; reč je, naime, o predstavi Noževi u kokošima (u našoj verziji Noževi u kokoškama), koju je režirao slovenački reditelj Damir Zlatar Frej u sarajevskom Kamernom teatru 55, a koja je nedavno gostovala na Belefu.
Samosvojna rediteljska poetika, koja svojim ikonografskim elementima zaista asocira na Lorku – golo muško telo kao predmet suspregnute ženske strasti, prašnjava zemlja kao prostor iskonskih nagona – ne deluje ni samodopadljivo ni proizvoljno. Naprotiv, ona organski izvire iz drame savremenog britanskog pisca Dejvida Harovera, iz priče o mladoj seljanki sa škotskih vrleti koja se, pošto je muž zapostavlja, prepušta izazovu u vidu dijaboličnog mlinara.
Međutim, ovo nije samo priča o ženskoj osujećenosti, o ratu među polovima, o borbi za emancipaciju, o opresivnoj patrijarhalnoj sredini… Junakinja drame nije obična mlada seljanka s bračnim mukama; to je ličnost – a ličnost je prava reč za nju – koja zahteva punoću života, koja traži sveobjedinjujući smisao. Iako ovo saznanje njoj ništa ne bi značilo, može se reći da je religijska pozicija mlade žene ponajpre panteistička; bog se nalazi u svim pojedinačnim manifestacijama prirode i u svim stvarima iz sveta oko nas, a čovekova dužnost je samo da za njih nađe pravo ime. Tako se ispostavlja da je, u suštini, ovo drama o rečima, o iskonskoj čovekovoj potrebi da, imenujući njegove pojedinačne oblike, razume svet u kome živi. „Moje je samo da dam reč za ono što postoji“, zaključuje naša junakinja.
Ova viša dimenzija Haroverovog teksta bila je scenski opredmećena u vrlo dobroj igri Mirjane Karanović, u kojoj je glavno mesto zauzimao rad na govoru. Reči koje je izgovarala mlada seljanka imale su, u tumačenju Mirjane Karanović, nekakvu začudnost; stilizovanim govorom, s neobičnim tonalitetima i pauzama, glumica kao da je porađala reči, dovodila ih u pitanje, čudila se nad njima. Ali, ovaj stilizovani govor nije prerastao u predominantno i samodovoljno glumačko sredstvo; u onim scenama koje su to tražile – u scenama s naglašenim sukobom– glumica je pružila punokrvnu dramsku interpretaciju i tako gradila lik žene koja nije samo vrlo neobična, već istovremeno i životna, prostosrdačna i preduzimljiva.
Međutim, ovako zahtevna glumačka partitura stvorila je izvesne probleme; Edhem Kusić (muž) i Ermin Bravo (ljubavnik) nisu uspeli da isprate ovu stilsku raznovrsnost i promišljenost koja je odlikovala glumu Mirjane Karanović, već se njihova igra svodila na, doduše iskren i snažan, ali preterano ospoljen i dramski nedovoljno artikulisan glumački izraz. Zato su oni delovali kao sparing partneri jednog moćnog igrača. Čini se, zapravo, da je Damir Zlatar Frej bio mnogo više usmeren na osmišljavanje scenskih slika opisanih na početku ovog teksta (pored režije, on potpisuje i scenografiju i kostimografiju), nego na dramsko i stilsko uobličavanje glumačke igre.
Ipak, bez obzira na glumačko-rediteljske probleme u postavci muških likova, predstava Noževi u kokošima, nastala u koprodukciji Kamernog tetra 55 i MESS-a, sarajevskog međunarodnog pozorišnog festivala, predstavlja jedno od najzanimljivijih teatarskih ostvarenja u dosadašnjem programu Belefa. Takođe, ova predstava – sa svojim drugačijim, promišljenim, metaforičnim scenskim jezikom – ima veliki značaj i za bosanskohercegovačko pozorište koje je, to se ne može prikriti, bilo ozbiljno ugroženo višegodišnjim kulturnim diskontinuitetom… Od slične vrste kulturnog diskontinuiteta stradalo je, uostalom, i naše pozorište
Naslov izložbe radova Aleksandra Zografa, „Hvatač snova“, otkriva njenu temu i interesovanje autora koje on opisuje kao dugogodišnju opsesiju
Pozorište „Pinokio“ otvara prvu pozorišnu scenu za bebe „Kolevka teatar“ predstavom „Zora i San“, u kojoj učestvuju i gledaoci - bebe
Rezultati vojvođanskih konkursa za kulturu neskriveno ukazuju da Pokrajina ne želi da pomaže one koji su podržali studente. A to su Sterijino pozorje, Egzit, Akademija umetnosti, Tvrđava teatar, Šekspir festival, Akademska knjiga...
U utorak 3. juna, dodelom nagrada i programom pod nazivom Epilog u ritmu, završeno je jubilarno 70. Sterijino pozorje. Ovaj festival je tačna slika situacije u kojoj se nalazi naše pozorište uvek – čak i onda kada pozorišna javnost nije zadovoljna načinom podele nagrada, ili onda kada se čini da selekcija nije “pravedna”. Zato u ovom tekstu neće biti reči o svih 12 predstava (devet u takmičarskom programu i tri u Krugovima), koje je odabrala selektora Ana Tasić, već o pokušaju da se uhvati slika naše teatarske situacije
Snežana Mijić je slikarka, konzervatorka u “Galeriji Matice srpske”, trenutno na doktorskim studijama primenjene umetnosti i dizajna na novosadskoj Akademiji umetnosti. Neposredan povod za naš razgovor je njena izložba “O svinjama sve najlepše”, u Kulturnom centru “Laza Kostić” u Somboru. Kustoskinja Iva Leković piše u katalogu: “Zoopraksiskop Snežane Mijić polazi od jednostavne zamisli koja se mutiplikuje u nekoliko pravaca tumačenja. Uzimajući motiv svinje iz fotografske serije životinja u pokretu Edvarda Mejbrida, koga možemo smatrati pionirom multimedijalnih i intermedijalnih istraživanja, autorka preispituje odnos tradicionalnih i novih medija, ujedno skicirajući i (uvek) aktuelno stanje društva”
Intervju: Tužiteljka Bojana Savović
Svako treba da živi sa svojom savešću – ako je ima Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve