U Beogradu, danas je na Trgu Republike sviralo zajedno oko 1000 gitarista, i postiglo nacionalni rekord. Dejan Cukić, jedan od poznatih muzičara koji su im pomagali, kaže – bio je zaista lep osećaj
Skoro hiljadu gitarista sviralo je danas istovremeno na Trgu Republike a mnogo više ljudi ih je slušalo, na koncertu “1000 gitara“.
Koncert je inicirao Guitar Art festival s namerom da se postavi prvi nacionalni gitarski rekord kako bi svake godine bio sve veći, i pozvao je sve gitariste od 7 do 77 godina da se priključe. Sa velike bine na Trgu Republike za svaku pesmu davali su im Dejan Cukić, Yu grupa, Kiki Lesendrić i Piloti, Srđan Gojković Gile, Bojana Stamenov, Nikola Čuturilo Čutura..
Foto: TanjugSrđan Gojković Gile
Učesnici su zamoljeni samo da se prijave i ponesu akustičnu ili klasičnu gitaru, a dozvoljeni su i ukulele, bendžo ili tambure i dobili su spisak pesma koje će svirati.
Foto: TanjugDejan Cukić i Bojana Stojmenov
„Ovo je zaista dobra ideja Guitar Art festivala da na jednom mestu okupi toliki broj, pre svega, mladih ljudi, i dobar način da se propagira gitara“, kaže za „Vreme“ Dejan Cukić, koji je bio zadužen da uz učesnike peva Get back Bitlsa, Ja bih da pevam, i Imagine/ Give Peace a Chance Džona Lenona, numeru s kojom je završen koncert.
„I bilo je dobro što su za svaku pesmu imali bazični bend koji im je pomagao – sjajno su zvučali. Bilo je veselo i ispred i iza bine gde se okupilo više genertacija muzičara. Skupilo se puno sveta, pevali su sa nama, igrali, tapšali nam, nešto lepo se desilo u ovom groznom vremenu. Zaista lep osećaj“, rekao je Dejan Cukić.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa
Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Intelektualna reportaža: poljski Književni institut u Parizu (2)
Neki od najvećih, poput Vitolda Gombroviča i Česlava Miloša, bez Ježija Gjedrojća gotovo sigurno ne bi postali ono što jesu. Ni s jednim od njih, međutim, nije bio u dobrim odnosima: bio je odveć konzervativan da bi prihvatio raspusnog Gombroviča i isuviše iskusan da bi tek tako ukazao poverenje preobraćenom komunisti Milošu. Nikada, međutim, nije odbio ni Gombrovičev ni Milošev tekst. Bio je previše dobar urednik da ne bi, sebi uprkos, shvatio o kakvim je piscima reč
Poslednja objava o aktivnostima ministra Nikole Selakovića na sajtu Ministarstva kulture je od 29. decembra. Ali to što ne otvara izložbe, ne znači da nema druga posla
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!