Šta država planira sa Termoelektarnom na Dorćolu sad, kad joj više ne treba za Muzej Nikole Tesle? I šta je sa bespovratnom finansijskom pomoći Evropske banke koja je dobijena za rekonstrukciju ovog kulturnog spomenika
Ministarstvo kulture Srbije nije odgovorilo na upit „Vremena“ o sudbini Termoelektrane „Snaga i svetlost“ na Dorćolu.
Želeli smo da saznamo šta država planira sa ovim kulturnim spomenikom, sad, kad joj više ne treba za Muzej Nikole Tesle, da li je urađen plan za rekonstrukciju i adaptaciju koji je najavljivan još 2022. godine, kao i šta je sa bespovratnom finansijskom pomoći Evropske banke koja je dobijena za rekonstrukciju Termoelektrane.
Kao što je poznato, Muzej Nikole Tesle će biti preseljen u zgradu nekadašnjeg „Jugošpeda“ koji je na teritoriji Beograda na vodi, a ne u Termoelektranu „Snaga i svetlost“ iako je takvu odluku donela Vlada Srbije još 2020, godine.
Termoelektrana „Snaga i svetlost“ je kulturni spomenik od 2013. godine.
Nalazi na desnoj obali Dunava, u marini „Dorćol“, u ulici Dunavski kej b.b., na teritoriji opštine Stari grad. Bila je u funkciji od 1932. do 1969. godine. Predstavlja deo industrijskog nasleđa, značajnih kulturno-istorijskih i arhitektonsko-urbanističkih vrednosti u privrednoj, tehničkoj, društvenoj i graditeljskoj prošlosti Beograda.
Zidanje zbog duga
Prema iscrpnom tekstu portala Elektroergenika.info, odlučeno je 1929. godine da će se zidati Termoelektrana, u vreme gradonačelnika Miloša Savčića, iako je stručna javnost smatrala da je bolje popraviti staru, postojeću termoelektranu, zato što je to bio način da se Grad oslobodi zajam Blerovoj grupi uzet kako bi popravila infrastruktura.
Beogradska opština je početkom te godine raspisala konkurs za koncesiju za izgradnju i eksploataciju nove električne centrale. Na konkurs se prijavilo 16 preduzeća od kojih 14 evropskih, ali je komisija svakom kandidatu našla zamerku. A onda je gradonačelnik Miloš Savčić otvoreno rekao da se zajam mora zaključiti, jer nije bilo drugog načina da se opština oslobodi obaveza prema Blerovoj grupi, koja je odbijala da produži rok isplate zajma.
Koncesija sa Švajcarcima
I, 2. septembra 1929. godine potpisan je Koncesioni ugovor o snabdevanju električnom energijom, u trajanju od 25 godina, sa Švajcarskom grupom banaka iz Bazela.
Posle potpisivanja koncesionog ugovora, Švajcarska grupa je u Bazelu 1930. godine osnovala Akcionarsko društvo „Snaga i svetlost“ (Force et Lumiére), s kapitalom od šest miliona švajcarskih franaka i filijalu u Beogradu sa kapitalom od 66 miliona dinara.Projektovanje, nadzor i postavljanje centrale je povereno Švajcarskom društvu za elektrifikaciju i saobraćaj iz Bazela. Za centralu je izabrana lokacija na obali Dunava, zbog neophodne količine vode za hlađenje i mogućnosti transporta uglja i vodenim putem.
U temelj je ugrađeno 665 stubova
Izgradnja je trajala dve godine. Započela je 23. jula 1930. i grubi radovi su bili završeni na jesen 1931. godine. Građevinske radove sprovodilo je švajcarsko preduzeće uz pomoć jugoslovenskih radnika.Izabrani teren na kome je izgrađena termoelektrana je bio veoma nesiguran. Na 30 m ispod površine tla su se nalazili slojevi peščanog materijala sa neznatnom količinom ilovače.
Zbog toga je u tlo termoelektrane ugrađeno 665 stubova, čije je postavljanje trajalo dva meseca. Na stubovima su vršene probe opterećenja od 175–200 t. Za pumpnu stanicu su postavljeni pontoni čiji gornji deo je stajao na 30 cm iznad vode. Za izgradnju termoelektrane ukupno je upotrebljeno 10.000 m³ betona, od čega je 7.000 m³ utrošeno na šipove u temeljima, 700 t gvožđa i 560 t čelične konstrukcije.
Od ukupnih investicija, 70 % je utrošeno na izgradnju temelja. Zgrada je izgrađena od mešovitog materijala. Najveći deo sklopa je čelična konstrukcija, dok su izvesni delovi nparavljeni od armiranog betona (nosači bunkera, bunkeri, međuspratna konstrukcija).
Isključenje posle 40 godina
Isporuka struje je započela 26. novembra 1932. godine, postepeno preuzimajući potrošače stare opštinske centrale na Dorćolu. Električna centrala na Dorćolu je zaustavljena u nedelju 14. maja 1969. godine. u četiri sata ujutru, posle 40 godina rada. Osoblje koje je radilo u staroj elektrani je te noći dobilo naredbu da zaustavi mašine i da njen rad prebaci na novu elektranu.
Na sajtu Zavoda za zaštitu spomenika kulture Grada Beograda piše da „arhitektura Termoelektrane odražava modernistička shvatanja, aktuelna za evropsku graditeljsku produkciju međuratnog perioda. Primena savremenih materijala, čelika i stakla, bezornamentalne ravne zidne površine, stavljanje funkcije objekta u prvi plan, kao i jednostavni geometrijski oblici volumena zgrade, ukazuju na uticaje Bauhaus stila“.
Iz Zavoda podsećaju da se u ovoj Termoelektrani prvi put koristila niskonaponska distributivna mreža za napajanje naizmeničnom strujom, a potom je između dva svetska rata značajno doprinela unapređenju elektroenergetskog sistema grada.
Nakon što je 1967. godine izgrađena nova toplana na mazut, Termoelektrana „Snaga i svetlost” je prešla u hladnu rezervu. Razmatrala se mogućnost njenog pretvaranja u toplanu, radi zagrevanja industrijskihi stambenih zgrada u tom delu Beograda. Međutim, zbog dotrajalosti, ipak je potpuno isključena iz električne mreže.
I, šta sad?
Kad je „Politika“ ovog januara objavila da će ovaj objekat biti temeljno rekonstruisan delovalo je da će odluka Vlade biti sprovedena.
Ali onda je predsednik Vučić najavio „Skok u budućnost“, u kome Muzej Nikole Tesle nije bio na Dorćolu kako je odlučila Vada njegove države, nego u Beogradu na vodi, jer bi ga finansirali sponzori pa bi bio mnogo jeftiniji.
Neizvesno je šta će biti sa zgradom Termoelektrane „Snaga i svetlost“. Iskustvo govori da se čeka da se sama uruši, ili da će joj već oprobanim metodama biti pomognuto da nestane. Posle toga će lako i jednostavno na njenom mestu nići još jedan hotel ili nešto slično.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Mostar je podijeljen u glavama onih koji ga dijele. Ja živim svoj život u punini. To je nešto za šta sam se sam izborio i zbog čega se smatram slobodnim čovjekom. I svima drugima želim da su slobodni, ali to je nešto što oni sami moraju isposlovati
Tri izuzetna ostvarenja domaćih autora zahtevala su ne samo umetničku već i egzistencijalu odvažnost (ako je to uopšte moguće razlikovati). Želimir Žilnik ne posustaje, Stefan Malešević i dalje voli svoje junake, Maja Novaković odvažno uranja u predele tišine
Koncert: Beogradska filharmonija sa Gidonom Kremerom
U zemlji koja naizgled nimalo ne mari za visoke umetničke vrednosti (niti vrednosti uopšte), ovakva vrsta odanosti, posvećenosti, upornosti i, slobodno možemo reći, fanatizma, dok se napolju bukvalno sručuje biblijski potop – tera na ozbiljno razmišljanje
U Boru su u toku 15. „Dani knjige“. Gosti i razgovori sa njima, izložbe, ali i bibliotekari koji osmišljavaju raznovrstan i prijemčljiv program, razlog su popularnosti ove manifestacije
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Sreća da Srbija ima „istraživački tim Informera“! Dragan J. Vučićević je u poslednji čas otkrio pakleni plan „zločinaca“ i „blokadera“ i tako opet spasao državu. To što laže manje je bitno
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!