img
Loader
Beograd, 31°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Intervju – Mauricio Feraris, filozof

Čemu demokratija

31. mart 2010, 17:21 Ivo Kara-Pešić
Copied

"Moja ideja filozofije – na kraju krajeva veoma klasična – jeste da nema ničeg nedodirljivog, ničega toliko uzvišenog da ne bi bilo racionalno razmatrano i kritikovano, i ničega toliko prizemnog da ne zaslužuje filozofsku raspravu"

Mauricio Feraris, jedan od najvećih savremenih italijanskih filozofa, gostovao je prvi put u Beogradu povodom konferencije „Evropa u okvirima nastupajućeg svetskog poretka – traganje za novom političkom i društvenom paradigmom“ u organizaciji beogradskog Centra za etiku, pravo i primenjenu filozofiju, Instituta za filozofiju i društvenu teoriju i ljubljanskog Instituta za filozofiju. Dolazak u prestonicu bio je idealna prilika i za predstavljanje srpskog prevoda njegovog bestselera Goodbye Kant! Šta ostaje danas od Kritike čistog uma, koji je upravo objavila izdavačka kuća Paideia. Torinski mislilac privukao je veliku pažnju svojim predavanjima o ulozi dokumenata i zapisa u izgradnji Evrope, kao i o Kantovim zabludama koje su mu pomogle da iznađe rešenja za ono što je nazvao kritikom društvenog uma, opravdavši epitet izuzetno zanimljivog sagovornika.

„VREME„: Profesore, prvi put ste u Beogradu. Kakvi su vam utisci?

MAURICIO FERARIS: Doputovao sam sa pomešanim slikama u glavi: jedne opsade s početka osamnaestog veka u kojoj je učestvovao i moj kvazizemljak Eugen Savojski (Eugenio di Savoia), bombardovanja iz 1944. i onih iz 1999. godine. Sve same slike rata, ali ako bolje razmislite i to je istorija Srbije. Grad koji sam zatekao mnogo je „srednjoevropskiji“ od onoga što sam očekivao, sa primesama francuskog stila, i počeo sam da ga lagano upoznajem, pre svega zahvaljujući kolegama i prijateljima koji su me ovamo pozvali i ugostili. Svestan sam da se ovako čini kako tvrdim nešto kao „moj prvi utisak je da u Beogradu nema rata“. Ali, zapravo je tako: u Beogradu nema rata, mir je, govori se o filozofiji, barem na osnovu onoga što mogu da zaključim iz svog vrlo ograničenog uvida, budući da ne govorim srpski i da ne čitam ovdašnje novine – uspevam samo da odgonetnem poneki ćirilični natpis…

Kakvo filozofsko okružje ste zatekli na konferenciji?

Ako bih rekao „podsticajno okružje izvanrednog međunarodnog nivoa“, verovatno bih ispao poprilično antipatičan. Ko je ovaj? Kako se usuđuje da nam deli ocene? Ali problem je što sam se zaista susreo sa podsticajnim okružjem izvanrednog međunarodnog nivoa, pa stoga ne mogu to da prećutim. Na kraju krajeva, filozof sam i treba da govorim istinu.

Puno radite na zbližavanju akademske i pop kulture. Ko je barem jednom prisustvovao nekom od vaših predavanja, sigurno je ostao očaran veštinom sa kojom uspevate da bez imalo banalizacije prilagodite filozofiju široj publici. Koja je vaša tajna formula?

Pre svega, ko zna da li zaista uspevam da je ne banalizujem… nije rečeno. Ili bolje: znam da je ne banalizujem iz jednostavnog razloga što se uopšte i ne nudim da je banalizujem, a ukoliko neko pronalazi banalnosti u onome što pišem (ima, nesumnjivo, i takvih elemenata), to nije posledica nastojanja da banalizujem svoje ideje, nego činjenice da su neke moje ideje banalne. Poenta je, ako želite, u sledećem: moja ideja filozofije – na kraju krajeva veoma klasična – jeste da nema ničeg nedodirljivog, ničega toliko uzvišenog da ne bi bilo racionalno razmatrano i kritikovano, i ničega toliko prizemnog da ne zaslužuje filozofsku raspravu. Kad govorimo o svom radu, nije toliko u pitanju prilagođavanje široj, nefilozofskoj publici onih ideja koje sam razvio negde drugde za užu, ekspertsku publiku, nego nastojanje da, koliko je to moguće, zadržim isti diskurs u različitim ambijentima. Oduvek sam pisao za novine, čak i kada to nije bilo baš uobičajeno za univerzitetskog profesora, i tokom bavljenja time razvio ideje koje sam kasnije artikulisao u obimnije knjige, ali njihovo poreklo se uvek nalazilo u problemima koji su mi se nametali u novinskim člancima. Nisam siguran da filozofija treba da postane hipertehnička, s obzirom da se tiče života sviju nas. Valja da bude poput književnosti, ne da gradi priče i traga za stilskim efektima, nego da, u strogim granicama, kaže nešto što se svakom čoveku čini vrednim.

Zastupate tezu da je posle dugog perioda dekonstrukcije došlo vreme za prelazak na konstrukciju. Koji put predlažete?

Prvo razmišljanje, a zatim delanje! Šalim se, ali je pomalo i tako. U suštini, filozofija prošlog veka – i pritom ne mislim samo na dekonstrukciju, mislim i na kritičku teoriju, na hermeneutiku i na dobar deo analitičke filozofije – smatrala je da je nauka ta koja spoznaje i uređuje stvarnost, a filozofiji preostaje samo da se odluči između divulgacije nauka i, nasuprot tome, manje ili više snažne kritike nauke, transformišući se upravo u dekonstruktivnu delatnost koja rasklapa, demaskira, otkriva skrivene pretpostavke, i tako dalje. To su sve potpuno legitimne aktivnosti koje nikako ne treba napustiti. Ali su – i to je upravo ideja koja se nalazi u osnovi moje filozofije – mnogo snažnije i delotvornije ako priznamo da nauka (poput fizike, hemije i sličnih) nije jedini izvor konstrukcije. Nije fizika ta koja uređuje supermarkete, književnost, pravosuđe, osećanja. Postoji ogromna količina predmeta koje treba srediti, razvrstati, uporediti. Filozofija ima odlične alate za taj posao i bila bi velika šteta da ne budu upotrebljeni. To su primetili informatičari onda kada je trebalo da organizuju sve objekte unutar weba, koje tražimo uz pomoć Googlea, pa su sačinili ono što su i sami nazvali „ontologije“. Vreme je, verujem, da i filozofi postanu svesni toga.

Učenik ste Deride, sa kojim ste bili i veliki prijatelj. Nakon smrti francuskog filozofa napisali ste njegovu biografiju vrlo ličnog tona. Šta niste stigli da mu kažete za života?

Gotovo sve. Imam utisak da je uvek mislio da sam priglup, i možda je i bio u pravu, jer sam u njegovom prisustvu uvek osećao veliku nelagodu. Sa učiteljima je uvek tako i možda njihova usamljenost potiče upravo od činjenice što se osećaju okruženi glupim ljudima, jer se u njihovom prisustvu svi osećaju podređenima.

Demokratski mehanizmi u vašoj zemlji u velikoj su krizi. Nažalost, Berluskoni je postao uzor koji podražavaju mnogi političari. U prošlosti je već postojao jedan italijanski političar koji je proizveo veoma opasne „klonove“ i svi znamo kako se ta priča posle završila. Povod da se ozbiljno zabrinemo?

Izvinite zbog egoizma, ali najpre mi treba da budemo u brizi. Ja, nažalost, nisam uveren da su u mojoj zemlji demokratski mehanizmi u krizi i to je razlika u odnosu na klonove i originale na koje aludirate: u Italiji ne postoji jedna, već mnoge partije: od ekstremne desnice do ekstremne levice; štaviše, ako dobro pogledate, ekstremna desnica je mnogo zastupljenija u Francuskoj (pomislite samo na uspeh Le Penove ćerke na poslednjim regionalnim izborima). Postoji, svakako, ogromna ekonomska i medijska moć u rukama jedne osobe koja jedva da u svetu ima neku – možda čak nijednu – sebi ravnu i ta ogromna moć čini zaludnim delanje opozicije, a uz to i svaku kritiku čini gotovo bespredmetnom. U Italiji se govori da sadašnji opozicionari nisu na visini zadatka, ali verujem da se ni Lenjin ne bi, u ovim okolnostima, pokazao doraslim tome. Mislim da to nije stvar ličnosti, nego struktura. Uprkos svemu, ne verujem da se radi o izopačenju demokratije – tog, kad se bolje razmisli, u najmanju ruku opskurnog pojma – nego možda o otkrivanju njene suštine. Može biti da je u potpunosti ostvarena demokratija – i to je verovatno ono o čemu treba razmišljati – populistički pakt između vladaoca i plebsa, pakt kojim vladalac traži od plebsa da ga pusti da radi što ga je volja, a zauzvrat mu obećava popustljivost prema onome što on želi da radi, uglavnom u oblastima seksa i poreza.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Iz života kulture

22.jul 2025. Sonja Ćirić

Prisilna deblokada SKC-a i DKC-a: I šta sad?

Počelo je čišćenje Dvorane KCB-a koja je u petak neplanirano odblokirana. Jutrošnje „oslobađanje“ SKC-a bilo je namerno i pokazno: da narod vidi šta ga čeka

Novi Sad

21.jul 2025. S.Ć.

Vojnička pasuljijada i Beograđani dobili novac za kulturu Novog Sada

Veći deo novca iz budžeta predviđenog za kulturu Novog Sada dodeljen je projektima iz Beograda koji nemaju veze sa kulturom

Država i kultura

20.jul 2025. S.Ć.

Ministarstvo kulture: Svakog dana poklon za drugi grad

Ministarstvo kulture je u julu gotovo svakog dana doniralo novac jednom od gradova uključenih u projekat „Gradovi u fokusu“ s namerom da poseje kulturu van prestonice

Festival

19.jul 2025. S.Ć.

Počinje “Palić”: Tokom pet festivalskih dana biće 140 filmova

Iako kraći za dva dana nego inače, ovogodišnji Festival evropskog filma na Paliću imaće 140 filmova, a počeće dodelom nagrade “Lifka” Svetozaru Cvetkoviću I Sergeju Loznici

Kadrovi

19.jul 2025. S.Ć.

Ljubica Vraneš je novi SNS kadar na čelu Beogradske opere

Solistkinja Opere Ljubica Vraneš postala je direktorka umesto kolege Dragoljuba Bajića koji je avanzovao za v.d. upravnika Narodnog pozorišta. Krajem decembra odbila je da pruži ruku dirigentkinji zbog crvene rukavice

Komentar

Komentar

Autoimuna bolest Srbije

Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan

Ivan Milenković
Arhiepiskop i mitropolit žički Justin

Komentar

Zašto mitropolit Justin nije mogao da ćuti?

Mitropolit žički Justin otvoreno je stao na stranu studenata i upozorio vlast da “moć nije data radi nasilja, nego radi služenja“. Šta je to trebalo arhijereju poznatom po tome da se kloni sukoba

Jelena Jorgačević

Pregled nedelje

Orden Voje Šešelja sa bejzbol palicom

Kao što je Šešelj početkom devedesetih potezao pištolj na tadašnje studente, tako Vučić na njihove pobunjene kćerke i sinove danas poteže svoje batinaše.  Ista je to politika, samo prilagođena vremenu 

Filip Švarm  
Vidi sve
Vreme 1802
Poslednje izdanje

Ekskluzivno: Istraživanje Slobodana G. Markovića i Miloša Bešića o stavovima beogradskih studenata u plenumu

Šta sve nismo znali o njima Pretplati se
Politički život i smrt

Pobeđuje onaj ko poslednji ostane na nogama

Nemačka

Predratna zemlja

Požari u Srbiji

Ko da reaguje

Mediji

Kako se svetlo gasi bez alarma

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1802 16.07 2025.
Vreme 1801 09.07 2025.
Vreme 1800 02.07 2025.
Vreme 1799 25.06 2025.
Vreme 1798 19.06 2025.
Vreme 1797 11.06 2025.
Vreme 1796 04.06 2025.
Vreme 1795 28.05 2025.
Vreme 1794 21.05 2025.
Vreme 1793 15.05 2025.
Vreme 1792 07.05 2025.
Vreme 1790-1791 23.04 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure