

Književnost
Semjuel Beket u Beogradu: Dramaturg apsurda i boljeg posrtanja
Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast




Slučajno ili ne, Bogoljub je tokom prošlih izbora dobio od države pare, koje će sada morati da vrati. Ovoga puta i on je kandidat, pa igra uzimala–davala ima jasniji smisao. Na Televiziji BK je mnogo više pažnje posvećeno ovogodišnjoj dodeli nagrada Karić fondacije, jer nauka, umetnost i kultura nadilaze trange–frange odnos Karića i Srbije. Sve je blještalo u Narodnom pozorištu, laureati i žiri su bili dostojanstveni i ozbiljni, samo je gospođa Milanka Karić zapinjala kod čitanja svog govora. Pošto se ove nagrade dele već sedmi put, nema mesta zlobnim opaskama, Srbija je i formalno dobila svoju elitu, koja joj u ovom vremenu potpuno odgovara. Ono što nam i dalje nedostaje jesu institucionalne nagrade, koje bi odslikavale kredibilitet naših naučnih i kulturnih ustanova, a na nesreću – ni njih nemamo. Zato će dva miliončeta od Karića još dugo biti jedino priznanje koje čovek može dobiti u Srbiji.
Moja omiljena latino-sapunica (pre Divlje ruže) zvala se – I bogati plaču… Dok Karići bez komentara primaju i vraćaju pare od ekstraprofita, Kostić iz MK Komerca odlučio je da pređe u ilegalu. Potera policije ga je sprečila da učestvuje u emisiji „Utisak nedelje“, pa je ova emisija dobila neočekivani dramski obrt. Pred zgradom RTV B92 pojavili su se policajci u civilu, a tokom emisije su se naizmenično javljali gledaoci, predstavnik MUP-a i Kostićev advokat. Bravuroznu epizodu odigrao je i novi šef Agencije za privatizaciju koji je napustio studio. Sve u svemu, najjači utisak je za mene prenos policijskog rada na terenu koji obuhvata briljantno maskirane policajce i saopštenje MUP-a koje se završava zakletvom da nikakve nagodbe ne dolaze u obzir. Eto, opet je Legija postavio pravila žanra koja kasnije drugi razvijaju i proširuju. Čini mi se da je ovo prvi primer u istoriji našeg TV-pluralizma, da je policija odlučila da nekog uhapsi pred televizijom. Kada Pavković gostuje na BK ili Pinku, ili svi oni crni biseri kod Vanje Bulića, nikome ništa nije sumnjivo, ali ovog puta je policijski auditorijum priznao da najviše ceni B92, jer stara ljubav zaborava nema, što bi rekao Ivica Dačić.
Sledeća stvar koju očekujem biće zaustavljanje taksija B92, gde bi Nadležni Organi izvršili pregled odgovarajućih dokumenata, poslali vozilo na vanredni tehnički pregled i iscimali vozača da im pokaže trougao, dizalicu, sijalice i prvu pomoć. Ova emisija je publiku iznenadila činjenicom da su zvezde postali obični ljudi, umesto političara, koji uglavnom deluju kao lutke. Eto, sada vidimo kako izgleda to famozno i misteriozno biračko telo o kojem slušam neverovatne teorije i statistike. Jeste da se ono retko vozi taksijem, ali pogledajte kako je obučeno, čime se bavi i kako govori. I neka vas smeškanje putnika ne zavara, jer nismo mi od juče.
Posebno mesto u prošlonedeljnom TV programu zauzele su dve vesti koje govore o dosta lošem mentalnom zdravlju nacije. Ako izuzmemo incident u Palićkom zoološkom vrtu, gde je uzrok nesreće bila nepažnja, pa je dete dokačio lav, tragične stvari dešavaju se ponovo u našim obdaništima. Vaspitačici u jednom zemunskom vrtiću je „pao mrak na oči„, pa je prebila trogodišnjeg dečaka. Danas je ona otpuštena, ali ovaj vid nasilja, tamo gde ga po definiciji ne sme biti, govori o lošoj kontroli unutar institucija i opštem nivou agresije koji ponovo raste. Sličan primer je slučaj višestruke čedomorke, koja je posle ispitivanja u policiji puštena kući. Ako u društvu imate višedecenijsko nasilje, ono će pre ili kasnije ući u porodicu, a žrtve će biti oni koji su najmanje zaštićeni – žene i deca. Strahovita količina nasilja kojim smo okruženi, uz katastrofalno nizak nivo tolerancije, stvara od nas tempirane bombe o kojima se mnogo ne razmišlja. Imamo bezbroj reklama za sredstva za čišćenje (uključujući ono koje se zove bang) ali nema ni nagoveštaja od kampanje protiv nasilja. Mlatićemo decu po savršeno čistim kupatilima, na pločicama bez trunke kamenca. Na kraju ćemo deterdžentom oprati ružne krvave mrlje.


Ovogodišnji Irski festival u Beogradu posvećen je 120. godišnjici rođenja Semjuela Beketa. I tokom meseca frankofonije biće priređena izložba Beketu u čast


Najteži mi je bez dileme bio intervju sa Džonijem Štulićem. Tu je ona njegova valjda hiljadama puta citirana izjava da smo prethodnih 40 godina slušali zavijanje vukova, a da ćemo zato narednih 40 slušati blejanje ovaca. Bilo je teško ne zato što je on bio neprijatan ili problematičan sagovornik, naprotiv, već zbog toga što se svojski trudio da sve svoje stavove što preciznije objasni. Tako da je umeo i da zakomplikuje odgovore, a ja sam se trudio da što bolje razumem šta želi da kaže




Svetska premijera opere Klovnovi montrealske i naše kompozitorke Ane Sokolović odigrana je poslednjeg dana januara u Montrealu


Krajem februara, početkom marta u Beogradu su gostovala dva crnogorska pozorišta. U subotu 28. februara, na Velikoj sceni “Olivera i Rade Marković” gostovao je Centar za kulturu Tivat sa predstavom Contra Mundum. U nedelju 1. marta, na sceni “Raša Plaović” Narodnog pozorišta gostovalo je Nikšićko pozorište sa predstavom Otac
Režimska propaganda i njene žrtve
Šta Vučić zna o masakru u kafeu Panda i ubistvu braće Bitići Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve