img
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Knjige

Bravar i komentari

17. mart 2010, 14:24 Teofil Pančić
foto: reuters
Copied

"Titostalgija" i nije želja za stvarnim povratkom Titovog vremena i poretka, nego za realizacijom njegove ulepšane slike

Svako ko iz neposrednog iskustva – a ne tek iz priče starijih – pamti onaj istorijski prizor sa Poljuda, kada igrači Hajduka i Crvene zvezde teške muške suze liju zbog prerane smrti druga Tita (a tercira im ceo stadion), verovatno će se složiti da se složena istorija odnosa „Mi vs. Tito“ (pri čemu se ono „mi“ može odnositi i na SFRJ kao celinu, i na svaki od njenih etničko-republičko-pokrajinskih konstitutivnih elemenata), može, ne mnogo pojednostavljeno, podeliti u tri glavne faze: 1. Titovo doba (koje će zahvatiti i nekoliko godina nakon njegove smrti) u kojem je on za znatnu većinu podanika Car i Bog, Faraon i brižni Otac, autoritarna ali i autoritativna, i zapravo prilično omiljena figura; 2. negatorska faza, u kojoj intimni i bliski Tito odjednom postaje hladni i daleki Broz, i otkriva se kako je zapravo bio zakleti srbožder, kroatofob, tamničar Slovenaca u balkanskom karakazanu etc.; 3. nostalgijska faza koja počinje negde sa odmicanjem krvavih i kokuznih devedesetih, kada zidovi naših gradova, od Vardara pa do Triglava, odjednom obznanjuju revolucionarna otkrića da je „bravar bio bolji“ i da „dok je bilo Tita, bilo je i šita“.

Kad čovek malo bolje razmisli, ni u jednoj od ove tri faze – te bezbroj podfaza, međufaza i vremensko-prostornih „varijacija na temu“ – nije se radilo toliko o „stvarnom“ Titu i o razumno realnoj proceni proverljivih dometa jednog političara unutar konteksta u kojem je delovao, koliko se radilo o našem pogledu na Tita, pri čemu nam je i on sam više služio kao nekakav medijum za posredovanje i projektovanje naših želja i strahova. I kada ga se obogotvoravalo i dodvoravalo mu se, i kada ga se pljuvalo na različite i neretko međusobno isključujuće načine (samo je njemu, recimo, moglo poći za rukom da i srpskim i hrvatskim nacionalistima bude kriv za sve, ovima potonjima utoliko više što je i sam bio kakav-takav Hrvat), i kada se od njega re-konstruisala nekakva već mitska figura Dobrog Oca koji nas je napustio ucveljene, i od tada lutamo svetom kao neutešna siročad, u svim je tim fazama, dakle, Tito ostajao veoma važnim delom naše vizije o sebi. A onda i o njemu, neizbežno, pošto se ovakav ili onakav odnos prema njemu postojano održavao kao važan deo našeg samorazumevanja, zasnivanja našeg svetonazornog identiteta; njegovih ljutih protivnika, dakle, ništa manje nego njegovih prostodušnih (ili pak ne) adoranata.

Ljubljanski kulturolog Mitja Velikonja, kojeg je srpska publika upoznala pre neku godinu kroz prevod njegove vrlo zanimljive studije Evroza, posvećene „kritici novog evrocentrizma“ u pre svega slovenačkom „predevrointegracijskom“ kontekstu, u svojoj se novoj knjizi Titostalgija (prevela Branka Dimitrijević, Biblioteka XX vek, Beograd 2010), pozabavio izvorima, značenjem, manifestacijama, karakteristikama i performansama (pa, u neku ruku, i dometima i perspektivama) upravo tog koliko političkog toliko i (sup)kulturnog fenomena žala-za-Maršalom, relativno ravnomerno raspoređenog uzduž i popreko zapravo i dalje živuće SFRJ transverzale. Za potrebe ove studije Velikonja je ne samo iščitao brdo literature nego je, što je bar podjednako značajno, prokrstario širom nekadašnje Titovine, razgovarao sa mnogim ljudima različitih obrazovnih, materijalnih i ostalih mogućnosti, te izbliza proučavao artefakte i rituale titostalgije, kako one mrtvo-ozbiljne, koje bismo mogli nazvati restauratorskom (mada je to utopija), tako i one koji više naginju nekom pop i kemp osećanju sveta, a kojoj su skloniji mlađi, tj. nostalgičari nedoživljenog. A za koje je Tito neka vrsta polit-pop idola, „balkanski Če“. U tom svom „fenomenološkom“ sloju, Velikonjina knjiga obiluje zanimljivim podacima, ne tako nepoznatim do sada, ali retko ili nikako sistematizovanim.

Ipak, ono što (mi) izgleda kao mnogo važniji sloj knjige jeste autorov trud da se pronikne u samu prirodu i značenje ovog fenomena. Pre svega: šta zapravo sama titostalgija predstavlja i poručuje? Da li je ona pasivno-kontemplativni vid kvaziotpora sadašnjem postkomunističkom, „tranzicionom“, neokapitalističkom stanju stvari, te je otuda – naizgled paradoksalno – zapravo u interesu novih elita, jer umrtvljava potencijal za realnu alternativu? Ili je ipak potencijalno delatan vid otpora, kroz nekakvo „očuvanje vere“ u drugačiji i bolji, pravedniji svet, pa makar se ta vera (za sada?) manifestovala i kroz jednu pomalo bizarnu retroutopiju?

Ono što je nesumnjivo jeste fakat da sama titostalgija, kao relativno masovan fenomen, označava duboko nezadovoljstvo sadašnjošću. Nije nezanimljiva činjenica da se ona širi i u prilično stabilnoj, uspešnoj i dobrostojećoj Sloveniji, i u ratom razvaljenoj i osiromašenoj Bosni, i u podeljenoj i pauperizovanoj Makedoniji, na primer. To će reći da ljudi koje muče različiti problemi, a koji čuvaju sećanje na bar prividno istu „polaznu tačku“, pronalaze svako svoj razlog za zajedničku veru da je „bravar bio bolji“, što zapravo znači da je bilo lakše i jednostavnije živeti u Bravarovom svetu. A da li je to zaista bilo tako? Samo pitanje je, hm, u neku ruku pogrešno. Jer, Velikonja prilično ubedljivo insistira, titostalgija zapravo i nije težnja za stvarnim „povratkom Tita“, odnosno njegovog vremena i poretka, nego za (eh, utopijskom) realizacijom njegove ulepšane slike; dakle, ne za povratkom u nekadašnju stvarnost, nego za reanimacijom nekadašnjih snova. A kako i ne bi – ta, lepše se sanjalo dok je svet bio mlad… Ali, može li svet opet biti mlad? Može, ali samo u pesmi Videosexa.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

Evropska nagrada Novosadskom džez festivalu

Novosadski džez festival dobio je evropsko priznanje za muzičke festivale, jednoglasnom odlukom žirija

Kultura

19.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Prvi ovogodišnji festival u Beogradu koji izgleda kao festival

Festival autorskog filma se medijski dočekuje kako dolikuje velikom festivalu, a i selektovani filmovi odgovaraju njegovoj odrednici da prikazuje nagrađene filmove. Fest, Bitef, Bemus i Oktobarac nisu dostigli svoje odrednice

Kultura

19.novembar 2026. S.Ć.

Nova galerija SANU: Izložen izbor radova akademika dobijenih na poklon

SANU otvara prvi od tri nova prostora izložbom radova Zore Petrović, Ljubice Sokić, Predraga Peđe Milosavljevića, Stojana Ćelića, Mladena Srbinovića, Milice Stevanović, Save Halugina i Miodraga Tabačkog - izbor od 250 radova dobijenih akvizicijom

Pozorište

18.novembar 2026. Marina Milivojević Mađarev

Razgradnja malograđanskog uma

Kabuki, Ansambl Bele Pintara, Festival “Desiré Central Station”

Knjige

18.novembar 2026. Goran Stojanović

Politička anatomija jedne iščezle mogućnosti

Dejan Jović, Otpor intelektualaca, Akademska knjiga, Novi Sad, 2025.

Komentar
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Aleksandar Vučić

Komentar

Vučićevo konstituisanje iluzije

Aleksandar Vučić svojim jezikom ne konstituiše stvarnost, već iluziju, jedino što sada više neće biti u stanju da iluziju nameće policijskim pendrecima i plaćenim batinašima. To je pokazao na konstitutivnoj sednici Narodne skupštine

Ivan Milenković
Skupština Srbije

Komentar

Konstituisanje Skupštine: Istorijski dan za Srbiju

U utorak, 17. novembra, počinje konstituisanje Narodne skupštine u kojoj apsolutnu većinu ima Studentska lista. Zašto je ovaj dan za Srbiju istorijski?

Andrej Ivanji
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure