
Intervju: Milica Đorđević, kompozitorka
O pobedi svitaca nad tamom
Šta misliš, o čemu govore svici?
Da li si ikada prisluškivao
njihovo sanjivo došaptavanje u avgustovskoj travi?
(Miroslav Antić, Svitac)
Preko 20 srpskih akademskih slikara učestvovalo je na stvaranju dugometražnog animiranog fima “Seljani” koji je premijerno prikazan srpskoj publici na Festivalu autorskog fima. Jedna od njih je i naša sagovornica
Tri godine, 1300 litara uljanih boja i 200.000 sati rada akademskih slikara uloženo je u čarobno ostvarenje „Seljani“.
Potpisuje ga rediteljski par iz Poljske, Dorota Kobiela i Hju Velčman, koji su režirali i film „S ljubavlju, Vinsent“, nominovan za Oskara, Zlatni globus i BAFTA nagradu 2017. godine.
Ono što ove filmove čini jedinstvenim je što su nastali spajanjem igranog i animiranog filma, i animacije i slikarstva.
Tokom višegodišnjeg rada u oslikavanju “Seljana”, učestvovalo je preko 20 srpskih akademskih slikara.
Jedna od njih je i naša sagovornica, akademska slikarka Bojana Torlak, koja je učestvovala u izradi preko 40.000 uljem izrađenih slika.
“Testirano je preko sto slikara, od kojih je prošlo trideset. Nakon testa smo tri nedelje bili obučavani za sam proces rada, nakon čega je zadržano samo nas petnaest”, objašnjava Torlak.
Kako kaže, trening koji su prošli je drugačiji od svega što su učili na fakultetu.
“Ovo je stop-motion animacija i događa se rotoskopija. Dakle, imali smo projektor, koji je sliku projektovao na dasku po kojoj smo mi slikali. Osim što moramo da naslikamo prvi i početni frejm, mi takođe to odmah brišemo, pa iznova oslikavamo i na taj način se formira animacija. Tu smo učili da razdvojimo bitno od nebitnog i da sve bude brzo i kvalitetno”, kaže Torlak.
Mukom do veličanstvenog
Proces stvaranja ovog filma bio je veoma zahtvean, pa mnogo dobrih slikara nije prošlo test jer nisu postigli da urade dovoljnu količinu frejmova za zadato vreme.
“Bilo je poprilično stresno, pod pritiskom ste da izbacite što više frejmova, da biste ispoštovali rokokve produkcije. Izuzetno je kompleksno naslikati toliki broj slika za tako kratko vreme, a da se zadrži kvalitet”, kaže ona.
Kako objašnjava, to je klasično slikarstvo uz animaciju.
Bojana je dve godine radila na filmu. Ovo jedinstveno iskustvo, promenilo je način na koji posmatra sliku.
“Nekada smo i po 12 sati slikali. Bilo je zaista izazovno jer taj prostor u kome smo slikali nije imao dnevnog svetla. Bilo je vrlo iscrpljujuće i fizički i psihički, što je dovelo i do prezasićenja slikanjem, ali je vreme brzo prošlo”, kaže Torlak.
Dodaje i da je bila privilegija raditi uz talentovane mlade slikare iz Srbije, uz koje je, kako kaže, naučila da “pusti četku” i dozvoli sebi da pogreši.
“Kada se opustite u slikanju i dozvolite sebi da se pomešaju boje koje ne bi trebalo, povučete pogrešne poteze, iz te prirodnosti i slučajnosti nastaje lepota”, kaže Bojana.
Iako je rezultat napornog rada slikara veličanstven, nije bilo lako istrajati u ovom procesu.
“Funkcionisali smo kao porodica. Imali smo čak i veliki krevet u studiju, kako bi mogli ponekad da prenoćimo. U pauzama smo se međusobno podržavali i bordrili. Zbog pritisaka i rokova iz produkcije smo u nekim trenucima bili jako nervozni”, priznaje Torlak.
Učešće u “Seljanima” Bojana opisuje kao nezaboravno iskustvo.
“Neverovatan je osećaj kada ugledate svoju sliku na bioskopskom platnu. I pomislite, vau, na ovome sam radila četiri meseca, a ona proleti za minut. Svaki frejm je dvanaesti deo sekunde. Meni je za jedan frejm trebalo sedam do devet sati”, objašnjava Torlak.
“Seljani” već obišli svet
“Seljani” su do sada prikazani na mnogim većim svetskim međunarodnim festivalima i sa velikim uspehom imali projekcije širom Evrope i Amerike.
Publika u Srbiji ga je premijerno videla na Festivalu autorskog fima. Trenutno je na redovnom repertoaru domaćih bioskopa.
Radnja je snimljena prema istoimenom romanu poljskog književnika i dobitnika Nobelove nagrade Vladislava Rejmonta.
Priča je nastala pre više od jednog veka i prati Jagnu, devojku koja je primorana da se uda za, od sebe mnogo starijeg, bogatog farmera Maćija Borinu, iako već gaji ljubav prema njegovom sinu Anteku. Ona postaje predmet zavisti i mržnje seljana, te je prinuđena da se bori kako bi sačuvala svoju nezavisnost.
U Galeriji MTS Dvorane otvorena je i izložba slika koje su korišćene kao kadrovi celokupnog filmskog ostvarenja „Seljani“.
Šta misliš, o čemu govore svici?
Da li si ikada prisluškivao
njihovo sanjivo došaptavanje u avgustovskoj travi?
(Miroslav Antić, Svitac)
Princeza Ksenija od Crne Gore
Crnogorsko narodno pozorište, režija Radmila Vojvodić
Poslednji krug momci, režija Ilija Stojimirović (nezavisna produkcija)
Studenti su sredinom februara silovito ušli u Studentski kulturni centar i na taj način, samo naizgled, napravili presedan – ovo je prva ustanova koju su, pored sopstvenih fakulteta, blokirali. Zašto baš SKC? Da li je ovaj centar uopšte studentski, kao što mu ime kaže, ili se, u međuvremenu, pretvorio u parapolitički mulj koji nema veze kulturom niti sa studentskim idejama?
Ministar kulture ima zakonom regulisano diskreciono pravo da dodeljuje grantove projektima mimo konkursa, ali ne i da ih javno pravda
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve