Nakon što je novembra 2024. godine Vlada Republike Srbije samoinicijativno, bez konsultacije struke, ukinula status kulturnog spomenika kompleksu Generalštab, 16, januara ove godine Vlada je podnela Narodnoj skupštini na usvajanje predloge dva zakona koje je takođe donela ignorišući struku.
I, struka se pobunila.
Vlada Republike Srbije i Ministarstvo građevinarstva dobili su ovih dana dva zahteva za povlačenje zakona koje nameravaju da predlože na usvajanje Skupštini Srbije.
Nacionalni komitet ICOMOS Srbija traži od Vlade Srbije da povuče Predlog zakona o izmenama i dopunama Zakona o planiranju i izgradnji, a u odvojenom zahtevu, tridesetak strukovnih fakulteta, udruženja, društava i organizacija traže povlačenje tog zakona, ali i Zakona o izmenama i dopunama Zakona o potrebnim postupcima radi realizacije međunarodne specijalizovane izložbe Expo Belgrade 2027.
Povlačenje zakona traži celokupna struka
ICOMOS je Međunаrodni sаvet zа spomenike i spomeničke celine, visoko respektibilna nevlаdina orgаnizаcija u kojoj je, među više od 100 zemаljа i Srbija, a bavi se zаštitom i očuvаnjem kulturnog i prirodnog nаsleđa širom svetа.
Među tridesetak potpisnika drugog zahteva je, reklo bi se, celokupna arhitektonska, urbanistička i konzervatorska struka: Arhitektonski, Geografski, Građevinski i Šumarski fakultet, Udruženje arhitekata Srbije, Evropa Nostra, Institut za arhitekturu i urbanizam, Ministarstvo prostora, ICOMOS, RERI, Akademija arhitekture Srbije, Društvo arhitekata Srbije, Društvo konzervatora, Udruženje urbanista Srbije, DokoMoMo Srbija, Nova planska praksa…
Potpisnici traže od Vlade Srbije da povuče predloge Izmena dva pomenuta zakona, o kojima kažu da su doneti „bez prethodno organizovane javne rasprave i informisanja stručne i šire javnosti“.
„Ovakvim pristupom minimizuje se i ignoriše značaj stručnog mišljenja i transparentnosti u procesu donošenja važnih odluka i zakonskih akata, što je posebno neprihvatljivo imajući u vidu značaj predloženih zakona, čiji predlozi zahtevaju detaljnu analizu i široku javnu i stručnu raspravu, kao i potencijalnu štetu koja bi nastala njihovim usvajanjem.“
Istovremeno pozivaju i Skupštinu da ne prihvate ove Vladine predloge.
Zakoni su pogubni po kulturno nasleđe
ICOMOS traži povlačenje Izmena Zakona o planiranju i izgradnji „a koje se odnose na ukidanje pribavljanja mišljenja Zavoda za zaštitu spomenika kulture“, odnosno „potpuno ukidanje potrebe za izradom Studije zaštite nepokretnih kulturnih dobara“, zato što „predstavljaju grubo ukidanje pravnih mehanizama za očuvanje kulturnog nasleđa“.
Naime, u stavu 10 predloženih Izmena piše da se za objekte za koje je Vlada utvrdila da su od posebnog značaja za Republiku Srbiju pribavljaju samo uslovi organa nadležnog za poslove zaštite nepokretnih kulturnih dobara.
„Uvođenjem stava 10 nedvosmisleno se daje legitimitet i prednost razvojnim politikama velikih razmera – investicionim i infrastrukturnim razvojnim projektima, koji po prirodi svojih aktivnosti predstavljaju veliku pretnju i mogu doneti nenadoknadive posledice i ugrožavanje vrednosti nepokretnih kulturnih dobara i njihove okoline, odnosno kulturnog nasleđa u celini“, piše u obrazloženju zahteva ICOMOS-a.
Pogrešno je i, navodi ICOMOS, što se u predloženim Izmenama „obaveza izrade studije zaštite nepokretnih kulturnih dobara odnosi na objekte u granicama nepokretnih kulturnih dobara od izuzetnog značaja i kulturnih dobara upisanih u Listu svetske kulturne i prirodne baštine“.
Država ukida svoje institucije
Tim povodom ukazuju da je „prema smernicama ICOMOS-a, već godinama neophodna izrada Procene uticaja na nasleđe (Heritage Impact Assessment – HIA) sa primenom odgovarajuće metodologije za procenu potencijalnih uticaja promena ili nekontrolisanog razvoja, koji ugrožavaju atribute izuzetne univerzalne vrednosti dobra na Listi, a koja predlaže principe i metode za ublažavanje ili ograničavanje promena koje mogu dovesti do ozbiljnih pretnji po izuzetnu univerzalnu vrednost (OUV)“.
Navode da „izrada Studije zaštite predstavlja prvu liniju odbrane kulturnog nasleđa. Ona omogućava blagovremeno delovanje kroz planska dokumenta i predupređuje negativne posledice i rizike koji mogu ugroziti kulturno nasleđe“
„Ignorisanje ustanova za zaštitu spomenika kulture i mišljenja stručnjaka, kao i izostavljanje javnih rasprava i informisanja stručne i šire javnosti o ključnim izmenama Zakona o planiranju i izgradnji, predstavlja čin samoporicanja sopstvenih institucija.“
.