Lični stav
Zarobljena kultura: Oslobađanje od okova i ministra iznad zakona
Ogoljeno je jasno da umetnička praksa, i institucionalna i nezavisna u Srbiji, odavno nije samo u krizi. Ona je zarobljena politički, sistemski, represivno
Foto: Tanjug
Izgleda da je Aleksandar Ivanović koji je ovog marta izjavio da Generalštab nema uslove za status kulturnog dobra, najveći (a možda i jedini raspoloživ) kandidat za direktora Zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograda
Prema informacijama koje imaju mediji, najozbiljniji kandidat za direktora Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture je Aleksandar Ivanović, konzervator i arhitekta. On bi trebalo da nasledi Oliveru Vučković koja je nedavno podnela ostavku zato što nije htela da učestvuje u skidanju statusa kulturnog dobra sa kompleksa Generalštaba.
Ministarstvu ekonomije i Ministarstvu građevinarstva se žuri da izaberu nekog ko će biti voljan da obavi taj posao, kako bi država mogla da ispuni „Ugovor o revitalizaciji kompleksa bivšeg Saveznog sekretarijata za narodnu odbranu (SSNO), koji se nalazi na uglu ulica Kneza Miloša i Nemanjine“ koji je potpisao Goran Vesić sa američkom kompanijom Afiniti Global Development.
Ugovor je nedostupan za javnost, ali se među detaljima koji su doprli do javnosti nalazi i onaj po kome Generalštab treba srušiti dva meseca nakon izbora kako bi na tom mestu počela gradnja bloka neprimerene gustine izgrađenosti, spratnosti i zastarele arhitekture, kojim dominiraju tri kule visoke po 150 metara.
U atmosferi kad je struka i javnost protiv rušenja Generalštaba, kad je 30 asocijacija i više od 6000 pojedinaca potpisalo Deklaraciju o sudbini Generalštaba i Beogradskog sajma, kad je i direktorka Republičkog tavoda za zaštitu spomenika kulture dala ostavku, a podržali su ih Društvo konzervatora srbije i ICOMOS, ministrima Siniši Malom i Goranu Vesiću nije bilo lako da nađu čoveka koji bi srušio Generalštab.
Međutim, pojavio se Aleksandar Ivanović.
On je ovog mata agenciji Tanjug izjavio da ruševine i građevinski ostaci kompleksa zgrada Generalštaba arhitekte Nikole Dobrovića predstavljaju praktično ostatke onoga što je nekada bilo u celosti kulturno dobro i moglo da bude proglašeno kulturnim dobrom.
„Elementi zbog kojih bi se Generalšatab mogao u vreme kada ih je posedovao i kandidovati sa nivoa prethodne zaštite u proglašenje za tzv. kulturno dobro i spomenik kulture, u proceduri koja je zakonski poznata po Zakonu o kulturnim dobrima, sada više ne postoje“, rekao je Ivanović.
„Kriterijumi na osnovu kojih Generalštab kao arhitektonski objekat može da bude aktuelan kao kandidat za spomenik kulture su nestali potpuno. Funkcionalnost unutrašnjeg prostora konkretnog objekta je potpuno narušena, a i situacija funkcionalnosti spoljnih veza, unutrašnjih ulica takođe su izgubljene, a to su važni kriterijumi za objekat da se kandiduje kao element valorizacije za kulturno dobro“, rekao je Ivanović.
Aleksandar Ivanović je počeo karijeru u Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture, odakle je prešao u Muzej grada Beograda. Odatle je otišao sporazumnim dogovorom, zato što nije ispunio obavezu koja se ticala završetka pisanja knjige. Od tad, više od 15 godina, bavi se građevinarstvom.
Aleksandar Ivanović nije čovek od javnosti. Govorio je na promociji monografije Arhitektura zgrade Generlštaba (2001, Vojska) Bojana Kovačevića, baveći se samo ovim delom Nikole Dobrovića. Podsetimo, Generalštab je tek 2005. proglašen za kulturno dobro pa je razumljivo što ta tema nije bila deo njegovog govora.
Sledeći put ga vidimo ovog marta, kad je, ne zna se kojim povodom, baš on dao maločas citiranu izjavu o Generalštabu. Ako se setimo da je vest o potpisivanju ugovora između Gorana Vesića i Džareda Trampa o iznajmljivanju kompleksa Generalštaba na 99 godina obavljena 15. maja, ovo ničim izazvano pojavljivanje Ivanovića pre tog potpisa, deluje ne-slučajno.
Kolege koje ga poznaju sećaju se da je on imao aspiracije prema direktorskoj fotelji Zavoda za zaštitu spomenika kulture Beograda.
Ogoljeno je jasno da umetnička praksa, i institucionalna i nezavisna u Srbiji, odavno nije samo u krizi. Ona je zarobljena politički, sistemski, represivno

Svake večeri posle predstave u gledalištu se iz publike čuje poruka - Narodno je narodno. Da li će Uprava Narodnog pozorišta zbog toga izmisliti kaznu i za publiku poput onih koje je namenila zaposlenima

Otvoren je i biće održan, pobedio je cenzuru ove vlasti, ujedinio je Balkan – sve je to festival "ne: Bitef", nezvanično/gerilsko izdanje 59. Bitefa, uspeo u nezamislivo kratkom roku i bez para

Naslov izložbe „Mehur u vremenu“ odnosi se pre svega na digitalnu fotografiju i ogromnu produkciju zapisa u virtuelnom obliku koji u jednom trenutku mogu nestati kao mehur od sapunice, kaže profesor Karanović

Ako nećete sami, zovite policiju - poručila je Uprava Narodnog pozorišta obezbeđenju koje se usprotivilo naredbi da spreči glumce da pred publiku iznesu transparent „Narodno je narodno“
Intervju: Branko Stamenković, predsednik Visokog saveta tužilaštva
Zbog pretnji tužiocima ide se u zatvor Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve