
Pozorište
Četiri, nadajmo se ne i jedine premijere ove sezone
Od početka sezone u beogradskim pozorištima prikazane su četiri premijere, realizovane sredstvima iz ranijeg budžeta. Nadajmo se da neće biti i jedine
Sinoć sam na RTS-u gledao dve epizode „serije rekordne gledanosti“. Za one koji to ne znaju – reč je o „Otpisanima„. Time su se Prle i Tihi direktno stavili u funkciju promotera javnog servisa. Napravljena je tipska reklama u kojoj će se smenjivati beogradski ilegalci, Giga Moravac, Paja i Jare – i svi drugi heroji repriza iz domaćih serija. Iako svaki put kažem sebi da ne smem da se navučem, „Otpisani“ i dalje imaju magičan efekat na moju generaciju i prosto vas zalepe za ekran. Sinoć smo čak videli i neverovatnu transformaciju crno-belih „Otpisanih“ u kolor nastavak „Povratka Otpisanih„, gde im se pridružuju maestralni Paja i Marija. Po podne su Prle i Tihi razvalili brodogradilište, a uveče u koloru zeznuli Gašpara i Misirca, uz pomoć famozne šifre „Hadžipešićeva, da, da“! Nego, čudo je, kako bar rejtinzi pokazuju, da su partizani, ilegalci i antifašisti u ovoj zemlji i dalje popularni, što se, ruku na srce, ne bi moglo zaključiti iz ostatka programa. U „Trezoru“ se emituje istorijska serija o Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji, pa se nekako preklapaju istorijske činjenice i fikcija. Međutim, pitam se koliki je zaista uticaj „Otpisanih“ na naše gledaoce. Slušao sam da su na početku ratova na teritoriji SFRJ borci u početku pokušavali da se bore kao Prle i Tihi. Sličan uticaj je pirotehnika imala i na kriminalce, koji su iz potpuno drugačijih razloga delovali ilegalno. Gledajući „Otpisane“ vidimo kako se i onda švercovalo, muljalo na crnoj berzi, krali se automobili, a postojala su i skloništa „štekovi“. Modalitet rada je dakle imao uticaj sve do danas. Što se tiče levičarskih ideja, one su donekle dovedene u pitanje izjednačavanjem prava partizana i ravnogoraca. Ipak, ne mogu da se otmem utisku kako je napad beogradskih anarhosindikalista na ambasadu Grčke glup i nespretan pokušaj da se pri izražavanju političkih stavova primene metode „Otpisanih“. Kada sam pročitao saopštenje grupe „Crni Ilija„, koja je navodno odgovorna za bacanje Molotovljevih koktela i pisanje grafita na ambasadi, setio sam se legendarnog slogana sa prvog albuma Discipline kičme – Mladost ne opravdava besvest! U saopštenju se navodi i da su beogradski anarhisti odlučili da se „pridruže drugaricama i drugovima u Grčkoj, i u čitavom svetu, koji sprovode akcije solidarnosti sa Todorisom Iliopulusom, zahtevajući njegovo oslobađanje“.
„Zbog toga su pripadnici naše grupe tokom prethodne noći napali grčku ambasadu u Beogradu Molotovljevim koktelima. Nastavićemo sa aktivnostima sve do oslobađanja druga Iliopulosa“, zaključuje se u tom saopštenju. Grčki Crni Ilija je u međuvremenu oslobođen, a u pritvor su zaglavili beogradski anarhisti. Ono što je najparadoksalnije u celom incidentu jeste činjenica da su se anarhističke organizacije u Srbiji najdoslednije zalagale za zaštitu individualnih sloboda i prava. Ovakav akt je naišao na opštu osudu – napadnuta je ambasada prijateljske zemlje, u trenutku požara u Grčkoj, uz upotrebu Molotovljevog koktela. Čin je simboličan, šteta je neznatna, akcija je izvedena pred sigurnosnim kamerama, a akteri su se čak kući odvezli taksijem! Posledica ove nerazumne gluposti za petoro uhapšenih mogla bi biti optužba za međunarodni terorizam. Moglo bi se desiti da mladi i obrazovani ljudi, zaneseni idejama o socijalnoj pravdi, budu osuđeni kao teroristi da bi poslužili kao zgodan primer za neke buduće proteste i demonstracije. Glavno pitanje u ovom slučaju je možda drugačije. Kao deca smo gledali kako ilegalci rokaju Švabe, posle smo gledali kako vojske i paravojske rokaju po gradovima i civilima, pa mafijaše kako se rokaju po ulicama u sačekušama, pa demonstrante kako rokaju ambasade. Da li je u našem društvu nasilje postalo toliko uobičajeno – da je postalo univerzalan način izražavanja političkog stava? Kraće rečeno – da li je nasilje zarazno?
Drugi primer suočavanja sa terorizmom je suđenje vehabijama uhapšenim na planini Ninaji. Oni su otvoreno ignorisali suđenje pokazujući da ne priznaju državu i sud, smatrajući svoje akcije borbom za istinsku veru. Između ono malo detalja sa suđenja, zapamtio sam detalj da je osim znatne količine naoružanja, grupa imala kolekciju snimaka egzekucija nad američkim i ruskim zarobljenicima. To su oni potresni snimci kojima se teroristi pripremaju za buduće akcije. Izgleda da tv-program ipak ostavlja neke posledice. Zato osuđujem svaku vrstu terora, osim kada se Prle i Tihi bore protiv fašizma.
Od početka sezone u beogradskim pozorištima prikazane su četiri premijere, realizovane sredstvima iz ranijeg budžeta. Nadajmo se da neće biti i jedine
Nemar prethodnih uprava je razlog zašto je sad zatvorena zgrada Narodnog pozorišta, tvrde Dragoslav Bokan i ministar kulture Nikola Selaković. U Narodnom pozorištu imaju dokaze da to nije tačno
Bilans 100 dana uprave Narodnog pozorišta glasi: prvog oktobra otvorili sezonu, trećeg zatvorili pozorište, rečeno je sa skupa podrške ovoj kući čiji zaposleni traže smenu uprave, Upravnog odbora i ministra kulture
Ivan Karl je potvrdio da više nije v.d. direktor FCS-a. O Jakovu Petroviću koji će od sada voditi ovu ustanovu, za sad se zna samo da je sin poznatog glumačkog para
Od tri knjige najnovijeg nobelovca za književnost koje su prevedene na srpski jezik, u knjižarama je dostupna samo jedna „Ide svet“. Laslo Krasnahorkai je dolazio u Srbiju i kao gost nekoliko festivala
Istraživanje “Vremena”: Medicinski otpad na jugu Srbije
Kako vlast zamenjuje državne ustanove privatnim firmama Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve