
Pozorišta u Srbiji
Kraljevačko pozorište ima sedam zaposlenih, u Pirotu ih je osam…
Od 2012. broj institucionalnih teatara ostao je isti ali je broj zaposlenih u njima prepolovljen, dok je broj premijera opao za 40 odsto
Sinoć sam na RTS-u gledao dve epizode „serije rekordne gledanosti“. Za one koji to ne znaju – reč je o „Otpisanima„. Time su se Prle i Tihi direktno stavili u funkciju promotera javnog servisa. Napravljena je tipska reklama u kojoj će se smenjivati beogradski ilegalci, Giga Moravac, Paja i Jare – i svi drugi heroji repriza iz domaćih serija. Iako svaki put kažem sebi da ne smem da se navučem, „Otpisani“ i dalje imaju magičan efekat na moju generaciju i prosto vas zalepe za ekran. Sinoć smo čak videli i neverovatnu transformaciju crno-belih „Otpisanih“ u kolor nastavak „Povratka Otpisanih„, gde im se pridružuju maestralni Paja i Marija. Po podne su Prle i Tihi razvalili brodogradilište, a uveče u koloru zeznuli Gašpara i Misirca, uz pomoć famozne šifre „Hadžipešićeva, da, da“! Nego, čudo je, kako bar rejtinzi pokazuju, da su partizani, ilegalci i antifašisti u ovoj zemlji i dalje popularni, što se, ruku na srce, ne bi moglo zaključiti iz ostatka programa. U „Trezoru“ se emituje istorijska serija o Drugom svetskom ratu u Jugoslaviji, pa se nekako preklapaju istorijske činjenice i fikcija. Međutim, pitam se koliki je zaista uticaj „Otpisanih“ na naše gledaoce. Slušao sam da su na početku ratova na teritoriji SFRJ borci u početku pokušavali da se bore kao Prle i Tihi. Sličan uticaj je pirotehnika imala i na kriminalce, koji su iz potpuno drugačijih razloga delovali ilegalno. Gledajući „Otpisane“ vidimo kako se i onda švercovalo, muljalo na crnoj berzi, krali se automobili, a postojala su i skloništa „štekovi“. Modalitet rada je dakle imao uticaj sve do danas. Što se tiče levičarskih ideja, one su donekle dovedene u pitanje izjednačavanjem prava partizana i ravnogoraca. Ipak, ne mogu da se otmem utisku kako je napad beogradskih anarhosindikalista na ambasadu Grčke glup i nespretan pokušaj da se pri izražavanju političkih stavova primene metode „Otpisanih“. Kada sam pročitao saopštenje grupe „Crni Ilija„, koja je navodno odgovorna za bacanje Molotovljevih koktela i pisanje grafita na ambasadi, setio sam se legendarnog slogana sa prvog albuma Discipline kičme – Mladost ne opravdava besvest! U saopštenju se navodi i da su beogradski anarhisti odlučili da se „pridruže drugaricama i drugovima u Grčkoj, i u čitavom svetu, koji sprovode akcije solidarnosti sa Todorisom Iliopulusom, zahtevajući njegovo oslobađanje“.
„Zbog toga su pripadnici naše grupe tokom prethodne noći napali grčku ambasadu u Beogradu Molotovljevim koktelima. Nastavićemo sa aktivnostima sve do oslobađanja druga Iliopulosa“, zaključuje se u tom saopštenju. Grčki Crni Ilija je u međuvremenu oslobođen, a u pritvor su zaglavili beogradski anarhisti. Ono što je najparadoksalnije u celom incidentu jeste činjenica da su se anarhističke organizacije u Srbiji najdoslednije zalagale za zaštitu individualnih sloboda i prava. Ovakav akt je naišao na opštu osudu – napadnuta je ambasada prijateljske zemlje, u trenutku požara u Grčkoj, uz upotrebu Molotovljevog koktela. Čin je simboličan, šteta je neznatna, akcija je izvedena pred sigurnosnim kamerama, a akteri su se čak kući odvezli taksijem! Posledica ove nerazumne gluposti za petoro uhapšenih mogla bi biti optužba za međunarodni terorizam. Moglo bi se desiti da mladi i obrazovani ljudi, zaneseni idejama o socijalnoj pravdi, budu osuđeni kao teroristi da bi poslužili kao zgodan primer za neke buduće proteste i demonstracije. Glavno pitanje u ovom slučaju je možda drugačije. Kao deca smo gledali kako ilegalci rokaju Švabe, posle smo gledali kako vojske i paravojske rokaju po gradovima i civilima, pa mafijaše kako se rokaju po ulicama u sačekušama, pa demonstrante kako rokaju ambasade. Da li je u našem društvu nasilje postalo toliko uobičajeno – da je postalo univerzalan način izražavanja političkog stava? Kraće rečeno – da li je nasilje zarazno?
Drugi primer suočavanja sa terorizmom je suđenje vehabijama uhapšenim na planini Ninaji. Oni su otvoreno ignorisali suđenje pokazujući da ne priznaju državu i sud, smatrajući svoje akcije borbom za istinsku veru. Između ono malo detalja sa suđenja, zapamtio sam detalj da je osim znatne količine naoružanja, grupa imala kolekciju snimaka egzekucija nad američkim i ruskim zarobljenicima. To su oni potresni snimci kojima se teroristi pripremaju za buduće akcije. Izgleda da tv-program ipak ostavlja neke posledice. Zato osuđujem svaku vrstu terora, osim kada se Prle i Tihi bore protiv fašizma.

Od 2012. broj institucionalnih teatara ostao je isti ali je broj zaposlenih u njima prepolovljen, dok je broj premijera opao za 40 odsto

Ilustracije Jakše Lakićevića u romanu „Sto posto tuđa posla“ ne podilaze mladom čitaocu. To je razlog zašto ova knjiga, osim samog romana Olivere Zulović, nije samo za starije osnovce

Nedavno otvoren Muzej Viminacijum izuzetan je u državi jer se nalazi na samom lokalitetu. Arheologija i zaštita nepokretnog kulturnog nasleđa prioriteti su Ministarstva kulture, rekao je ministar Selaković. Međutim, za Belo brdo nema novca u ovogodišnjem budžetu, a Generalštabu je oduzet status kulturnog dobra

Zbog projekta Prestonica kulture, Leskovac će ove godine u svoju kulturu uložiti najviše do sad, a Ministarstvo kulture je osiguralo potpuno nova sredstva, od kojih će biti podignut i spomenik kralju Milanu

Dobro došli u kratku retrospektivu najboljih svetskih muzičkih izdanja u 2025. godini. Prednost smo dali ostvarenjima sa visokom umetničkom vrednošću, a ne obavezno onima sa velikim brojem hitova
Intervju: Nenad Lajbenšperger, ličnost godine 2025.
Nemam prava da ćutim na nepravdu Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve