Rediteljka Anja Suša je režirala predstavu u Beogradu nakon dužeg vremena. Ona je u Beogradu postigla značajne uspehe – režirala je više predstava, zagovarala novi, savremeni pristup u pozorištu za decu, vodila Malo pozorište “Duško Radović” i bila koselektor festivala Bitef. Poslednjih pet godina zaposlena je na Univerzitetu umetnosti u Stokholmu kao profesorka režije. Njen kratki povratak u Beogradu deo je repertoarske politike Bitef teatra koji namerava da na svojoj sceni otvori prostor za naše umetnike koji žive i stvaraju u inostranstvu. Podrazumeva se da takva ideja zaslužuje svaku pohvalu – previše talentovanih i obrazovanih ljudi je otišlo odavde. Za “maticu” bi moglo biti od koristi da makar pokuša da ih za sebe veže. Ostaje još da se vidi gde su sada sa svojim interesovanjima oni, a gde smo mi sa svojim potrebama i da li oni koji su otišli i mi koji smo ostali i dalje imamo najmanji zajednički imenitelj.
POBUNA ILI KOPRCANJE
Anja Suša je odabrala da postavi dramu Adresa svemir – nekoliko poruka Volframa Loca (Wolfram Lotz), u prevodu Bojane Denić. Adresa svemir nije drama u uobičajenom smislu već tekst koji je namenjen da bude izgovoren u pozorištu i da kroz pozorište govori o svetu i jeziku. Adresa svemir ispituje moguće odnose stvarnosti i naše percepcije stvarnosti, kako jezik oblikuje naše razumevanje stvarnosti, kako naše biće podnosi da njegovo razumevanje stvarnosti nije stvarnost sama već ograničavajuća jezička forma, kakva je veza realnosti i istine, postoji li uopšte istina i da li je ona relevantna, da li pozorište može da pronikne u stvarnost, šta bi se dogodilo kada bi likovi u komadu shvatili da nemaju svoju volju već da je ono što izgovaraju samo tekst koji je neko drugi napisao, da li je smrt kraj života i čemu život ako postoji smrt, ako mi imamo slobodnu volju zašto i naša smrt nije stvar naše slobodne volje, možemo li se pobuniti protiv stanja stvari ili je sve tek jedno besmisleno i uzaludno koprcanje, da li je spas od konačnosti u rođenju deteta, kakav je odnos medija i života, postoji li medij kojim bismo mogli da prenesemo svoju poruku u svemir i šta bi ta poruka bila, da li se naše savremeno razumevanje realnosti konstruiše kroz medije i da li je taj “novi smisao” tek naš bedni pokušaj da se spasemo straha od autentičnog osećanja praznine… Ovo su samo neke od pitanja koja otvara tekst Adresa svemir – nekoliko poruka u formi jedne otvorene i razbarušene igre rečima, pojmovima i različitim načinima na koji se može napisati jedan tekst (monolog, dijalog, stih).
Polazeći od otvorene forme ovog teksta i koristeći se svojim raznovrsnim pozorišnim iskustvom, Anja Suša stvara predstavu koja je sva sačinjena od različitih oblika teatarskih igara i koja u sebe uključuje ne samo glumce već i neke elemente tipične za pozorište, kao, na primer, zavesu koja odvaja prostor igre od prostora publike. Na početku predstave pravi se neka vrsta komentara na neuspešno pozorište sa decom u kome se deca tretiraju kao tzv. glumci koji treba da izgovore tuđi tekst – neka vrsta božićne priredbe u kojoj tri pastira dobijaju vest od anđela o rođenju deteta. “Deca” destruiraju predstavu koju je zamislio odrasli i time nas uvode u predstavu kakva će zaista biti, a to je neprekidni niz propitivanja onoga što mislimo da je pozorište – da li predstava mora da ima likove, radnju, priču, šta je priča… Osnovni motiv koji se ponavlja kroz čitavu predstavu je rođenje deteta i smrt (deteta) i pitanje da li rođenje deteta samo po sebi daje smisao životu, te sledstveno tome da li smrt znači ukidanje smisla. Ova tema se varira na više načina – dva dramska lika koji postaju svesni da su samo likovi žele da dobiju dete, otac kome je ćerka poginula u saobraćajnoj nesreći uzaludno pokušava da sastavi smislenu priču o besmislenom i strašnom gubitku deteta…
STRAH OD PAUZE
I pisac i rediteljka nas permanentno sprečavaju da uhvatimo smisao – to jest celoviti sklop ideja, jer nam na taj način žele potvrditi sopstvenu ideju da je svaki pokušaj konstrukcije priče tek iluzija o postojanju smisla. Kako se pisac poigrava idejom drame, tako se rediteljka poigrava idejom pozorišta. Rediteljka Anja Suša propituje strah od praznog prostora i strah od neplanirane pauze u predstavi koji su, u stvari, odjek straha od gubitka smisla, odnosno straha od smrti. Humor se zasniva na apsurdu i dadaističkim gegovima. Njegov cilj je da nas osvesti – sve je samo igra u kojoj je sve tako kako je, a kako je pojma nemamo i ne zanosimo se da ćemo ikada shvatiti jer smisao je tek konstrukt jezika, kao što i pozorište postoji samo ako prihvatimo njegove konvencije. Čitava predstava je neprekidna serija u kojoj se velike filozofske teme kojima je bremenit tekst proigravaju kroz različite pozorišne oblike i dekonstrukciju različitih pozorišnih konvencija. Ovu pozorišnu igru su drsko i poletno izveli glumci različitih generacija: Mladen Andrejević, Milutin Dapčević, Danijel Sič, Aleksandar Vučković, Nikola Malbaša, Jelena Ilić i Milica Sužnjević.
Predstava Adresa svemir – nekoliko poruka zahteva maksimalno otvorenog gledaoca, spremnog na poigravanje formom i smislom, jer ako takav niste, a dođete da gledate ovu, predstavu moglo bi vam se desiti da sa predstave izađete zbunjeni, smoreni, pa čak i ljuti i da postavite pitanje šta je smisao stalne destrukcije smisla i koji je smisao pozorišta koje razbija svoje konvencije. Možda je to put stvaranja novog smisla i novog pozorišta? Srećom po predstavu, ona se igra u Bitef teatru koji je svoju publiku na prethodnim predstavama (Kretanje, Kao da kraj nije ni sasvim blizu, Izgubljeni pejzaži…) dobro pripremio za ovakve i slične eksperimente. Ti eksperimenti su u duhu onoga što već nekoliko godina gledamo na festivalu Bitef i predstavljaju pokušaj ove kuće da ono što su estetske vrednosti koje donosi ovaj festival uhvate korena u našoj sredini.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Reditelj, scenarista, istoričar umetnosti i likovni kritičar Đorđe Kadijević preminuo je u 94. godini. Autor kultne „Leptirice“ i serije „Vuk Karadžić“ ostavio je neizbrisiv trag u domaćem filmu i televiziji, a Jugoslovenska kinoteka najavila je retrospektivu njegovih ostvarenja
U Beogradu su članovi benda nastupali u dresovima koji su ličili na dresove hokejaške reprezentacije Sovjetskog Saveza. Za vreme koncerta inscenirao je svađu na sceni i potom tuču sa svojom grupom. Šou je završen stvarnim izbijanjem pola zuba Oliveru, koga je udario scenski rekvizit bačen iz publike. Granica između realnosti i performansa kod njega nije postojala. Tako je voleo
Zlo se zavuklo pod most i tamo, zaklonjeno od svetla, ćutalo i čekalo. Kad je Vladimir Arsenijević izašao iz taksija, nad Beogradom se opet nadvila ona isto neman koja je onemogućavala izložbu Rona Haviva, sprečavala održavanje prve Parade ponosa, palila Bajrakli džamiju i Ambasadu Sjedinjenih Američkih Država i vandalizovala i centar grada tokom Parade ponosa 2010.
Šta govore ubistvo Aleksandra Nešovića Baje i ranjavanje Milana Ostojića Sandokana? Zašto su porasli apetiti podzemlja? Kakvu tu ulogu igra policija? I zbog čega Vučić stalno najavljuje najave izbora
Pođimo od toga da Vučićev režim prvo uspe da pokrade parlamentarne pa onda raspiše predsedničke izbore koje bilo koji njegov kandidat teško da može da dobije. Častan predsednik Republike u nečasnom sistemu bio bi poput oveće rupe u tkanini koja se već dobrano oparala
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.