img
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Izbori 2026
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Premijere: Poslednje devojčice

U podrumu bez vazduha

12. januar 2022, 20:26 Nataša Gvozdenović
foto: žofija serda
Copied

Na mestu gde je materica postala fabrika, a dete savršeno upakovani skupi proizvod, počinje ova priča – Maja Pelević

Komad Poslednje devojčice pisan je u petnaest slika. Inspirisan je razgovorom sa direktorom ukrajinske klinike za veštačku oplodnju vođenim u vreme pandemije, kada se klinika našla u situaciji da roditelji ne mogu doći po svoju decu koju su platili, a koju su nosile surogat majke. Direktor o deci tokom razgovora na televiziji govori isključivo kao o robi koja, pošto naručioci ne mogu doći po nju zbog lokdauna, pravi velike troškove klinici. Taj slučaj bio je inicijalna kapisla da Maja Pelević otvori Pandorinu kutiju sveta u kojem živimo, odnosno da nas pozove da vidimo ono pred čime gotovo rutinski zatvaramo oči.

U tekstu Poslednjih devojčica stoji da je reč o libretu:

libreto o budućnosti ljudske (re)produkcije u 15 slika
pisan za:
devojčice i dečake
ženke i mužjake
žene i muškarce
monstrume rodne, polne i telesne neodređenosti
za poslednje devojčice na zemlji

* ceo tekst se mora pevati, šta god za nekoga pevanje značilo i potrebno je da sve vreme ima kakvu–takvu muzičku pratnju. ako u predstavi postoje muzičari, oni takođe moraju verbalno učestvovati u svim slikama.

Reditelj Kokan Mladenović u subotičkom teatru “Deže Kostolanji” teatru režira pop operu. Suočava nas sa svetom čiji smo deo, svetom koji je duboko podeljen, gde žene iz siromašnih zemalja nose decu za bogate belce, gde lekari o deci govore kao o jedinicama, a fasada je lažni sjaj “nasmejanog” kapitalizma. Scenski prostor (scenografija Marija Kalabić) je prikaz fabrike sa trakama za kojima su radnici, muškarci i žene. Te trake su postavljene kao tobogani, rolerkosteri. Fabrika je metafora savremenog sveta, imate doživljaj da ste u crnoj rupi, u dimenziji u koju svest ne dopire. Predstava vodi dijalog sa svojom publikom, izlažući je sve vreme gorljivoj poeziji Maje Pelević koja peva o borbi sa aždajom koja će nas, ako se ne osvestimo, progutati.

Maja Pelević i Kokan Mladenović glasno nam saopštavaju da nemamo vlast ni nad telom ni nad životom, a pravo da znamo ko smo gotovo je ukinuto. Svet i dalje jezdi u prastarim nerešenim konfliktima, nesvestan da je u ratu (Hobs: “Um čoveka je permanentno stanje rata”). Protagonisti će iz fabrike ući u publiku, prvo će nas žestoko gađati lopticama (dobila sam jednu preko usta), a sam ulazak će podići napetost, napregnutost uma i tela, gledalac će biti suočen sa strahom od prelaska sopstvenih granica.

Kostim Selene Orb daje pečat svetu koji stavlja čovečanstvo u podrum bez vazduha, glumci nose sunčane naočare kroz se koje ne vidi(mo) u mraku, nesvesni da sve vreme nose/nosimo odeću za rad u fabrici.

Muzika Irene Popović jeste kolevka predstave, daje joj okvir i određuje tempo tekstu i dramaturgiji režije, jača naboj igre. Instrumentalni deo izvode Arpad Serda (klavir) i Mate Abraham (violončelo), a Serda i verbalno učestvuje u predstavi. Irena Popović komponuje kamernu pop operu kroz melanž žanrova od baroka do popa. Muzika nam prenosi destruktivnost sveta koji sami stvaramo, a čiju refleksiju odbijamo da vidimo.

Glumci: Timea Filep, Boris Kučov, David Buboš, Gabor Mesaroš, Nikoleta Grgić i Andrea Verebeš igraju verujući i predajući se bez ostatka, jer je reč o pitanju života i smrti, na kraju krajeva. I njima je to jasno: osmeh kapitalizma je osmeh Džokera, svi smo na rasprodaji, a borbe uveliko traju.

Maja Pelević nas na kraju ostavlja u zagrljaju sa slikom poslednjih devojčica tamne puti iz jugoistočne Evrope, one ostaju jedine na svetu, jer ih niko i nije hteo. Svet koji su ustrojili beli heteroseksualni muškarci (sa svim što iza te vlasti stoji, a stoji niz manipulacija u kojima su ruke isprljane svima) raspada se, a predstava se završava rečju: Početak.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Kultura

Kultura

22.novembar 2026. S. Ć.

Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili da prime nagrade Narodnog pozorišta

Glumci Narodnog pozorišta Vanja Ejdus i Igor Đorđević odbili su da prime godišnje nagrade Narodnog pozorišta zato što Uprava odbila da nagradi njihove kolege nelojalne Vučiću

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

Kamerna scena „Studio“: Predstave za mlade, mladih autora

„Studio Centar“ otvara Kamernu scenu. Na repertoaru su predstave za mlade, mladih autora. A toga u Beogradu nema

Kultura

21.novembar 2026. Sonja Ćirić

Ašhen Ataljanc: Zašto me UBUS nije predložilo za nacionalnu penziju

Ministarstvo kulture je prošle godine odbilo balerinu Ašhen Ataljanc za nacionalnu penziju, a ove godine je Udruženje baletskih umetnika Srbije nije ni kandidovalo

Otvaranje Festivala autorskog filma

Kultura

21.novembar 2026. S. Ć.

FAF: Konačno festival koji je napunio salu

Pred krcatom salom i sa Kanskim pobednikom, počeo je Festival autorskog filma - onako kako nisu počinjali prethodni ovogodišnji festivali u prestonici

Kultura

20.novembar 2026. Sonja Ćirić

Beogradska filharmonija mora da otkaže koncert Lang Langa

Koncert velikog pijaniste Lang Langa sa Beogradskom filharmonijom 13. decembra je otkazan, zato što se Ekspo povukao iz pregovora o generalnom pokroviteljstvu. Da li je moralo tako da se desi

Komentar
Lidija Vukićević polivena jogurtom ispred Skupštine Srbije

Komentar

Uloga jogurta u konstituisanju Skupštine Srbije

Zbog čega je neobična skupina ljudi predvođena Vučićem Aleksandrom, na konstitutivnoj sednici Skupštine Srbije, upala u amok zbog jogurta prosutog po glavi narodne poslanice, „ugledne umetnice“ i, dabome, žene?

Ivan Milenković
Vučić, Jovanov

Pregled nedelje

Skupštinski krindž Aleksandra Vučića

Kako je Aleksandar Vučić uverio javnost da naprednjaci nisu dostojni potpredsedničkog mesta Narodne skupštine i kako mu je njen predsednik – Aleksandar Čupić – pred svima teoretski i praktično objasnio šta je parlamentarizam

Filip Švarm
Aleksandar Vučić

Komentar

Suspenzija SNS-a iz EPP-a: Na mrtvog vuka i zec…

Evropski konzervativci godinama su tetošili SNS i zatvarali oči pred nasiljem i korupcijom. Sada, posle izbornog poraza naprednjaka, puštaju ih niz vodu. Prekasno, ali ipak…

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1872
Poslednje izdanje

Smena vlasti u Narodnoj skupštini

Većina, manjina i velika očekivanja Pretplati se
Odgovornost institucija

Šta BIA zna i o čemu ćuti u slučaju ubistva Olivera Ivanovića

Vojne službe bezbednosti

Kako do dekontaminacije partijskih lojalista

Intervju: Nebojša Trbović, bivši operativac državne bezbednosti i BIA

BIA mora da izgubi ulogu “velikog brata”

Intervju: Đorđe Đukić, profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu

Život u laži pod naprednjačkom vlašću

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1872 18.11 2026.
Vreme 1871 11.11 2026.
Vreme 1870 04.11 2026.
Vreme 1869 28.10 2026.
Vreme 1868 21.10 2026.
Vreme 1867 14.10 2026.
Vreme 1866 07.10 2026.
Vreme 1865 30.09 2026.
Vreme 1864 23.09 2026.
Vreme 1863 16.09 2026.
Vreme 1862 09.09 2026.
Vreme 1861 02.09 2026.
Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure