img
Loader
Beograd, 15°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Zaludno barjaktarstvo

20. септембар 2023, 21:11 Teofil Pančić
Foto: Apakom/Pixabay
Copied

Čini se da su svi postjugoslovenski “državotvorni” praznici u Srbiji ostali da tavore u anonimnosti: svake godine nas iznova iznenade, i svake godine nam se čini da ćemo ovaj put zapamtiti o čemu se radi, ali to ne potraje ni do sledeće nedelje

Kako ste proslavili Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave? Šta, niste ga proslavili? Ne znate kojeg je dana taj Dan? Ne znate, štaviše, ni da taj Dan postoji?

Bez brige, niste usamljeni. Štaviše, u većini ste. Smisao takvog praznika nije da vi znate za njega ili da bilo kako utiče na vaš svakodnevni život, nego se njegov smisao iscrpljuje u njegovom formalnom postojanju, to jest, on je tu kao strateški politički “stejtment”, kao simbolička oznaka bazične orijentacije države i njene vlasti. Drugim rečima, ono što je dugoročna, da prostite, eshatološka projekcija njenog postojanja i vladanja. Ako je tako, a tako je, mora se priznati da je to sasvim u skladu sa celokupnom političkom karijerom – da ne kažemo: mišlju i praksom – Aleksandra Vučića i ekipe od radikalske mladosti do danas, pošto je u njenom epicentru uvek bila ideologija “srpskog ujedinjenja” shvaćenog kao stavljanje što većeg broja etničkih Srba pod zajednički državni krov (čak i ako prokišnjava).

Praznik se, osim u Srbiji, praznuje i u manjoj polovini susedne Bosne i Hercegovine, i to ne da nije slučajnost, nego je sama svrha njegovog postojanja: da demonstrativno “pregazi Drinu” sada, a sutra, daće bog, i da brčne noge u srpskom Jadranu i ulogori se ispod srpskih Prokletija… Bez paralelnog praznovanja u Dodikovini cela stvar bi bila besmislena, to jest, bez poente.

Gledano sa mojeg prozora, Dan zastave (i svega ostalog) stvarno je bio obeležen zastavama, i na zastave se i sveo. Prvo su ih okačili na most preko Dunava (valjda zato da podunavski trgovački matrozi dobro utuve u glavu i gde su i kad su), a onda i svugde po keju gde im se učinilo zgodnim. Svedoci kažu da je poneka zastavičica viđena i u izlozima nekih trgovinskih i zanatskih radnji, ali takvih je bilo tako malo da su delovale nekako pokislo i tužno – kao deca koju naporni ponosni roditelji nateraju da recituju pesmice pred gostima, a ona samo sanjaju da što pre nestanu u svojoj sobi i zarone glavu u jastuk. Te je onda i samim nadobudnim barjaktarima laknulo kad su ih vratili u skladišta.

Pa dobro – neko će reći “čudna mi čuda, još jedan (prilično neuspeo, doduše) vučićevsko-dodikovski spektakluk za zamajavanje mase”, i neće biti u krivu, ali biće da ovde postoji i nešto što je opštije naravi, a o čemu bi možda vredelo razmišljati.

Čini se, naime, da su svi postjugoslovenski “državotvorni” praznici u Srbiji ostali da tavore u anonimnosti: svake godine nas iznova iznenade, i svake godine nam se čini da ćemo ovaj put zapamtiti o čemu se radi (kad je to Sretenje, kad letenje, kad ne-znam-već-šta), ali to ne potraje ni do sledeće nedelje. Kao da ti praznici pate od ugrađenog deficita verodostojnosti, pa i same stvarnosti, i kao da ni sami u sebe ne veruju…

A možda je stvar generacijske naravi? Mi matorci smo deca Jugoslavije, nama nema pomoći. Ali, primetio sam da i klinci, rođeni posle smrti i prave i lažne Jugoslavije, vrlo slabo stoje s ovim novim praznicima: koliko ne znaju, toliko su i ravnodušni. Jednostavno, nešto u toj simbolici “ne radi”, i to bez obzira na individualno političko opredeljenje.

Kritičari tzv. autošovinizma i ostalih demona iz jednog prpošnog neodesničarskog imaginarijuma reći će da je to pogubna “srpska anomalija”, ali najbizarnije od svega je što nije bitno drugačije ni po drugim delovima ubijene zajedničke zemlje. Zaticali su me novodržavni praznici u Hrvatskoj, Makedoniji i drugde (o Bosni bolje da i ne započinjemo), i uočavao sam istu pojavu većinske neupućenosti i ravnodušnosti, pokatkad i iziritiranosti.

Neobična je to protivrečnost: sve te države sebe i preozbiljno shvataju, guše se u pompeznim i paradnim manifestacijama vlastite nezavisnosti, oduveknosti i zauveknosti, a opet, kao da u svakodnevnom životu njihovi građani i dalje nisu u stanju da iskreno poveruju u to da su one onako baš ozbiljne i baš stvarne.

Još nešto je tu zanimljivo: najmanje problema sa ozbiljnim shvatanjem sebe i ozbiljnim prihvatanjem od svojih građana imaju one države – ukupno dve – koje su u međuvremenu postale članice Evropske unije, dakle opet jedne “nadnacionalne tvorevine”, a najviše ove koje se dave u prašini vlastite jalove samostalnosti, s kojom ne znaju šta bi i kuda bi. Formalno gledano, na primer, Srbija je danas mnogo “suverenija” država od Hrvatske, ali ima li tužnije pojave od ovakve suverenosti? To je suverenost u nesreći i odsustvu pravca, smisla, perspektive.

I tu, kako god okreneš, nikakvo mahanje zastavama ne pomaže, nego samo dodatno sluđuje. Srećom, i tome sluđivanju ima leka. Jedan od boljih za koje znam su “Zastave” Miroslava Krleže: debele su, ali svaka stranica vredi jedne spoznaje o korenima i naravi ovoga u čemu živimo.

Tagovi:

Dan srpskog jedinstva Dan zastave državni praznici državni praznik simbolika praznika slobode i nacionalne zastave zastave
Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar

Komentar

14.октобар 2025. Marija L. Janković

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

10.октобар 2025. Ivan Milenković

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

09.октобар 2025. Nemanja Rujević

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Ulaz u Narodno pozorište

Komentar

08.октобар 2025. Sonja Ćirić

Narodnim pozorištem se ne može vladati pretnjama i novcem

Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće

Beograd, 7. oktobra 2025.- Poslanici Skupštine Srbije počeli su danas prvu sednicu redovnog jesenjeg zasedanja

Komentar

08.октобар 2025. Andrej Ivanji

Skupština Srbije: Učešće opozicije u prividu normalnosti

Učešće opozicionih poslanika u radu zakonodavne vlasti u suprotnosti je sa uličnom pobunom protiv bezakonja, daje legitimitet autokratiji Aleksandra Vučića i doprinosi prividu normalnosti. Korist je, sa druge strane, ograničena

Komentar

Komentar

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

Marija L. Janković
NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1815
Poslednje izdanje

Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja I: Srbija–SAD

Pet znakova neuzvraćene trampove ljubavi Pretplati se
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka

Jesen jednog stabilokrate

Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska

Pevanje Osman age uz zujanje dronova na Kosovu

Lokalni izbori na Kosovu 2025.

Šta čeka pobednike

Intervju: Aleksandra Savić Parojčić

Nesrećna deca u “srećnim” porodicama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure