
Pregled nedelje
Šamarčina iz Moskve
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Da je neka građevinska inspekcija radila svoj posao, da se pridržavalo zakona i pravila profesije, sigurno je da se tragedija na železničkoj stanici u Novom Sadu ne bi desila
U julu je potpisnik ovih redova sasvim slučajno boravio sa bulumentom režimskih novinara i snimatelja koji su „ovekovečavali“ veliki naprednjačko-vučićevski graditeljski poduhvat – renoviranje Železničke stanice u Novom Sadu.
Bilo je to dok se išlo u susret otvaranju superbrze pruge koja će Beograd i Novi Sad povezati sa Suboticom, a onda, nekada u budućnosti, i sa Budimpeštom, sa pogledom na Vladivostok.
Svi su bili srećni i ponosni. Čuo sam jednog beogradskog novinara kako u vozu uredniku telefonom pojašnjava da stanica izgleda „kao da je u Stokholmu“.
Problematični projekti
Nije prvi put da se ova stanica za naprednjačkog vakta renovira, nešto su oko nje „čeprkali“ i pre nekoliko godina. Projekti vlasti su, kao i uvek, problematični, pogotovo oni graditeljski. I kada je cena u pitanju, i kada su izvođači radova u pitanju, i kada je reč o kvalitetu izgradnje. Sve je pod velom tajne, i visokokoruptivno, što iz tajnosti logički proizlazi.
Pad nadstrešnice Železničke stanice sa tragičnim posledicama naravno da ne treba politički zloupotrebljavati. Ali istovremeno bi bilo neodgovorno, zarad javnog interesa, ne podsetiti kako je život u državi kojom vlada korupcija, u kojoj su sve institucije, uključujući i one najosetljivije i najvažnije, rasturene, poslušne i „razekspertizovane“ – opasan po život!
Da je neka građevinska inspekcija radila svoj posao, da se pridržavalo zakona i pravila profesije, sigurno se ovakva tragedija ne bi desila. Tragedija u kojoj su ljudi nastradali, neki od njih, prema u trenutku pisanja ovog teksta dostupnim informacijama, i život izgubili.
Ostaje nam da se plašimo, svakim danom sve više, kako će protokom vremena izgledati silna Potemkinova sela koje vučićevci grade. Stručnjaci kažu – ne daj bože ozbiljnog zemljotresa.
A ako se desi tako što, kao što se recimo desilo u Turskoj, kada su gomilje ljudi izgubile život zbog korupcije, bezakonja i pohlepe graditelja, ko će biti kriv? Hoće li opet biti kriva bivša, „nenarodna“ vlast?
Izgleda da je predsednik Srbije momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da izađe na kraj sa studentima i velikim delom pobunjenog društva, a Moskva ni u teoriji
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pokušava da uništi srpske Univerzitete kako bi opstao na vlasti. Ne shvata pritom da bez Univerziteta gubi društvo iz kojeg, kao i svaki parazit, isisava životodavne sokove. On ubija ono što ga drži u životu
Kao paradržavni organ specijalne namene koji metalnim štanglama zavodi „red i mir“, Vučić upravo legalizuje kapuljaše. U pitanju je – otprilike – nešto nalik na Musolinijeve „borbene saveze“ iz 1919-1922.
Sreća da Srbija ima „istraživački tim Informera“! Dragan J. Vučićević je u poslednji čas otkrio pakleni plan „zločinaca“ i „blokadera“ i tako opet spasao državu. To što laže manje je bitno
Držati profesorku sociologije Mariju Vasić u zatvoru pod optužbom za terorizam je anticvilizajski zločin. Ili groteska, kako god hoćete. Zašto se protiv toga ne pobune sudije, tužioci, policajci, bezbednjaci
Intervju: Adam Mihnjik, glavni i odgovorni urednik dnevnog lista “Gazeta viborča”, pisac
Studenti su dobra budućnost Srbije Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve