img
Loader
Beograd, 10°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Svugde čisto, svugde isto

29. septembar 2010, 17:32 Teofil Pančić
Copied

Preosetljivom čoveku se može učiniti kako smo mi ovde nekakvi unikatni nesrećnici, dok se "ceo svet" bavi nečim pametnijim. To je varka

Odgledah pretpremijerno novi film „šejtanovog ratnika“ Stevana Filipovića Šišanje (v. prikaz u Vremenu br. 1031), sav uronjen u sumračni svet naci-skins podzemlja na srpski način. Hm, a koji je to „srpski“ način? Zapravo ga i nema, jer u tome nema ničega specifično „srpskog“ – sve je to već viđeno, mnogo puta i mnogo gde. Uz svu galamu Čizmoglavih o nacionalnoj posebnosti i izuzetnosti, radi se, zapravo o mega-giga globalizacijskom fenomenu par ekselans: ta ekipa obritoglavcev (što bi rekli Slovenci) svugde zapravo isto izgleda, isto se oblači, isto se ponaša i urla ista retardirana sranja, osim što se u tim pokličima već prema lokalnim prilikama ritualno menjaju uloge Dobrih i Loših momaka. Hm, ovih potonjih baš i ne nužno: svugde su na meti ješe, crnčuge, cigani, pederi i slični koji samim svojim postojanjem kvare čistotu nam Rase & Nacije. Uz šta nacisti malih i bednih istočnoevropskih naroda (a takvi su pojava sama po sebi urnebesna i groteskna) obavezno nadodaju i pripadnike susednih, srodnih, u otimanju za kojekakve trice i kučine konkurentskih bednih nacijica.

Samo, lako je ovde sa moronima koji se kite kukastim krstovima. Oni su ipak i previše i prelako prepoznatljivi da bi predstavljali neku veću opasnost. Nevolja je sa onima – duhom im nedalekima – koji se prave da nisu to što jesu, mada im istovremeno i nije mrsko da ih se prepozna kao ono što jesu, pod uslovom da to ostane nekako cosa nostra. Uzbihozorila se tako ovih dana i nedelja naša tvrdokorna desničica, udarila u dernjavu oko „gubitka Kosova“ (valjda prespavali 1999, šta li?) i koječega drugog, intelektualno joj krilo čak i Antonića i Vukadinovića (eh, to će reći da baš niko više nije siguran!) proglasilo kletim izdajnicima, prodanim dušama i raskrinkanim agentima-spavačima zlog Novog svetskog poretka, pošto AS & ĐV navodno nemaju uverljivih dokaza da su dovoljno puta poginuli na Kosovu Polju (a jedan Vučela, evo, pao u viteškom boju za k. č. i s. z. bar tries-četres puta! I još se ne da! Čim ga onaj nekrst Murat probode kopljem, on ustane, glancne šminkerske šuze, repripali tompus pa s pojačanim žarom navali da razgoni Turke na buljuke!), ima i jedan baš zabavan vilozov i vantasta (ispao iz Sterije kao tehnološki višak) koji nadobudno ispisuje „hroniku okupacije“, mahnita jurodivo krilo Crkve, ulične falange svakojake fukare oštre se na Povorku ponosa, i sve tako, jedno grđe od drugog…

U ovako (re)histerizovanom okruženju, preosetljivom čoveku se učini kako smo mi ovde nekakvi unikatni nesrećnici, dok se „ceo svet“ bavi nečim pametnijim. Međutim, to je varka, bez obzira na sve teško podnošljive specijalitete podneblja: naci(onali)sti svih sorata pojava su apsolutno globalistička u onom doslovno uniformnom smislu, oni su nešto kao onaj simbolički mekdonalds, samo u „ideološkom“ polju. Pale se i gase na zajedničku moždanu vijugu. U osnovi se, uvek i svugde, radi o ciničnoj zloupotrebi i manipulativnom hipertrofiranju inače donekle razumljive ljudske potrebe za pripadanjem. Ljudi pokušavaju da se utemelje u svom identitetu, da se ušuškaju u njega kao u meku i toplu postelju. A kao temelj identiteta nudi im se nacionalna pripadnost (ili rasna, konfesionalna… to su ipak tek varijacije na temu; bitno je da se u svakom od tih ključeva prilično jednostavno daju odeliti grupe zvane Mi i Oni) kao ono najlakše i najjednostavnije rešenje, koje ima moć da prividno transcendira individualnu beznačajnost, neostvarenost, bezličnost.

Ovih je dana The Guardian pisao o vrlo zanimljivom i poučnom slučaju dvoje mladih Poljaka. I CNN je prikazao dokumentarac o njima, njegov se deo može naći na internetu. Pavel i Ola, naime, znaju se još od osnovne škole, zabavljaju se „oduvek“, venčali su se sa svega osamnaest godina. Da, umalo da zaboravim: Pavel i Ola bili su „skinsi“, tvrdokorni neonacisti, posebno skoncentrisani na „jevrejsko zlo“. Pavel je, u krdu sebi sličnih, rascopao mnogo ljudsko lice u svojoj „borbi za Belu rasu“… A onda je Ola nešto posumnjala, setila se nekih roditeljskih mrmljanja, počela malo da istražuje i… otkrila da je zapravo Jevrejka. Bila je to porodična tajna, nešto kao što bi negde drugde krili sestričinu sa tri ruke. To je, međutim, tek početak: nastavak njenog istraživanja pokazao je da je, o nebesa – i Pavel zapravo Jevrejin! Dakako da je nastao grom i pakao u dušama dvoje mladih Belih Idealista, prodrmala ih je žestoka kriza identiteta, uz klasične faze: poricanje, borba, prihvatanje. Danas, oko deceniju kasnije, Pavel i Ola ne samo da su daleko od svojih naci-saboraca, nego su klasični „dobri Jevreji“: on uslužno kolje životinje na košer način, ona radi u košer kuhinji pri sinagogi… Eh, šta ti je droga pripadanja: nije ti dovoljno da od antisemite, nakon izlečenja, postaneš običan civil, „slučajni“ Jevrejin (kao što smo svi slučajno to što smo) nego moraš to slučajno pronađeno i s mukom prihvaćeno jevrejstvo da ritualno upražnjavaš…

Kad čitate i slušate o njima, preovlađuje ton koji ukazuje na hepiend: radujte se narodi, dve zabludele ovčice su progledale. Svakako je sjajno to što je svet ostao bez dvoje neonacista, ali… šta se zapravo dogodilo? Samo slučajna spoznaja da su i oni sami Jevreji, tj. objekti ranije sopstvene iracionalne mržnje. Drugim rečima, Pavel i Ola prihvatili su i zavoleli sebe-Jevreje, baš kao što su ranije obožavali sebe-nejevreje. To nije promena. Šta bi bilo da nikada nisu otkrili svoje jevrejske korene, ili da ih ni nemaju? Ispada da bi i sada hitlerisali naokolo. Promena nije u prihvatanju sebe, u narcističkoj harmoniji. Ona je u prihvatanju drugog, drugačijeg, onog što pouzdano nisam, niti sam bio, niti ću ikada biti. Pavel i Ola bili bi vredni slavljenja da su se okanuli svoje ubilačke ideologije pre nego što je ona zapretila lično njima.

Šta hoću da kažem? Lako je (i banalno) biti Jevrejin (crnac, Albanac, Rom, Srbin, Hrvat, homoseksualac… šta god) onda kad to već jesi. Čovek postaješ onda kada – kroz istinsku ljudsku solidarnost – to možeš da budeš iako to nisi. Ako tu jednačinu ne razumeš, ne razumeš ništa.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Peter Mađar, lider opozicione Tise, obraća se svojim glasačima u tamnom manitilu sa tamnom kravatom i belom košuljom

Komentar

13.april 2026. Andrej Ivanji

Kako je Peter Mađar pobedio Viktora Orbana

Pobeda Tise Petera Mađara prevazilazi granice malene Mađarske. Ona se preliva i na susednu Srbiju kao noćna mora za Aleksandra Vučića i motivacija za sve one koji žele da mu vide leđa

Komentar
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Nikola Selaković

Komentar

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Sonja Ćirić
Vidi sve
Vreme 1842
Poslednje izdanje

Represija i dirigovana anarhija u Vučićevoj Srbiji

Koliko živ čovek može da podnese Pretplati se
Represija i dirigovana anarhija (III): Informerov rijaliti sa “dekom”, pozornikom i Vučićem

Združeni napad na zdrav razum

Paralele: Srbija i Mađarska

Borba za duše nagnute nadesno

Intervju: Srđan Dragojević, režiser i pisac

Pokažite kičmu, pokažite obraz

Roman

Poigravanje pravilima igre

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.
Vreme broj 1830 28.01 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure