
Komentar
Vučić na Informeru: “Brlog – to sam ja!”
Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend
Solidarnost uključuje pomoć, saradnju, zajedničko delovanje koji počivaju na prepoznavanju zajedničkog interesa, u ovom slučaju opstanka golog života, opstanka zajednice protiv koje se okrenula otuđena vlast koja se ponaša kao čopor
Kada vlast prestane da radi u ime i za račun onih koji su joj dali ovlašćenje da upravlja političkom zajednicom, ona krši sporazum sklopljen s građanima, počinje da radi za sebe i u svoju korist, te na taj način, ostajući u njoj fizički, vlast suštinski izlazi iz zajednice: vlast nije više deo zajednice (jer ne radi u njenu korist) te njome, sada, upravlja spolja. Recimo, novac koji zaradi čitava zajednica vlast zadržava za sebe i koristi u sopstvene svrhe, umesto da novac raspodeljuje kako stoji u ugovoru.
Odvojena od zajednice vlast se okreće protiv sopstvenih građana jer više ne sačinjava celinu s njima nego ih posmatra kao neprijatelje (pokušavajući da im oduzme status građana i pretvori u podanike). Vlast, utoliko, ukida republikanske institucije kao posrednike između vlasti i građana – mediji, parlament, sudovi – onemogućava dvosmerni saobraćaj (vođa ne sluša građane jer od njih, kao neprijatelja, nema šta čuti) i postaje gospodar javnog govora. Vođa odmetnute grupe, naprosto, saopštava sopstvenu istinu i istinu te grupe kao istinu čitave zajednice, ali kako nema slobodnog javnog prostora u kojem bi se proverilo da li je to što vođa tvrdi – istina, gubi se razlika između istine i laži. Laž postaje istina, a istina laž.
Na taj način ruši se društvena veza jer bez razlikovanja istine i laži (pravde i nepravde, dobra i zla, legitimne sile i nasilja, zakona i bezakonja) politička zajednica pretvara se u zverinjak.
Sistem čopora
Grupa uzurpatora koja se okrenula protiv sopstvenih građana ne ponaša se kao politička grupa, već, prema slavnoj Aristotelovoj dijagnozi, kao čopor: izvan zajednice mogu da prežive samo bog ili zver.
Vođa i njegova odmetnuta grupa nastoje čitavu zajednicu da izvedu iz civilizacije i uspostave prirodno stanje u kojem nema zakona, u kojem je svako svakome vuk i u kojem, samim tim, nema slobode, nego samo straha za sopstveni život.
Drugim rečima, vođa i njegova odmetnuta ekipa nastoje da pokidaju društvene veze, da ubiju društvo, da pokidaju veze između građana kako bi sporečili organizovani (politički) otpor. Bez organizovanih grupa unutar političke zajednice, grupa koju predvodi vođa pokazuje se kao najjača (pošto nema zakona, vlada najjači). Budući da vođa ne predvodi građane, već grupu odmetnika od političkog poretka, on ne konstituše grupu kao političku,već kao čopor, hordu, ili falangu.
Šta je, u takvim prilikama, činiti građanima?
Otpor zarad opstanka zajednice
Pružiti otpor, naravno, u najširem moguće spektru jer u pitanju je upravo opstanak zajednice. Kada nema institucija, niti javnog prostora u kojima se glas građana može čuti, kada, dakle, nema političkih poluga za artikulisanje ideja i vrednosti, tada se pokreće mahanizam koji se, pogrešno, razume kao moralni, a ne politički sklop: solidarnost.
Solidanost je, međutim, sklop kojim se uspostavljaju upravo političke veze na mestima izostanka političkih institucija. Od latinskog solidus – čvrst, postojan – solidarnost uključuje pomoć, saradnju, zajedničko delovanje koji počivaju upravo na prepoznavanju zajedničkog interesa – u ovom slučaju opstanka golog života, opstanka zajednice protiv koje se okrenula otuđena vlast.
Solidarnost je učinak slobodne volje pojedinaca, ali i sazrele (građanske) svesti o civilizacijskim vezama: pomoći nekome nije zakonska, nego civilizacijska obaveza. Pomoći nekome, istovremeno, znači pomoći sebi.
Ako je karakteristika prirodnog stanja kretanje u krdu (jer u prirodnom stanju nema organizovane političke grupe) pri čemu krdo žrtvuje čoporu najslabije, svest sazrela za solidarnost zalaže se upravo za najslabije kako bi ih, sabijajući redove – ne kao krdo, već kao samosvesni pojedinci – sačuvalo od čopora. Istu vrstu pomoći solidarni će pojedinac očekivati i od drugih solidarnih pojedinaca.
Upravo tada se i na taj način stvara solidno, solidarno jezgro koje je u stanju da se suprotstavi čoporu. Ako su veze solidne, ako su očvrsle – niko se neće prepustiti čoporu bez borbe. Utoliko solidarnost nije pasivno držanje koje izdaleka, iz privatne sfere, navija za one koji se javno suprotstavljaju čoporu, već je to čin javne samosvesti i odvažnosti. U suprotnom, nećemo se razlikovati od izbezumljenog i preplašenog krda u stampedu pred oduševljenim i krvoločnim čoporom.
Višeminutno izlivanje predsednikovog gneva na građane Novog Pazara nije ništa drugo, do poslednji trzaj jedne poražene politike čoveka koji misli da je država, a zapravo je ćacilend
Da li iko veruje, osim možda Vučića, da bi čistka tužilaca i sudija uspela? Da li on zaista veruje da može da pronađe dovoljan broj Bokana, jer, ako ćemo pravo, Bokan je ipak biser među biserima
Svi su na keca poverovali da će Iva Štrljić biti direktorka Drame Narodnog pozorišta iako vest nije bila potvrđena – ne bez razloga. Glavni je: živimo u Srbiji
Snežana C. je posle povređivanja nožem profesorke Natalije Jovanović dokazala da je upila teoriju i praksu Vučića i Informera. Ukratko – kada napadaš izigravaj žrtvu i nikada nemoj priznati ličnu odgovornost. Sada kaže da joj je žao zbog svega
Umesto da se okome na obolele ćelije, odbrambene ćelije srpskog organizma su se okrenule protiv zdravih ćelija. Lek je počeo da kola krvotokom, ali je proces ozdravljenja dug i neizvestan
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve