Čak je i Vanjska obavještajna agencije Rusije otkrila da režim u Beogradu – najblaže rečeno – ne govori istinu. Ispada da je za njih novost ono što u Srbiji svi znaju. A to je da vlast sve u šesnaest isporučuje municiju ukrajinskoj vojsci iako tvrdi da je „neutralna“, obožava Moskvu i zaklinje se u Putina.
Ruski agenti ovdje nisu stali: em optužuju „srpske proizvođače oružja i njihove pokrovitelje da se bogate na krvi bratskih slovenskih naroda“, em je Srbija nezahvalna na nesebičnoj pomoći Rusije u najkritičnijim momentima u istoriji; em je režim upetljan „u ubijanje i sakaćenje ruskih vojnika i civila“ zaboravljajući „tko su pravi prijatelji, a tko neprijatelji.“
Kad i Putin pocrveni
Uf… Izgleda da je Vučić džabe išao u Moskvu na paradu i metanisao pred Putinom. U istom pravcu, još besmislenije izgleda ulizivanje patrijarha Porfirija i vladike Irineja od kojeg je i sam ruski predsjednik Rusije crvenio od sramote.
Ali otkud – pravo iz vedra neba – saopćenje ruske tajne službe? Pogotovo što Moskva odavno zna i tolerira biznis naprednjačkih tajkuna sa Ukrajinom. Zar ga i sam Vučić nije priznao tvrdeći da su u pitanju manje količine oružja i municije na koje nema uticaj? Dakle – što se promijenilo?
Žalimo slučaj…
Odgovor na ovo pitanje leži u Beogradu. Da je ruski uticaj u Srbiji zaista toliko jak, nikad naoružanje iz namjenske industrije ne bi vidjelo ukrajinske ravnice. Međutim, podjednako kao i Vučić, Kremlj zna da uspon i pad ovdašnjih vlasti neuporedivo više zavisi od Evropske unije i Amerike, nego od Moskve.
Zaglibljen u dubokoj političkoj krizi, biće da je predsjednik Srbije negdje momački nagazio na žulj Putinu. Zašto? Zato što mu Zapad možda i može pomoći u pokušaju da iziđe na kraj sa studentima i velikim dijelom pobunjenog društva, a Rusija ni u teoriji. I to je sve iz perspektive Andrićevog vijenca, žalimo slučaj… Raspirivanje režimske rusofilije ionako je iz unutrašnjopolitičkih Razloga. Da je drugačije, valjda predsjednik Srbije ne bi sebi priredio onoliku blamažu u Floridi.
„Rezolucija Kremlja“
Naravno, najvjerojatnije slijede diplomatski pokušaji peglanja iz Beograda, Vučićevog busanja u prsa kako mu je Srbija najpreča, možda padnu i šuplje fraze o podršci i razumijevanju nakon sastanka sa ambasadorom Bocan-Harčenkom… No, ništa neće moći sakriti istinu – predsjednik Srbije je dobio žestoku šamarčinu iz Moskve.
Čitalac se može zapitati da li će i kako „Rezolucija Kremlja“ uticati na naprednjačko tijelo.
Na one koji tvrde da je pad nadstrešnice „teroristički akt“, čak i ako saznaju za optužbe iz Rusije – nikako. Ipak, za druge i daleko brojnije, evo još jedne prilike da preispitaju koliko vrijede obećanja, uvjeravanja, zakletve i sama riječ Aleksandra Vučića.