

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Gestom pumpanja na Vimbldonu Novak Đoković je na sebe navukao kletve i uvrede režima Aleksandra Vučića. Stavljen je u isti koš sa „blokaderima-teroristima“ i „antisrbima“
Najbolje bi bilo da Aleksandar Vučić, Siniša Mali, Ana Brnabić i, recimo, povratnica na listu predsednikovih miljenika Zorana Mihajlović, večerašnji meč između Novaka Đokovića i Aleksa de Minora u osmini finala Vimbldona gledaju zajedno i komentarišu ga u programu uživo iz studija TV Informer. I da zdušno sa domaćinom Draganom J. Vučićevićem navijaju za Australijanca.
D. J. bi mogao da se dere „slomi nogu Kurtijev plaćeniće“, „dao bog da ti se zglob izvrne antisrbine“, „šljamu jedan koji podržavaš blokadere-teroriste“, da o Noletu kokodače sve ono, čime inače čašćava one koji se ne sviđaju Vučiću.
Mihajlović bi mogla da raspreda ono što je već rekla na istoj televiziji: „Novak Đoković se stavio na stranu onih koji vrše nasilje u zemlji i koji hoće nezavisno Kosovo“.
Pa kada najbolji teniser svih vremena promaši neki udarac, da cupkaju od sreće i zlurado se cerekaju.
Mogao bi Vučić da naredi članovima Vlade za koje nema mesta u klevetničkom studiju da zajednički gledaju meč, recimo u Ministarstvu unutrašnjih poslova, a Dačiću da u pauzama između gejmova peva patriotske pesme.
I svi da nose kačkete, jedni sa natpisom „Rasturi izdajnika, De Minore!“, a drugi „Uaaaa Đoković!“.
Nole u oku
Jer, koliko mora sve njih da iritira što na svetskoj sceni jedan od najboljih sportista svih vremena, koji je još poznat po svom patriotizmu, gestom pumpanja podržava studentske proteste koje je gore navedena ekipica kvalifikovala kao pokušaj rušenja države Srbije.
Koliko li njih samo žesti što je Novak Đoković najavio da će svaku svoju pobedu na Vimbldonu da proslavlja baš tako – gestom koji simboliše ono što na ulicama širom Srbije uzvikuju studenti i građani kojima je dosta do srži korumpirane naprednjačke vlasti: „Pumpaj!“
I to u trenutku kada je posle protesta koji traju već duže od sedam meseci građanska neposlušnost počela da se valja Srbijom, kada policja građane koji protestuju na ulicama juri kao zečeve.
Šta će da pomisli jedan takav policajac kada vidi kako se doskorašnja ikona cele Srbije pred kojom se i Vučić klanjao svrstala na stranu onih, koje on mora da hapsi jer su mu tako naredili.
Kako Nole kaže
Ako Novak Đoković smatra za shodno da otvoreno podržava studentsku pobunu, koliko li će samo da se pokoleba onih, koji su gledajući samo Pink, Informer i RTS poverovali predsedniku Republike da je na delu iz inostranstva plaćeni pokušaj urušavanja srpstva?
Koliko će zbog Novakovog pumpanja samo novinara svetskih redakcija, koji inače prate samo sport, da se zainteresuju za obračun diktatorske vlasti sa akademskom zajednicom u Srbiji?
Za prave razloge zašto se on sa porodicom seli u Atinu, da tamo uradi ono što ne želi više u rodnom Beogradu?
Ne može se preceniti uticaj Đokovića na preispitivanje onih koji još uvek brane neodbranjivo: truli sistem samovlasti jednog čoveka. Baš kao i na izazivanje pozornosti svetske javnosti na borbu dobra protiv zla u Srbiji.
Dakle, naprednjaci, protrljajte amajlije i zapalite sveće da Đoković ne osvoji 25. grend slem, da vam njegovo pumpanje ne izađe na nos.
A za sve ostale važi: „Puuuuumpaj Nole!


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve