Pršti, pršti Šešeljeva staza

Koliko je mogao, Vučić se suzdržavao da ne spominje studentske blokade fakulteta. Nije dugo izdržao: 4. decembra iznio je „precizne brojke“ – trojica u Rektoratu u Beogradu rekli „blokada“, a u „Nišu došao funkcioner stranke Miroslava Aleksića i sede njih devetoro.“

Čitalac zna kako službena politika Srbije zahtijeva da građani moraju vjerovati predsjedniku države, a ne svojim očima. Obrni-okreni, ovaj sukob sa istinom i zdravim razumom, Vučić je izgubio tehničkim nokautom – šire se blokade fakulteta, podrška profesora. Mnogi od njih i te kako imaju što da nauče od svojih studenata.

Prvi naprednjak Srbije zato je 5. decembra opet morao pred mikrofon. Ovaj put iz Švicarske proziva „devojke i momke koji se tuku oko para za moje rušenje – to što im daju malo spolja, a malo iznutra – nemojte deco da se tučete oko toga“.

Štangla ili pare

Drugim riječima, studenti ispadoše gramzivi strani plaćenici. Mlate se  i šamaraju zato „zato što neko hoće da sruše svoju zemlju“.

Stan’te malo predsjedniče… Da li ste svjesni da crtate mete na leđima generacija od kojih zavisi pamet i budućnost zemlje? Jer, ove riječi vode pravo u 1992. kada je Šešelj vadio pištolj na studente na tadašnjem protestu. Konkretno: treba li i danas da vajne „patriote“ potežu bejzbol palice, štangle, nož ili pištolj na djevojke i momke koje proglašavate za plaćenike i sluge neprijatelja zemlje?

Naravno, Vučić ili ništa od ovog ne razumije ili se – gotovo je sigurno – pravi da ne shvaća što govori. Da je drugačije, valjda ne bi studentima nudio da „rade za svoju zemlju“ za dobre zarade „od države“.  U prijevodu – pokušao je da ih potkupi kao da oni ne blokiraju fakultete zbog sistemske korupcije, nemogućnosti profesionalne afirmacije bez naprednjačke partijske knjižice, svijesti da je upravo režimska ugradnja dovela do tragedije u Novom Sadu…

Suštine Vučićeve ponude je jednostavna: pridružite mi se i biće para, besplatnih ekskurzija na ekskluzivnim destinacijama, uhljebljenja i još mnogo toga čime je režim već zatrovao duše mladim članovima svojih studentskih organizacija. Ako se iko ‘vata za gušu zbog novca i privilegija, to su upravo oni. I još nešto – teško da narod i država na njih mogu mnogo računati. Na samom početku životnog puta, zalutali su poput njihovog šefa onomad.

Kako god da završe studentske blokade, već imaju bar dva velika uspjeha. Prvi  pokazuje da Vučić – veteran tolikih kriza – ne zna kako da se nosi sa ovim izazovom. I drugi – najavljuju promjenu političke i društvene klime. Naprosto, svaki režim kojem mladi okrenu leđa, nema čemu da se nada u budućnosti. Ovaj u Srbiji nije izuzetak.