

Komentar
Videla sam komšiju u Ćacilendu
Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu




Zahtev studenata je opet bio jednostavan i najnormalniji: aman ljudi, urednici, novinari, radite svoj posao profesionalno, ne zamajavajte više narod
Koliko god da vlast lagala, manipulisala, pujdala, pretila, potkupljivala, koliko god se mediji koje kontroliše Vučićev režim iz petnih žila upinjali da zakucaju u glave ljudi sopstvenu uvrnutu stvarnost, pobuna u Srbiji protiv nenormalnog stanja u državi, koju nose studenti, ne jenjava. Naprotiv, širi se.
To se videlo i u petak uveče na protestu ispred RTS-a, jednom od najvećih ikada. Nije to, zapravo, bio skup ispred Javnog servisa, jer se do njega od silne mase ljudi nije moglo doći – prostirao se od raskrsnice Bulevara k. Aleksandra i Takovske pa sve negde nadole ka Dorćolu.
A zahtev studenata? Opet jednostavan i najnormalniji: aman ljudi, urednici, novinari, radite svoj posao profesionalno, ne zaluđujte narod. Zakonom definasana uloga RTS-a nije da promoviše i brani vlast, bilo koju, niti da proganja one koji je kritikuju, već da radi u interesu javnosti, građana koji moraju da plaćaju pretplatu za Javni servis.
To vrdanje, kalkulisanje, nezameranje, stavljanje izveštaja o studentskim protestima, ako ih uopšte pominju, pri kraju informativnih programa, na jedvite jade, pod plaštom nekakve objektivnosti, je iritantno. I prozirno.
Isto važi za sve teme od javnog značaja koje su imalo neprijatne za duboku korumpiranu vlast Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije.
Najkasnije nakon što su blokirani svi Univerziteti u Srbiji, ili kada se skupilo 100.000 ljudi na Slaviji, najosnovnija profesionalna etika nalagala bi da se predstavnici studenata pozovu u informativni program na radio-televiziji koju finansiraju građani Srbije.
Da Javni servis izvesti građane šta se dešava u zemlji, a ne da to čine isključivo kroz interpretacije predstavnika vlasti.
Ne mogu tri udarne vesti i po 20 minuta svakog dnevnika da budu samohvalospevi Vučevića, Brnabić ili Vučića, dok god su blokirani fakulteti u svim univerzitetskim centrima Srbije. Obaška sve neistine i verbalni progoni.
Ne može udarna vest da bude kako Vučić otvara neki novi kilometar auto-puta, dok god se predstave u pozorištima širom Srbije završavaju porukom: krvave su vam ruke.
Ne vredi dalje gubiti reči o uređivačkoj politici RTS-a.
Samo jedno pitanje: jel nekome i dalje nešto nije jasno nakon ovog protesta?


Svi koje ja poznajem kažu da ne znaju nikoga ko glasa za SNS. E pa ja od 23. maja znam, a imam i dokaz za to. Videla sam komšiju u Ćacilendu


U subotu je konstituisano političko telo koje će posmrtne ostatke Vučićevog režima da otpremi na đubrište istorije. Eto, to se dogodilo 23. maja


Na Slaviji je održan najveći predizborni miting u istoriji. O tačnim brojkama niko ne treba da brine, jer je većina tu – samo sada to treba preliti u glasačke kutije


Kako su studenti memorandumom o Kosovu i Metohiji ućutkali „svakosatno klepetalo” Aleksandra Vučića


Zašto gore poznati lokali? Kakva je tu uloga Ćacilenda, najvećeg skupa kriminogenih osoba na otvorenom posle dvorišta Centralnog zatvora? I kako je MUP postao krovna organizacija konfederacije mafijaških klanova
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve