
Borba privida i stvarnosti: Napoleon, to sam ja
Na mestu susreta privida i stvarnosti nalazi se nož u rukama građanke koja je skoknula do prodavnice po konzervu graška, pa onda tu konzervu, onako u mimohodu, hitnula na omraženi lik
Zahtev studenata je opet bio jednostavan i najnormalniji: aman ljudi, urednici, novinari, radite svoj posao profesionalno, ne zamajavajte više narod
Koliko god da vlast lagala, manipulisala, pujdala, pretila, potkupljivala, koliko god se mediji koje kontroliše Vučićev režim iz petnih žila upinjali da zakucaju u glave ljudi sopstvenu uvrnutu stvarnost, pobuna u Srbiji protiv nenormalnog stanja u državi, koju nose studenti, ne jenjava. Naprotiv, širi se.
To se videlo i u petak uveče na protestu ispred RTS-a, jednom od najvećih ikada. Nije to, zapravo, bio skup ispred Javnog servisa, jer se do njega od silne mase ljudi nije moglo doći – prostirao se od raskrsnice Bulevara k. Aleksandra i Takovske pa sve negde nadole ka Dorćolu.
A zahtev studenata? Opet jednostavan i najnormalniji: aman ljudi, urednici, novinari, radite svoj posao profesionalno, ne zaluđujte narod. Zakonom definasana uloga RTS-a nije da promoviše i brani vlast, bilo koju, niti da proganja one koji je kritikuju, već da radi u interesu javnosti, građana koji moraju da plaćaju pretplatu za Javni servis.
To vrdanje, kalkulisanje, nezameranje, stavljanje izveštaja o studentskim protestima, ako ih uopšte pominju, pri kraju informativnih programa, na jedvite jade, pod plaštom nekakve objektivnosti, je iritantno. I prozirno.
Isto važi za sve teme od javnog značaja koje su imalo neprijatne za duboku korumpiranu vlast Srpske napredne stranke i Socijalističke partije Srbije.
Najkasnije nakon što su blokirani svi Univerziteti u Srbiji, ili kada se skupilo 100.000 ljudi na Slaviji, najosnovnija profesionalna etika nalagala bi da se predstavnici studenata pozovu u informativni program na radio-televiziji koju finansiraju građani Srbije.
Da Javni servis izvesti građane šta se dešava u zemlji, a ne da to čine isključivo kroz interpretacije predstavnika vlasti.
Ne mogu tri udarne vesti i po 20 minuta svakog dnevnika da budu samohvalospevi Vučevića, Brnabić ili Vučića, dok god su blokirani fakulteti u svim univerzitetskim centrima Srbije. Obaška sve neistine i verbalni progoni.
Ne može udarna vest da bude kako Vučić otvara neki novi kilometar auto-puta, dok god se predstave u pozorištima širom Srbije završavaju porukom: krvave su vam ruke.
Ne vredi dalje gubiti reči o uređivačkoj politici RTS-a.
Samo jedno pitanje: jel nekome i dalje nešto nije jasno nakon ovog protesta?
Na mestu susreta privida i stvarnosti nalazi se nož u rukama građanke koja je skoknula do prodavnice po konzervu graška, pa onda tu konzervu, onako u mimohodu, hitnula na omraženi lik
Psihički labilna žena u Nišu nije napala slučajnog prolaznika, nego je napala ciljano. A ko je to mesecima crtao metu na čelu Natalije Jovanović i mnogih drugih?
Na isti način kao što je Arkan komandovao svojim gardistima, Vučić upravlja državom i naprednjačkim ministrima. Sličnostima ovdje nije kraj
Neka se na kraju ispostavi da je rupu na prozoru dr Dragana Milića napravio detlić. Jedino što je u ovom trenutku relevantno je da postoji jasna sumnja da je na njega pucano, da je Vučić opozicionog prvaka u Nišu nazvao čistim zlom i da odsustvo njegove rekacije nije normalno
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić konačno je počeo formiranje nekakvog pokreta sa nekim profesorima. Super, njih niko ne zna pa ne može da ih gađa jajima
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve