
Komentar
Koliko puta dnevno jede naprednjak?
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
Boks meč godine održan je u subotu, 9. novembra u Los Anđelesu. Megdan su podelili Britanac nigerijskog porekla Olažid Olatudži i Amerikanac Logan Pol. Kategorija lakoteška, to jest ona do 89 kilograma, milioni gledalaca širom sveta, a toliki je u dolarima bio i nagradni fond za pobednika. Nije neobično ni to što je obojici boksera starih 26 i 24 godine ovo bio prvi profesionalni meč i odmah su izašli na glavnu scenu. A „predgrupe“ su im bili dugogodišnji šampioni koji treniraju od malena. Možda nedostaje samo ključni deo vesti, Olatudži i Pol nisu sportisti već čuveni jutjuberi, s tim da se Olatudži zapravo predstavlja kao Ksi. I dobio je na poene.
Subotnji boks meč nije bio njihov prvi susret u ringu. Boksovali su pre godinu dana u Mančesteru pošto je Ksi izazvao Logana i njegovog mlađeg brata Džejka, ko se usudi prvi da mu izađe na crtu. Beše to amaterski meč „belih kragni“, kako se to kaže. Nešto poput dobrotvornih fudbalskih utakmica kada glumci igraju protiv pevača.
Bio je to najveći internet događaj na svetu do tada, sa dvadeset hiljada ljudi na licu mesta, dva i po miliona gledalaca na internetu uživo i 19 miliona naknadno. Tada je bilo nerešeno, ali je interesovanje za njihovo pesničenje i spremnost gledalaca da plate da to vide na internetu podstaklo ideju da se cela predstava digne na viši nivo.
Jutjuberi su se zvanično registrovali kao bokseri, ozbiljno se spremali i po profi pravilima i uslovima boksovali šest rundi po tri minuta, bez zaštitnih kaciga. Logan Pol priželjkuje revanš, Ksiju je dosta, kaže.
Oba boksera ili jutjubera karijeru su počela kao tinejdžeri, pre desetak godina, kačeći svoje video-kritike kompjuterskih igara. Dobro im je išlo pa su krenuli da diversifikuju, pre svega na rep muziku (Ksi) i putopise (Logan Pol). Pravili su onlajn skandale, ekscese, formirali i raskidali jutjub grupe zabavljača uz konstantan rast pratilaca (po 20 miliona svaki) i zarade. Onda su se dosetili da naprave obračun, i to pravi, muški, ko je jači od koga, na nivou ranih tinejdžerskih godina kada se pesnice visoko vrednuju. Rijaliti za one koji se podsmevaju rijalitiju. San svakog klinca koji instalira kameru i mikrofon i nudi svoju „ekspertizu“ svetu.
Bilo bi smešno, ponekome možda i žalosno, da se iza ovakvih akcija ne krije ogroman novac. S tim da su za mlade srpske jutjubere stotine ili hiljade evra već dovoljno privlačne da se batali sve drugo, uključujući i mozak, i prepusti zadovoljavanju uglavnom niskih strasti gledališta.
Tako smo poslednjih nedelja imali skandaloznu raspravu Bake Praseta, Čode i Kike, domaćih jutjub zvezda, kojoj samo činjenica da je Kika devojka smeta da se pretvori u pravo šaketanje, pod uslovom da je neko spreman da za to plati kartu.
Jer i sami jutjuberi, svetski i srpski, otvoreno govore da sve to rade samo zbog para i klikova.
Što otvara pitanje mogu li se i neki obračuni na Tviteru materijalizovati samo ako se pronađu izdašni sponzori. Takmičara i volje za makljažu ne manjka.
To što Vučić u činjenici da studenti jedu triput dnevno vidi „obojenu revoluciju“ svedočanstvo je autoprojekcije – on nikad nije iskusio podršku, a da nije plaćena
Kao što Vučić govori o dijalogu, Dačić i Vasiljević zbore o zakonu, borbi protiv kriminala i policiji od koje „ni jedne nema bolje“. Reč je o čistom fejku, kao što je i sve ostalo pod naprednjačkim režimom
Nova kampanja za brzometnu legalizaciju za 100 evra ne razlikuje se u suštini mnogo od one od pre deset godina. Zanimljive su, međutim, finese, poput legalizacije divlje gradnje u nacionalnim parkovima
U novom broju „Vremena“ Jovo Bakić je rekao da ne bismo opstali kao društvo i pojedinci kada bi režim pobedio. U pravu je. Reč sloboda u takvoj Srbiji bila bi zabranjena, lični integritet bio bi razlog za hapšenje, a kukavičluk – način preživljavanja
Na režimskim vikend-okupljanjima nema energije jer stvarnost prodire kroz pukotine alternativne stvarnosti. A bez strasti nema ničega, što reče Hegel
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve