„Principi“ i Vučić: Osveta Zorana Đinđića

Ako je suditi po istupima nosilaca vlasti i njihovih medija, organizirani kriminal je skoro iskorijenjen. Ali ne lezi vraže. Umjesto da predsjednik Srbije i pripadajuća ekipa zalegnu u lovorike, pojavio se ozbiljan problem. Paradoks je u tome što je on ujedno i njihov najveći uspjeh – dakle, Veljko Belivuk.

Elem, kad god ga izvedu pred tužioca, on potegne priču da je njegovo banda samo radila „državni posao“. Poslednja glasi: zajedno sa Zvonkom Veselinovićem skupio je „fantome“ za rušenje u Hercegovačkoj ulici i maltretiranja građana. Sva je prilika da će Belivuk i dalje listati katalog afera, ići od jedne do druge i tvrditi da je u njima učestvovao po nalogu samog vrha režima.

Navodi ovog čovjek optuženog za monstruozna nedjela lakši su od perja na vjetru. Zbog čega bi remetili mir Aleksandra Vučića? Postoje bar tri razloga.

Prvi je što Belivuk vraća u život afere bez epiloga koje je režim po svaku cijenu nastoji zatrpati. Izvještavanje istraživačkih novinara i nezavisnih medija time se ponovo aktuelizira, dobiva na značaju, isplivavaju nove činjenice – upravo je to sada slučaj sa gotovo zaboravljenom Hercegovačkom.

Drugi razlog je sam Belivuk. Čak i najtvrđe članstvo Srpske napredne stranke ne može probaviti da je njegova banda djelovala bez veza sa strukturama vlasti. Ova zjapeća rupa bezuspješno se pokušava zatrpati pretvaranjem Dijane Hrkalović u lejdi Magbet, a Belivukovi iskazi – bez obzira na istinitost – samo je dodatno potkopavaju. Naprosto, suviše je zataškavanja i pitanja bez odgovara.

Konačno, poslednji razlog je vezan za suđenje atentatorima na Zorana Đinđića. Na čelu sa Šešeljem cjelokupni vrh radikalne stranke u koji je spadao i predsjednik Srbije na najopskurniji način je koristio svaku laž i insinuaciju Legije i ekipe kako bi kriminalizirali ubijenog premijera. Ni od čega nisu prezali. Zato ima neke više pravde što se slučaj Belivuk vraća kao bumerang u lice Vučića bez obzira što on i Đinđić nisu ni izdaleka slični, a kamoli isti.

Mada mu to niko neće reći u lice, predsjednik Srbije je dovoljno politički iskusan a da ne bi znao posljedice sumnji da je „završavao poslove“ preko veza sa podzemljem. U saniranju te štete Vučiću nisu od koristi preletači iz Demokratske stranke, a još manje – Beba Popović.

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com