Komentar
Ursula je tu samo zbog posla
Šefica Evropske komisije donela je pohvale Vučiću. Ali, ništa lično, pa ona je ionako došla samo zbog posla, a ne zbog nekakvih „evropskih vrednosti“
Sreća naša što su kraljevi gradili istoimene dvore te nam je akutni prestolonaslednik stambeno zbrinut, inače bi dobri Rasim radio prekovremeno
Pogledajmo slučaj građanke koju stanovništvo i mediji zovu prosto i prisno Jovanka: državna vila u kojoj se obrela nakon muževljeve smrti polako je, ali neumitno propadala. Korisnica ju je, po moemu, bila dužna održavati, jer je zgrada državna i jednog lepog dana u njoj će stanoviti neka buduća predsednička udovica, ili penzionisani predsednik Republike sa najbližima. Ali. Vilu izgleda niko nije nadzirao, da bi se naprasno pronele vesti o teškom, nehumanom i nezdravom prokišnjavanju, grejanju koje ne radi ne znam ti koliko zima… Nehajna vlasnica nije bila ukorena zbog štete koju je državnom vlasništvu nanela: morali ste ili tražiti veću penziju ili prekomandu u stambenu jedinicu u kojoj se možete grejati i koju možete održati u prihvatljivom stanju! Ali ne! Ljajiću Rasime beše umoran od smišljanja tautologija o ratnim zločincima i problemi Titove udovice došli su mu kao kec na jedanaest, da iskaže svoj humanizam i renesansu na nekome ko već zbog svog uzrasta, ali i zbog prethodne slave mora dirnuti svačije srce. U tugaljivoj bajci čika-doktor lično opravlja oluke, menja pleh na simsu, nabavlja biber-crep… Svako čudo za tri dana, tešio sam se, i zaista, vesti o neumornom volonteru i zaboravljenoj starici prorediše se, ama se nakon izvesnog zatišja razboleše i kuća i stanarka.
Žurnalisti, neumorni kao i njihov junak Rasim, šalju dve istorije bolesti, jednu o kući, drugu o ukućanki, lekari koji su nakon miliona ordinarnih zdravstvenih osiguranika napokon dobili nekog slavnog raskokodakali su se o metabolizmu i svakoj bogovetnoj meri koju preduzimaju, stanovništvu, isto gladnom glamura (makar i posve posuvraćenog: pretvorenog u starost, bolest i razmernu oskudicu!) vesti o megabolesnici nikad dosta, doktorima telefoniraju i čuveni antititoisti, jesmo ih, vele, mrzeli, a sad ne možemo da dočekamo jutarnje novine, kako je Jovanka noćas?! G. Šabić morao je doktore podsetiti da se o zdravstvenim tegobama, nesavršenostima, slabostima i opštoj izdaji bolesničkog organizma ne sme baš na sva usta govoriti, dobro, ispostavilo se da je pacijentkinji puno srce kad novine pišu o njenim plućima, ali eto novih problema: bolesnici sve bolje, a kuća joj sve bolesnija!
Samouki arheolog Rasim otkri četiri očuvate slobodne palače u samome Beogradu, Jovanka će odabrati jednu gde će se oporavljati dok maori, limari, parketari, tapetari budu dan-noć radili na opravci njene prethodne vile od sedamsto kvadrata i ne znam ti koliko kubika, zaplaka se svekoliko čitalaštvo na toliku dobrotu demokratske vlasti, ali i na to što ima zlatne stambene rezerve: vile su sve nenastanjene, spremne kao zapeta puška da prime nekog izuzetnika?… Ili u njima žive ljudi i sad jedva čekaju da vide na čijoj će se fasadi Jovankin pogled zadržati, pa da se radosno otud navrat-nanos isele?!
Avaj, neće štićenica nijednu od ponuđenih palata, svoje je svoje, i tu su svi stariji ljudi isti: „Tja, moraću da ubrzam radove na opravci njene stare vile!“, poverio nam se Rasim, pa nije mogao kazati: „Znate šta, gospođo, zdravlje vam se popravilo i to nam je milo, ali smeštaj je, kako bih vam rekao, nužan, s druge strane je sasvim solidan, znate koliko starica u ovom trenutku ne može da dospe ni do skenera, a ni kuće ni kokošinjci nisu im u nimalo zavidnom stanju!“ Ne! Platićemo majstorima prekovremeni rad i prekovremeni materijal, samo da se stara vila osposobi i štaviše ulepša! Rasim tvrdi da za Titovu udovicu i nekadašnju pripadnicu NOP-a čini sve i samo ono što bi učinio za ma koju bespomoćnu staricu, iako ja lično znadem najmanje tri staramajke čije i kuće i zdravlje zahtevaju pažnju ovog humaniste, mecene i preduzimača.
Nije dakako reč o osobi koja je samovala zapostavljena u baštinjenoj vili, svekolika ujdurma sa traženjem idealnog smeštaja za nju zar nije šamar hiljadama penzionera koji nemaju para za ogrev, za lekove, za hranu, o novom crepu da i ne govorim? Ali to je manje zlo. U neravnopravan položaj doveden je i Boris Tadić, koji zvanično nije skućen, a bio je ne bračni drug vladarke, nego je vladao lično, drugo, nije samo on bio predsednik: zašto se u četiri odbijene vile ne usele naši bivši predsednici? A Rasim da po ubrzanom postupku zida nove, sve u istom naselju, i sve istovetne, luksuzne, ali takve da ne izazivaju zavidljivost među umirovljenim velikanima. Neka prosečno predsednikovanje bude pet godina (redovna smena na izborima, ostavke, atentati, prirodna smrtnost etc.), u narednih pedeset godina Srbiji će biti potrebno još deset vila, ja bih i Koštunicu preselio u predsedničku palatu, prisilno – prisilno: ne možeš ti da Srbiju prikazuješ kao državu nezahvalnu, a sebe kao nekog srpskog Pertinija, zadovoljnog garsonjerom u varoši; u vilama bi kad se bivši predsednici blagoupokoje ostajale njihove udovice sa poslugom i medicinskim osobljem koje bi ih dogledalo u njima dragom okruženju, u međuvremenu bi novi predsednik taman sišao sa vlasti i bio spreman za preseljenje u Predsedničku koloniju koja bi uza sve drugo bila otvorena za turiste, pa bi se vile u znatnoj meri i samofinansirale.
Šefica Evropske komisije donela je pohvale Vučiću. Ali, ništa lično, pa ona je ionako došla samo zbog posla, a ne zbog nekakvih „evropskih vrednosti“
Gradonačelnik Loznice Vidoje Petrović, poznat pod nadimkom Knez, podneo je ostavku, pošto je 20 godina bio na tom mestu i niko mu ništa nije mogao. Petrović je ostavku podneo još početkom avgusta, ali ju je tek sad aktivirao, videći u kom smeru idu protesti protiv iskopavanja litijuma
Ministar kulture Nikola Selaković je bio jasan i dosledan: država nema ništa protiv da izdavači izdaju i na drugom pismu, ali će biti otkupljivane samo knjige objavljene na "prelepoj Vukovoj ćirilici". I to odmah. Zato što više nema cile-mile
Samozvani „vrhovni komandant“ Aleksandar Vučić obećao je Mađarima, koji su se pobunili protiv služenja vojnog roka, da će za njih pronaći neko rešenje. A šta je sa drugim nacionalnim manjinama - Bošnjacima, Romima, Slovacima, Crnogorcima, Rumunima, Albancima. Hoće li u Vojsku Srbije ići samo Srbi
Sećate se čuvenih “dva jaja” ministra Momirovića? E pa, sva je prilika da su ta “dva jaja”, pre sniženja cene, bila u nekom od marketa koji je bio deo organizovanog nameštanja cena, kako tvrdi Komisija za zaštitu konkurencije
Intervju: Zdenko Tomanović, advokat
Legitimno je da se na ulici branite od nepravde Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve