Marija Vasić je profesorka sociologije, aktivistkinja, antifašistikinja, autorka knjiga o Holokaustu i Novosadskoj raciji. Marija Vasić se pod optužbom da hoće da ruši ustavni poredak Republike Srbije nalazi u zatvoru. Zatvorili su je oni koji su urušili ustavni poredak i koji ne dopuštaju da se ponovo uspostavi.
Trpati Mariju kao teroristkinju u ćeliju je anticivilizacijski zločin, groteska, idiotizam, kako god hoćete. Namera je, svakako, providna: zastrašivanje svih onih koji hoće da stave tačku na bezakonje koje sprovode Aleksandar Vučić i njegova interesna grupa da bi se očuvali na vlasti.
Srbija je time prešla liniju između „hibridne demokratije“ ili „autokratije“ i beloruske diktature Aleksandra Lukašenka, političke srodne duše „Ace Srbina“.
Pitanje je, zašto se protiv toga ne pobune sudije, tužioci, policajci, bezbednjaci? Građani, daleko odlučnije u daleko većem broju? Nije normalno da u 21. veku žitelji Srbije dopuštaju da vlast ima političke zatvorenike.
Kamo predstava o „slobodarskom narodu“
O nenormalnosti koje je uspostavila naprednjačka vlast saplićemo se na svakom koraku.
Zatvaranje šestoro aktivista pod optužbom za planiranje rušenja ustavnog poretka na osnovu nezakonito snimljenog „kafanskog“ razgovora ne kosi se samo sa zdravim razumom i ne razbija samo svaku iluziju o pravnom poretku, već nedovoljan otpor tome u pojam ubija predstavu o Srbima kao „slobodarskom narodu“.
Srbija je zemlja u kojoj se otkazuju gostovanja bendovima čiji članovi podržavaju proteste protiv vlasti, književne večeri piscima koji su se izjasnili za raskrčavanje naprednjačkim fekalijama zatrpanih demokratskih pravila.
Srbija je zemlja u kojoj medicinske sestre dobijaju otkaz zato što su podržale studentske proteste, u kojima se univerzitetski profesori proglašavaju izdajničkim, kriminalnim ološem, u kojoj rektora univerziteta u Beogradu na osnovu prijave Vučićevog „ćacija“ policija privodi na saslušanje, a ne hapsi naoružane kriminalce u „ćacilendu“…
Srbija je potpuno nenormalna zemlja čiji građani većinski savijaju kičmu pred nenormalnošću da se slučajno ne bi našli na udaru kleptokratske elite koja upravlja njihovim životima.
Upoznao sam Mariju Vasić. Glupo mi je što uopšte pišem da Marija nije teroristkinja. Da je nisu strpali u zatvor, da zbog štrajka glađu i žeđu nije u zatvorskoj bolnici, ta tvrdnja bila bi samo glup vic.
Ovako je to naša stvarnost.