Ne smemo gledati i ćutati

Osveta najgorih je otpočela. Novosadskoj šestorki koju već pedeset dana glođu stjenice u zatvoru Klisa na pravdi boga, mimo zakona i elementarne ljudskosti, opet je produžen pritvor za trideset dana.

Profesorica Marija Vasić – jedna od pritvorenih – stupila je zato u štrajk glađu i žeđu. U vrlo teškom stanju prebačena je u zatvorsku bolnicu beogradskog CZ-a umjesto u zdravstveni kompleks u Sremskoj Kamenici. Za nju tamo nema mjesta, ali ima za režimske ljubimce nakon što iza rešetaka odsjede dva-tri dana.

 Staljin ponovo jaše

Slučaj petero pritvorenih aktivista PSG-a i jednog iz STAVA u Novom Sadu slika je koncentrirane režimske kiseline za rastvaranje Srbije. Tu je skoro sve: BIA protuzakonito prisluškuje parlamentarnu stranku, režimski mediji optužuju, presuđuju i sluđuju, sudovi podvijenog repa šene i rade što im naredi kleptokratska i autoritarna vlast.

Nažalost, cijenu ovog zastrašivanja Srbije i pokazivanja mišića poljuljanog Vučića, plaćaju novosadski politički zatvorenici psihičkim i fizičkim zdravljem, ali i ne samo time. Cinizma, podlosti i odsustva najminimalnijeg morala u ovom montiranom procesu ne bi se postidio ni sam Staljin.

Svi režimski pozivi na dijalog predstavljaju golu laž. Naprednjaci samo vrebaju priliku za nasilni obračun sa građanima. Pravda, poštenje, zakonitost i istina ne postoje u njihovom vokabularu.

Lomljenje ruke – bukvalno

To se vidjelo i u Kraljevu. Tamo je privatno obezbjeđenje u službi gradonačelnika Predraga Terzića polomilo ruku odbornici Lokalnog fronta Jeleni Tošić. Ali nisu nasilnici uhapšeni, već oni koji su im se suprotstavili.

Konkretno: Vladan Slavković iz Lokalnog fronta i Ivan Matović iz Udruženja starosedelaca Kraljeva. To je Terzićeva primjena propisa, čovjeka nedostojnog bilo kakve javne funkcije.

Inače, Slavkoviću i Matoviću prijeti terećenje za nasilničko ponašanje po novosadskom receptu: laž se proglašava za istinu, pritvor određuje i produžuje u nedogled, izvrću i Ustav i zakon…

Zemlja na raskrsnici

Republika Srbija je u opasnosti. To više nije fraza.

Ako ostanemo slijepi, gluhi i nijemi na montirani proces protiv političkih zatvorenika u Novom Sadu i kraljevački slučaj gdje su žrtve proglašene za nasilnike, uskoro ćemo svi štrajkati glađu i žeđu za mrvicu pravde.

Danas još nije kasno da se izborimo za normalan život u normalnoj državi, ali već sutra možemo izgubiti sve.