img
Loader
Beograd, 13°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Pekić u bronzi, Vučić pred Trojom… a Kasandru ko šiša

09. март 2016, 15:50 Teofil Pančić
Copied

Niko nije baš sasvim nedužan u šaradi oko otkrivanja spomenika Borislavu Pekiću

Da se ja pitam, piscima bi bilo zabranjeno da se žene i udaju. Ili bi, ako su baš zapeli, njihove brakove trebalo tako pravno regulisati da njihovim supružnicima (te deci etc.), ako ih nadžive, ne bi trebalo da pripadaju nikakva materijalna, a kamoli moralna prava proistekla iz autorskog dela. Mislim, hajde de, možeš da živiš u kući koju je pisac stekao (ima i takvih pisaca, mada ne mnogo), ili da voziš njegova kola, ali prste dalje od njegovog dela, a i generalno od privilegovane „brige o piščevom liku“, ili šta već! Nisi ti njegov posmrtni portparol niti na bilo koji način emaniraš piščev duh, ti si samo osoba koja je s piscem delila privatni život, pa se blagoizvoli toga i držati, zalivaj cveće na grobu i uopšte gledaj svoja posla. Pisac, dakle, pripada samo sebi, a njegovo delo, u simboličkom i kulturnom smislu, svima koji ga makar s trunkom smisla i pokrića doživljavaju kao svoju baštinu – elem, ništa od toga ne pripada supružniku! Njemu/njoj pripadao je čovek, a njega više nema. Basta.

Dobro, ako ste shvatili generalni pravac neophodnih i neodložnih pravnih reformi koje ću uvesti čim postanem diktator, možemo da pređemo na stvar. O Borislavu Pekiću se, dakako, radi. Na onoj goloj betonskoj ledini koja je do nedavno bila beogradski Cvetni trg otkriven je spomenik piscu Besnila, uz prigodno praznoslovije premijera Vučić Aleksandra lično, i uz sasluženje Pekićeve udovice Ljiljane i mnogobrojne rodbine te dosta neobično ukomponovane ekipe „kulturnih i javnih radnika“ (za većinu garantujem da bi lako poverovali da je Pekić napisao Roman o Londonu), a što je neke ushitilo a druge razbesnelo zbog svojevrsne „političke zloupotrebe pokojnika“, pred kraj života jednog od osnivača tj. obnovitelja Demokratske stranke. Štaviše, DS patrijarh Dragoljub Mićunović zapretio je da pod ovako rizičnim uslovima neće principijelno pristati da umre (želim mu da u tome ustraje što duže), da mu se ne bi dogodilo nešto slično. Neki, opet, zlobno javno misle da Mićunović u tom smislu uopšte nije u opasnosti. Ukratko, bilo je svega, ali malo toga suvislog.

E sad, ko je tu ko, šta je tu šta? Najpre, razumljivo je da Demokratska stranka reaguje nekom vrstom protesta, jer je svakome – naročito onima koji se najedared grade nevešti – jasno da se radi o simboličkoj aproprijaciji Pekića kao (između ostalog i političkog) simbola, koji pak ni na koji način i ni u najširem zamislivom smislu ne može pripadati Srpskoj naprednoj stranci, a kamoli ljudima koji je vode, a čija je personalna politička istorija duboko na strani suprotstavljenoj Pekićevom višedecenijskom prodemokratskom angažmanu. Opet, to ne znači da DS može da „monopoliše“ Pekića i da bi nju sad trebalo pitati za nekakvu „dozvolu“ da se velikog pisca uopšte uzme u usta: kratak stranački angažman ipak je relativno sporedna stavka njegove prebogate bi(bli)ografije.

Potom, vlast; Vučić je svojevrsni majstor rafiniranog političkog sadizma, i ovo je u tom smislu jedan od njegovih veštijih poteza. No, ne radi se tu samo o čistom uživanju u ponižavanju ionako grogiranog suparnika, nego i o sasvim praktičnim interesima: sve se ovo dešava na Vračaru, a Vučiću je očigledno jako stalo do toga da simbolički osvoji Vračar, valjda jedino što ama baš nikada nisu držali on i njemu slični, formirani po opskurnim SRS i SPS pilićarnicima. A zašto je to tako važno? Zato što A. V. opsesivno teži tom ekstatičnom trenutku apsolutne dominacije, a posle kako bude; zato (mu) je Vračar tako važan. Ako može bronzanog Pekića da upotrebi kao trojanskog konja za ulazak na Vračar, učiniće to bez premišljanja. Kasandru ionako niko odavno ne zarezuje… Zato ću još jednom ponoviti da se kroz sve ove godine ama baš ništa nije izmenilo u psihološkoj strukturi davnog vođice nekakve navijačke bande: isti je to predatorski nagon, ista „ulična“ filozofija brutalne i teatralno iskazane predominacije i pokoravanja stoji kao njena (zaprepašćujuće banalna) potka.

Na koncu – porodica. Uprkos svemu iz prvog pasusa, zadivljujuće je šta je sve gospođa Ljiljana Pekić (kao i piščeva kći etc.) učinila za muževljevo delo nakon njegove smrti; teško da ima sličnog primera tolike posvećenosti. No, posvećenost je uvek i svojevrsna zamka: fokusiravši se na jedno zanemariš sve drugo, dakle, što se kaže, pogodivši jedno, promašićeš sve ostalo… Ljudski je sasvim razumljiva i opravdana njena briga za svaku dostupnu formu afirmacije suprugovog nasleđa; moguće je shvatiti i da nije mnogo zainteresovana za šire implikacije i nuspojave konteksta u kojem se sve to odigrava. Međutim, ne može se razumeti svesno delovanje u skladu s rečenicom tipa „Njemu to ne bi bilo važno, ali meni jeste“ (spomenik i sve oko njega), kojom je pokušala da odgovori na prigovore. Naime, u javnom je smislu potpuno nevažno šta je Ljiljani Pekić važno. Ako već i sama kaže da Pekiću najblaže rečeno ne bi bilo stalo da mu se otkriva ovakav spomenik i oko svega se pravi sumnjiva šarada s neotklonjivim šmekom političke zloupotrebe, onda je to moralo biti jedini kriterijum. Sve drugo je popuštanje ljudskoj slabosti i taštini – ne piščevoj, ne dakle „delegiranoj“, nego onoga ko iza pisca ostaje. Eto, otuda moja ideja o „pravnoj reformi“, bez obzira na to što teško da ima pisca koji ne bi voleo da se o njegovom nasleđu brine neko veran i požrtvovan kao Ljiljana Pekić.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar

Komentar

14.октобар 2025. Marija L. Janković

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

10.октобар 2025. Ivan Milenković

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

09.октобар 2025. Nemanja Rujević

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Ulaz u Narodno pozorište

Komentar

08.октобар 2025. Sonja Ćirić

Narodnim pozorištem se ne može vladati pretnjama i novcem

Novac koji država troši na Narodno pozorište da bi ga osigurala od eventualnog požara je pokušaj da se zaustavi jedan drugi požar, onaj koji je moguće sprečiti isključivo ostavkama SNS kadrova na čelu ove kuće

Beograd, 7. oktobra 2025.- Poslanici Skupštine Srbije počeli su danas prvu sednicu redovnog jesenjeg zasedanja

Komentar

08.октобар 2025. Andrej Ivanji

Skupština Srbije: Učešće opozicije u prividu normalnosti

Učešće opozicionih poslanika u radu zakonodavne vlasti u suprotnosti je sa uličnom pobunom protiv bezakonja, daje legitimitet autokratiji Aleksandra Vučića i doprinosi prividu normalnosti. Korist je, sa druge strane, ograničena

Komentar

Komentar

Izmišljeni ratovi Suzane Vasiljević i državni čistači

Predsednikova savetnica za medija Suzana Vasiljević je kao novinarka „izmislila rat“ kako bi se što duže brčkala u moru u Crnoj Gori. Zato sada, kada je na drugoj strani, ima rešenje za sve one koji mora izmišljaju kao što je to ona činila

Marija L. Janković
NIS: Aleksandar Vučić otvara projekat

Komentar

Sankcije NIS-u u mehuru gospodara neznanja

Udarac u trbuh građana koji sledi nakon američkih sankcija NIS-u posledica je nemogućnosti gospodara mehurova i neznanja Aleksandra Vučića da shvati šta politika zaista jeste

Ivan Milenković
Aleksandar Vučić dočekuje u Beogradu predsednika Turske Tajipa Redžepa Erdogana

Komentar

Kako su Osmanlije nabile Vučića na kolac

Aleksandar Vučić se silno razočarao u prijatelja Erdogana – a to mu zgodno dođe da se predstavi kao veliki patriota

Nemanja Rujević
Vidi sve
Vreme 1815
Poslednje izdanje

Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja I: Srbija–SAD

Pet znakova neuzvraćene Trampove ljubavi Pretplati se
Kako je pukla Vučićeva politika vrdanja II: Srbija i Nemačka

Jesen jednog stabilokrate

Cena i posledice politike vrdanja III: Srbija i Turska

Pevanje Osman age uz zujanje dronova na Kosovu

Lokalni izbori na Kosovu 2025.

Šta čeka pobednike

Intervju: Aleksandra Savić Parojčić

Nesrećna deca u “srećnim” porodicama

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme 1815 16.10 2025.
Vreme 1814 09.10 2025.
Vreme 1813 01.10 2025.
Vreme 1812 24.09 2025.
Vreme 1811 17.09 2025.
Vreme 1810 10.09 2025.
Vreme 1809 03.09 2025.
Vreme 1808 28.08 2025.
Vreme 1807 21.08 2025.
Vreme 1806 14.08 2025.
Vreme 1804-1805 31.07 2025.
Vreme 1803 24.07 2025.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2025 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure