Bože nas sačuvaj, šta gledasmo od 18 do 19 sati večeras. Sat vremena, predsednik Srbije Aleksandar Vučić, predsednik Vlade Srbije Miloš Vučević i predsednica Narodne skupštine Ana Brnabić, držali su nas prikovane za ekrane, jer su obećali da će da nam kažu nešto važno. Da ne mučimo čitaoce, hajmo odmah na konkretno, posle ćemo da komentarišemo.
Od konkretnih stvari, Vučić je najavio pomilovanje od krivičnog gonjenja aktivista i građana koji su hapšeni i optuživani od 6. novembra do danas, zbog učešća u protestima nakon pada nadstrešnice u Novom Sadu. Premijer je rekao da će biti rekonstrukcije vlade i pozvao rektore, profesore i “ovlašćene predstavnike studenata” da dođu u Vladu Srbije na dijalog, kako bi se izašlo iz krize.
Ana Brnabić nije rekla ništa bitno.
Što se Vučić opet trpa?
E, sad, kamo sreće da je bilo ovako kratko. Predsednik Vučić izvozao je samog sebe na standardnom rolerkosteru, u kom je malo dobar, malo loš policajac. Prvo je bistrio jedan po jedan zahtev studenata, sve glumeći dobru dušu. Ubio je u pojam i sebe i sve oko sebe nabrajanjem dokumentacije o rekonstrukciji Železničke stanice u Novom Sadu koja je do sad objavljena, a onu koja do sada nije pravdao je time da nije u vezi sa krivičnim delom.
Stani druže, niko ti nije tražio samo onu dokumentaciju koja je u vezi sa krivičnim delom, tražena je sva dokumentacija. I nije tražena od Vučića, pa opet moramo da se pitamo kakve on veze ima sa ovim protestom i što se oglašava, a pogotovo, odakle mu ideja da on ispunjava zahteve.
Deo dokumentacije, kaže predsednik, ne postoji jer zgrada nije završena. A što su je svečano otvarali nekoliko puta kad tog jezivog 1. novembra nije bila završena?
Dalje, predsednik je saopštio da će da obavi pomilovanja, ali da ne voli da daje pomilovanja, jer ko je on da odlučuje o tome… On je bukvalno jedna od malobrojnih osoba koja ima pravo da odlučuje o tome, jer mu pomilovanja spadaju među onih osam nadležnosti koje su mu propisane Ustavom. Ta mu je pod rednim brojem 7 u Ustavu. Ali znamo da je Vučiću sve, ali baš sve draže nego da se drži ustavnih ovlašćenja i onoga za šta je nadležan. Za ovo nije.
Vučevićeva ruka pomirenja
Miloš Vučević je motao nekoliko puta jedno te isto. Dakle, da mu se jave rektori, profesori i ovlašćeni predstavnici studenata, da dođu na dijalog, da se razgovara, da se izađe iz krize. Ma znate šta, predsedniče Vlade… Nema za šta kod vas da se dolazi. Pogotovo nemaju zbog čega da dolaze predstavnici studenata. Igramo se ovog ludila već 12 godina i znamo za svaki jadac na koji ste spremni. Znamo da hoćete da nađete ili izmislite lidere studenata, pa da im preko tabloida i BIA uništite i život i zdravlje. Vaša ruka pomirenja je krvava do lakta.
I ne damo vam studente.
Studentski zahtevi su jasni da jasniji ne mogu biti i svode se na jedno: da institucije rade svoj posao. Oko toga ne može da bude pregovora, razgovora ni dijaloga. To bi moralo da se podrazumeva. A vi, vi ste ubili svaki dijalog u ovoj zemlji, sistematski ste ga ubijali i sad vi nekoga zovete na dijalog. S kojim, bre, pravom?
Više niste nadležni. Studenti jesu. Vaša ruka pomirenja krvava je do lakta i zato njom studente ni pipnuti nećete.