img
Loader
Beograd, 17°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Lažni zombiji i pravi cenzori

23. oktobar 2013, 22:10 Teofil Pančić
Copied

Nije kod slučaja cenzure slike u KCNS problem u "popovima" nego u čoveku koji ne radi svoj posao, nego tuđ, "popovski"

Ovo u čemu se ovih dana valjamo i packamo podsetilo me je na naslov jedne već poodavne esejističke knjige Dubravke Ugrešić: kultura laži. Neću sad ni o „lažnoj državi Kosovo“ ni o lažnom „nestranačkom“ predsedniku Srbije, ni o Lažnom caru Šćepanu Malom kojem ovih dana i kuso i repato diže spomenik, a u Leskovcu ga eno i započasnograđanilo… Biće dovoljno da ostanemo u „sferi kulture“. Evo u Beogradu lažni tj. fingirani zombiji jedva nekako prošetaše gradom na zajebantskoj Zombi paradi zaštićeni kordonom policije od mogućih napada pravih zombija iz tzv. SNP Naši; taj sasvim nadrealan, zauman zaplet naučno je savršeno objašnjiv, tj. beše to tek logična posledica bede i kukavičluka države koja nije umela (čitaj: htela) da zaštiti kratku i krotku šetnju bezopasnih homoseksualaca pred pretnjama hordi agresivnih muškobanjastih pedera. U Kikindi, pak, pravog pisca i vrlo kompetentnog „kulturnog poslenika“ Srđana Tešina (nestranačku ličnost, ako vam je to važno) usred mandata najurili sa mesta direktora tamošnjeg Kulturnog centra neki bezvezni likovi apsolutno nepostojećih, utoliko i „lažnih“ bi(bli)ografija, i to pod smehotresnim i mrakobesnim optužbama kakve prevazilaze Nušića i Kovačevića zajedno i plasiraju se direktno kod Joneska. Pravi razlog je dakako, nešto drugo: oblatiti i najuriti relevantnog, ali „ne-našeg“ čoveka ne bi li se postavilo kakvog „svog“ baću i kumašina na to mesto, pa neka je u pitanju bilo kakva suklata i zamlata.

E sad, šta biva kada suklate i zamlate dođu na mesta koja bi po prirodi stvari trebala biti namenjena ozbiljnim i kompetentnim ljudima? Tja, kada se takvo nešto dogodi, onda dobijemo „slučaj Fajgelj“.

O liku-bez-dela iz opskurne desničarske organizacije onomad u „prekomponovanju“ vlasti postavljenom na mesto direktora Kulturnog centra Novog Sada kanda sve već znate, kao i o tome kako se i zašto (uz prateće skandale) našao na mestu koje mu stoji i priliči koliko bi meni priličilo da budem centarfor Mančester junajteda. Sve je to već prežvakana priča, gotovo pa zaboravljena u moru novih zaumnih senzacija koje nam dnevno donosi život u postdemokratskoj Srbiji. Dakle, čovek je tu gde je, moglo se već pomisliti da se nekako pritajio i stabilizovao i da će tako, manje-više mirno, prokrckati svoj besmisleni i beslovesni mandat ovlašćenog ignoranta i štetočine o javnom trošku, pa nakon toga biti relativno ravnodušno zaboravljen, a šteta koju je proizveo i činjenjem i nečinjenjem će u nekom potonjem periodu biti sanirana koliko je to moguće. Ali, cvrc! Impresivno besmislenim skandalom oko „zabrane“ likovnog rada Danijele Tasić, ovaj se mladi čovek ponovo vinuo negde u blizinu naslovnih strana, na štetu i sramotu svemu i svakome ko išta zna o savremenoj umetnosti, o standardima javnog govora u demokratskom i sekularnom društvu, i uopšte o bilo čemu o čemu je Fajgelj Andrej, zalutali prinudni upravnik KCNS, izabrao i odlučio da ne zna ništa. Što je načelno njegovo pravo – sve dok to radi o svom trošku i za svoj račun, uključujući i svoju, privatnu bruku.

Šta je nesrećnog Fajgelja nateralo na potez koji će ga u najboljem slučaju koštati direktorskog mesta, a u najgorem trajne stigme beslovesnog cenzora i smešne precioze sa opasnim namerama? Mislim da je ovde dobro prisetiti se znamenite priče o žabi i škorpiji: zašto je škorpija ugrizla žabu koja ju je prenosila preko reke, kad je znala da će tako obe potonuti? Pa, bilo je to jače od nje, nije mogla da odoli svojoj prirodi! Tako i sa Fajgeljem: da je bez cenzorskih uplitanja pustio izložbu studenata i postdiplomaca novosadske Akademije umetnosti, koju ionako „niko“ ne bi video (zna se kolika je kod nas posećenost izložbi, osim ako se digne neka fertutma), ne bi se dogodilo savršeno ništa, sve bi prošlo rutinski gluvo, i baš nikoga ne bi bolela glava… Razume se, ni bilo čija „verska osećanja“ ne bi bila povređena, iz najmanje dva odlična razloga: em što potencijalne žrtve takve „uvređenosti“ slabo pohode izložbe savremene umetnosti, em što je dotični rad stvarno sasvim daleko od neke osobite provokativnosti, kamoli „uvredljivosti“, osim po zapanjujuće diletantskim merilima jednog revnosnika iliti zilota u civilu. Da ne bude zabune, i kad bi slika bila uistinu „blasfemična“ ne bi bilo ni govora o tome da je se zbog toga sme uklanjati – ta, nije KCNS parohijski, župni ili džamijski dom! – ali ovaj rad to naprosto nije, radi se o posve benignoj „provokaciji“ mnogo više uperenoj protiv ucenjenosti (razapetosti, ako hoćete) savremenog čoveka novcem i materijalnim, nego bilo čega što ima direktne i specifične veze s religijom i bilo kojom verskom institucijom. To što su lokalni verski velikodostojnici naknadno ipak osetili potrebu da potvrde da su „uvređeni“ dolazi otud što je njima ta vrsta „uvređenosti“ naprosto u opisu radnog mesta, kad god se suoče sa slobodnim duhom spoljnog sveta. Nije tu, dakle, problem u „popovima“, oni „samo rade svoj posao“, nego je problem u Fajgelju i ostalim fajgeljima, koji ne rade svoj posao – a i kako bi, kad ne znaju?! – nego tuđi, „popovski“.

I šta sad činiti? Najbolje za sve bilo bi da dođe do transfera: Fajgelja u crkvu (po njegovom izboru) za kustosa, podvoritelja, pojca ili šta već, a nekog ozbiljnog i kompetentnog čoveka bilo kojeg opredeljenja (ima ih u NS onoliko) za direktora KCNS. Sve dok se to ne desi: bojkot! Ne sarađivati sa okupatorom sopstvene kulture, to je nužni minimum solidarnosti. Ja tamo, bogme, ni u bioskop ne idem.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure