Više od dvadeset sati nakon krvavog sukoba u selu Banjska na sjeveru Kosova, javnost je dočekala obraćanje predsjednika Srbije. Džaba. Aleksandar Vučić nije odgovorio ni na jedno suštinsko pitanje, ali je zauzvrat mučenički uzdisao i pravio duge dramske pauze. Od zaklinjanja da neće biti nove „Oluje“ i „Bljeska“, preko teatralnih podizanja bojeve gotovosti, stigao je do mračnog zavjeta „da nikada nećemo priznati nazavisnost Kosova makar nas sve pobili“.
Da li je Srbima u Kosovskoj Mitrovici, Banjskoj, Zubinom Potoku i drugim mjestima od ovog išta lakše? Može li ikome i biti?
Krvoproliće u Banjskoj isključivo ide na štetu Srba na Kosovu. Kada je tako – a jeste – što su radili Vulin i Bata Gašić? Grupa koja nosi uniforme, raspolaže automatskim oružjem, sredstvima veze i sa dva šlepera, nije formirana za popodne u kafani, niti organizira ovakvu akciju u pola sata. Ne zna se što je tu gore: zakazivanje ili zastranjivanje službi, odnosno – odmetanje njihovih pulena.
I gdje je bila Srpska lista, naprednjačka transmisija na Kosovu? Da li je moguće da njeni čelnici ništa nisu znali uprkos apsolutnoj dominaciji nad cjelokupnim političkim i društvenim životom tamošnjeg srpskog stanovništva?
Zato je otvoreno pitanje što je bio pravi cilj akcije u Banjskoj mimo svakog zvaničnog stava Srbije. Pokušaj radikalizacije i stavljanja Vučića pred svršen čin? Demonstracija da on više nije jedini ko se pita za sjever Kosova? Upozorenje moćnih struktura sa tog područja što će se dešavati ukoliko budu ugrožene? Možda ovdje vrijedi podsjetiti na prošlogodišnju video poruku Milana Radoičića snimljenu na Kosovu:„Tu sam.Vratio sam se. A vi znate šta to znači“.
I još nešto. Nije sporno da Kurti snosi najveću odgovornost za eskalaciju nasilja na Kosovu. Sada mu je neko sa srpske strane izišao u susret i to baš na onom terenu koji toliko priželjkuje. Može li biti riječi i o mračnoj zavjeri sa sve žrtvovanjem piona – svejedno da li plaćeničkih ili zaluđenih?
Vučiću treba vjerovati da Srbija nema ništa sa Banjskom – ništa joj tu nije od koristi. Ipak, to joj neće mnogo pomoći. Srbija je talac demagogije svog predsjednika iz koje su proizišli i grafiti „Kad se vojska na Kosovo vrati“. Onoliki televizijski ratovi, izvođenje haubica, tabloidno srbovanje i ostalo prazno junačenje, očito dolaze na naplatu. Najveću cijenu ove politike, kao i do sada, plaćaju Srbi na Kosovu.
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
