
Pregled nedelje
Otac, sin i neljudski režim
Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Pesnik Branko Miljković nije mnogo pogrešio kada je ispevao „svi će pisati poeziju“. Da, i poeziju, ali na blogovima, koje će u nekoj bližoj budućnosti zaista svi pisati. Koliko je blog postao važan društveni fenomen pokazao je i primer britanskih istoričara koji su pozvali svoje sugrađane da na internetu opišu kako su proveli 17. oktobar, što bi trebalo da bude svojevrstan trag u vremenu budućim generacijama istoričara, sociologa i analitičara raznih fela. Odazvalo se više od osam hiljada ljudi.
Blog manija zahvatila je poslednjih godina i Srbiju, a ono što se dešava na sajtu B92, gde pravo na blog imaju ljudi koji se mogu smatrati javnim ličnostima, najbliže je nečemu što bi se moglo nazvati internet realiti šouom (izvinjavam se gramatički/jezički osetljivim čitaocima, ali nemam bolji izraz).
Dakle, poznati pišu, a običan svet (pa i mnogi poznati) komentarišu to pisanje stvarajući tako neobičnu tribinu koja vrlo često „probije“ i u druge medije.
Pitanje koje se u opštoj pomami za blogovanjem postavlja jeste ima li web-log alternativu? Da li će se internet pretvoriti u prostor u kome komercijalne firme na svojim sajtovima reklamiraju svoje proizvode, a korisnici pišu lične dnevnike, i kraj?
Problem bloga (ako ga posmatramo problemski) jeste što to predstavlja razmenu mišljenja, najpre autora sa celim svetom, a potom sa onima koji se jave da komentarišu. Autor može biti stručan u nekoj oblasti, ali ono što on na svom blogu objavi ne mora se, a možda i ne treba, tretirati kao stručno mišljenje. Tačnije rečeno, blog je nešto kao kafanska rasprava, ventil za takoreći sve učesnike, bez nekih posebnih obaveza.
S druge strane, korisnik interneta, naročito ako se u nešto zaista razume, može da napravi sopstveni sajt na kome će sam, ili sa saradnicima koje odabere, odgovornije plasirati ideje, vesti, analize i slično. Takvih primera ima i u Srbiji i to ne tako malo. Navešću nekoliko.
Stranice www.politikolog.com delo su Slaviše Orlovića, docenta na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Autor sajta već u naslovu (Sve je biznis i pomalo politika, a politika je najveći biznis) daje naznaku o opredeljenju, a to je da na ovim stranicama ponudi informacije o političkom životu Srbije i svoju analizu političkih događaja. Sajt tek nastaje tako da ćemo videti u kom pravcu će se kretati.
Pretraga.co.yu je sajt o kojem se u ovoj rubrici dosta govorilo, naprosto jer se radi o „veteranu“. Vlasnik je Dragan Varagić, a sajt se bavi time kako da od interneta napravite dobar posao.
Sajt www.poljoprivreda.info (urednik Đorđe Simović) objavljuje vesti i analize o srpskoj poljoprivredi, obimno i aktuelno. Interesantan za stručnu javnost, kao i za same proizvođače (čak i za novinare).
Verovatno najpoznatiji „lični“ sajt je www.energyobserver.com koleginice Sijke Pistolove, koji se bavi energetikom u najširem smislu. Iako ne postoji dugo, tek oko godinu i po dana, predstavlja najrelevantniji izvor informacija i analiza iz te oblasti, ne samo za Srbiju već za ceo region.

Ukoliko imate trunku ličnog integriteta, lako ćete ugledati samog sebe na kiši u štrajku glađu. Kao što danas za Milomira Jaćimovića nema pravde, zakona i ustavnih prava, sutra ih možda ni za vas neće biti

Nema ničega u ideji Fakulteta srpskih studija što državni univerziteti već ne pokrivaju. „Identitetske discipline“ nisu drugo do košmari proizašli iz falangističkih glava

Ko je od nas ikada pogledao svih 250 imena poslaničkih kandidata na listi za koju želi da glasa? Iako to nigde nije rečeno, jasno je da će studentska lista biti švedski sto. Ako je ikom bitno, moj glas imaju, sve i da mi se 249 imena ne dopadne

Aleksandar Vučić sprovodi neobjavljeni državni udar. Džaba kreči. Nema on odbranu od zahteva za pravdom. Jer kako da pogleda u oči majci koja štrajkuje glađu, umiri narod na ulicama i utiša đačiće koji na ekskurziji viču – „Pumpaj!“

Aleksandar Vučić misli da u utorak putuje za Brisel u svojstvu predsednika Republike Srbije, ali zapravo odlazi kao predsednik Ćacilenda. Na to je sam sebe sveo, samo što toga još uvek nije svestan
Dijana Hrka, Milomir Jaćimović i emocije građana
Ranjene duše na obodu Ćacilenda Pretplati seArhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve