

Pregled nedelje
Život u mafijaškoj državi
U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija




Pesnik Branko Miljković nije mnogo pogrešio kada je ispevao „svi će pisati poeziju“. Da, i poeziju, ali na blogovima, koje će u nekoj bližoj budućnosti zaista svi pisati. Koliko je blog postao važan društveni fenomen pokazao je i primer britanskih istoričara koji su pozvali svoje sugrađane da na internetu opišu kako su proveli 17. oktobar, što bi trebalo da bude svojevrstan trag u vremenu budućim generacijama istoričara, sociologa i analitičara raznih fela. Odazvalo se više od osam hiljada ljudi.
Blog manija zahvatila je poslednjih godina i Srbiju, a ono što se dešava na sajtu B92, gde pravo na blog imaju ljudi koji se mogu smatrati javnim ličnostima, najbliže je nečemu što bi se moglo nazvati internet realiti šouom (izvinjavam se gramatički/jezički osetljivim čitaocima, ali nemam bolji izraz).
Dakle, poznati pišu, a običan svet (pa i mnogi poznati) komentarišu to pisanje stvarajući tako neobičnu tribinu koja vrlo često „probije“ i u druge medije.
Pitanje koje se u opštoj pomami za blogovanjem postavlja jeste ima li web-log alternativu? Da li će se internet pretvoriti u prostor u kome komercijalne firme na svojim sajtovima reklamiraju svoje proizvode, a korisnici pišu lične dnevnike, i kraj?
Problem bloga (ako ga posmatramo problemski) jeste što to predstavlja razmenu mišljenja, najpre autora sa celim svetom, a potom sa onima koji se jave da komentarišu. Autor može biti stručan u nekoj oblasti, ali ono što on na svom blogu objavi ne mora se, a možda i ne treba, tretirati kao stručno mišljenje. Tačnije rečeno, blog je nešto kao kafanska rasprava, ventil za takoreći sve učesnike, bez nekih posebnih obaveza.
S druge strane, korisnik interneta, naročito ako se u nešto zaista razume, može da napravi sopstveni sajt na kome će sam, ili sa saradnicima koje odabere, odgovornije plasirati ideje, vesti, analize i slično. Takvih primera ima i u Srbiji i to ne tako malo. Navešću nekoliko.
Stranice www.politikolog.com delo su Slaviše Orlovića, docenta na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Autor sajta već u naslovu (Sve je biznis i pomalo politika, a politika je najveći biznis) daje naznaku o opredeljenju, a to je da na ovim stranicama ponudi informacije o političkom životu Srbije i svoju analizu političkih događaja. Sajt tek nastaje tako da ćemo videti u kom pravcu će se kretati.
Pretraga.co.yu je sajt o kojem se u ovoj rubrici dosta govorilo, naprosto jer se radi o „veteranu“. Vlasnik je Dragan Varagić, a sajt se bavi time kako da od interneta napravite dobar posao.
Sajt www.poljoprivreda.info (urednik Đorđe Simović) objavljuje vesti i analize o srpskoj poljoprivredi, obimno i aktuelno. Interesantan za stručnu javnost, kao i za same proizvođače (čak i za novinare).
Verovatno najpoznatiji „lični“ sajt je www.energyobserver.com koleginice Sijke Pistolove, koji se bavi energetikom u najširem smislu. Iako ne postoji dugo, tek oko godinu i po dana, predstavlja najrelevantniji izvor informacija i analiza iz te oblasti, ne samo za Srbiju već za ceo region.


U čemu su sličnosti i razlike razlika između klasične mafijaške porodice i mafijaške države? Kakvu ulogu oba slučaja igra Capo di tutti capi? I gde je tu Srbija


Milo Đukanović vladao je Crnom Gorom 32 godine. Vučić bi bar toliko da mešetari Srbijom, znači još jedno 18 godina – policijskom silom, tajnim službama, paravojnim partijskim formacijama, zauzdanim pravosuđem i pobesnelim tabloidima


Režim igra na sve ili ništa. Vučić nema apsolutno nikakvu ideju šta da radi, osim da pokuša da vlada, doslovno, policijskom silom i tabloidima. Jer državni sistem se kao posledica nasilja, krađe i nesposobnosti raspao, kao u Zaječaru


Šta bi ste izabrali između glasa za Vučića i tri crvene ili da vam iseku struju? Pogotovo ako radite najgrublje povremene poslove, niste bili i nikad nećete otići na more, niti odvesti decu kod zubara


Javni sastanci i postrojavanje potčinjenih su uobičajni rituali lojalnosti diktatorima. A što se Aleksandra Vučića tiče: videla žaba da se konj potkiva, pa i ona digla nogu. Ili što bi rekli stari Latini: Što je dopušteno Jupiteru, nije dopušteno volu
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Vidi sve