img
Loader
Beograd, 19°C
Vreme Logo
  • Prijavite se
  • Pretplata
0
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzleter
  • Podkast
  • Najnovije
  • Politika
  • Ekonomija
  • Društvo
  • Svet
  • Kultura
  • Mozaik
  • Komentar
  • Štampano izdanje
  • Arhiva
  • Njuzletter
  • Podkast

Latest Edition

Dodaj u korpu

Nuspojave

Čovek od gline

21. februar 2018, 22:54 Teofil Pančić
Copied

Mnogo crnja i gora od laži u kojoj je uhvaćen je laž kojom je Aleksandar Vučić relativizovao prethodnu

Sada, kad se malo slegla prašina i utisci, možda bi se moglo reći da je poseta Aleksandra Vučića Hrvatskoj ipak imala neku svrhu, pa makar to bila samo ova: da Hrvati malo vide i osete kako je nama stalno… E sad, ako je samo zarad toga, nije Vučić imao rašta potezati na put: Hrvatska će se ipak dosta brzo oporaviti od njega, a nama je onako kako nam je, sa ili bez njegove šetnje po Zagrebu i Vrginmostu.

Ima tu, međutim, nešto važnije. Vučić je već rutinizovao svoje ponašanje unutar Srbije, i svi su već oguglali (a to je, avaj, najpogubnije, jer „normalizuje“ abnormalno) na njegovo narcisoidno-autokratsko divljanje, na verbalne izlive bez primesa istine i bez učešća stida; takođe je rutinizovao i svoje ponašanje u „velikom“ inostranstvu gde je slatkorečiv, službouljudan i manji od makova zrna – osim kad posle baroniše svoja virtuelna ili besmislena kočoperstva. Ostaje, dakle, ono između domaćeg terena i inostranstva, tzv. region, dakle Ex-Jugoslavija. Tu Vučić stoji mnogo slabije, a najslabije stoji s Hrvatskom: za nju naprosto nema pravu priču, nema ključ za tu bravu.

Gde Vučić greši, šta bi mogao da popravi pa da bude drukčije? Ne greši nigde i ne bi mogao da popravi ništa: sve njegove važne, presudne greške počinjene su odavno. Od tada do danas, ima samo jednu, ali kosmički veliku grešku: čas se pravi da te davne greške nije ni bilo, čas kroz zube ipak procedi da jeste, ali pošto je on sebi već velikodušno oprostio tu grešku, frapiran je činjenicom da ima ponekoga ko je toliko nakraj srca da mu to još zlopamti. A on sebi, eto, ne samo da je oprostio, nego je bezbeli i zaboravio. Kad je podvriskivao na onog hrvatskog novinara da u Glini 1995. nije zazivao „Veliku Srbiju“, da je to dušmanska izmišljotina, posmatraču se moglo načas učiniti kao da i sam u to veruje, pa je evo lepo šokiran spoznajom da bi neko mogao da mu ne veruje, naročito ako ga dokumentovane činjenice nedvosmisleno demantuju.

Vratiću se na „glinsko pitanje“, ali ostanimo prvo malo u sadašnjosti. Bilo je gotovo zabavno pratiti kako su takoreći svi (politički akteri, analitičari, novinski komentatori svih provenijencija) u Hrvatskoj bili iskreno šokirani onim što su videli i čuli od Vučića i oko njega: ne čak toliko sadržajem, koliko načinom. S jedne strane, čovek ne razume čemu šok i neverica: kao da je A. V. do tada obitavao na drugoj planeti, a ne u susednoj zemlji s kojom nema jezične barijere?! S druge strane, bilo je tu ipak i nečega poučnog (mada ne i utešnog) za nas istočno od Bajakova: ono što je šokiralo odviknutu hrvatsku javnost naprosto je nastup autokrate (pri tome infantilno pasivno-agresivnog jer mora mnogo da laže, a sam najbolje zna da su mu laži očajno neuverljive). Današnja Hrvatska je, naime, po mnogo čemu ozbiljno falična država (i društvo), ali autokratija naprosto nije. Pogotovo ne ona „personalne“ naravi. Takva je poslednji put bila u vreme Tuđmana, a danas su već punoletni oni koji su se rodili u godini Tuđmanove smrti.

U jednoj stvari, ipak, čovek mora da bude pravedan prema Vučiću: nije on sam sebe takvog stvorio, to jest, ako i jeste, mnogi su mu pomogli: od srpske „emancipovane građanske elite“ koja je kobno pripomogla prvo Nikolićevom, a onda njegovom povratku na vlast, a onda i političko-društveno-medijske elite susednih država, svakako uključujući i Hrvatsku. Zašto? One levo-liberalne su napamet i bez udubljivanja prenosile tupe floskule kolega iz Srbije, a one desne su se radovale sebi sličnom. Doduše, u ponašanju ovih potonjih bilo je i crte racionalnosti sa stanovišta uskog tzv. nacionalnog interesa: zašto bi oni „sprečavali“ da Srbiju vode beznadežno iskompromitovani (a i generalno trećerazredni) ljudi? Pa, na taj će način Srbija biti slabija, trajno inferiorna! To što će ovi, poput Vučića u Hrvatskoj, stalno nešto galamiti, patetisati i busati se u kokošija prsa, posve je nevažno, to je folklor. Setite se samo kako je HDZ navijao da naprednjaci dođu na vlast i da se održe na njoj! I nije ih ne razumeti: prirođeno je logici nacionalista da je „susedova slabost moj probitak“, a Srbija na čelu s ovako očajno slabim ličnostima idealna je žrtva političkog i svakog drugog iživljavanja i revanširanja. Naročito ako imaš i kome i za šta da se revanširaš. Te dividende devedesetih nisi mogao da „naplaćuješ“ Đinđiću, Tadiću, čak ni Koštunici, ali zato četniku Vučiću i te kako možeš…

Naposletku, nazad u Glinu. Vučić je uhvaćen u jednoj bednoj, amaterskoj laži, možda i zato što su mu u pokorenoj Srbiji sasvim otupeli refleksi, pa je zaboravio da se našao negde gde iza njega ne stoji armija plaćenih da ga štite od njega samog. Ali, mnogo važnija i mnogo crnja i gora od laži u kojoj je uhvaćen jeste laž koju je izrekao relativizujući je: „Potpuno je svejedno. To nije ubilo nikoga, nije bilo čiju kuću srušilo i spalilo“.

Živeti ovde u poslednjih četvrt veka znači biti izložen rafalnoj paljbi sasvim besramnih, razobručenih laži. Ipak, ne pamtim sveobuhvatniju laž od ove Vučićeve. Pa, šta je pobilo sve one ljude, da nije „Čoveče, ne ljuti se“?! E to, ta neverovatno gigantska, eruptivna, bar sto kilotona moćna radioaktivna laž, kad to odjekne negde izvan Srbije, čuje se i vidi do Meseca, toliko to jako detonira. A kod nas ništa, puć, brboć, mi smo oguglali, što će reći: mi smo pasivno pristali na laž, čak i ako ne verujemo u nju ne shvatamo je baš ozbiljno, pa se sve čudimo tuđem čuđenju. Uostalom, da nismo to i da nismo takvi, ne bi ni taj Vučić danas bio niko i ne bi bio ništa. Ni nama, ni Hrvatskoj, ni bilo kome između neba i zemlje.

Copied

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Više iz rubrike Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

01.maj 2026. Filip Švarm

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
27.april 2026. Nemanja Rujević

Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

24.april 2026. Filip Švarm

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Nikola Selaković

Komentar

21.april 2026. Sonja Ćirić

Ko to može Selakovića da „povuče za Generalštab“

Ministar kulture Nikola Selaković nasred Skupštine poručuje opoziciji da može da ga “povuče za Generalštab”. To je ispod zdravog razuma, pristojnosti, a pre svega časti

Pregled nedelje

17.april 2026. Filip Švarm

Šta je osvetlio plamen Jaćimovićevog autobusa

Kako se na vatri podmetnute paljevine ocrtala mafijaška priroda vlasti? I zbog čega ne prestaje režimska odmazda nad Milomirom Jaćimovićem

Komentar
„Blokaderski terorizam je bolest – izlečimo Srbiju“

Pregled nedelje

Naslednici Zemunskog klana

Šta spaja Vučića i Legiju? A šta SNS sa Zemunskim klanom i Crvenim beretkama? Kakva je tu uloga Branka Ružića

Filip Švarm
Viktor Rajić, dečak koji hekla, internet zvezda, daje intervju televiziji Nova
Heklaj, Viktore, nek’ crknu dušmani!

Frustrirane budale na internetu nisu mogle da zaobiđu ni Viktora Mitića, dečaka od jedanaest godina koji hekla. To je vrli novi svet

Nemanja Rujević
Zajednička konferencija za novinare opozicionih poslanika

Pregled nedelje

Šta će biti sa opozicijom – možda se ujedini

Pred opozicijom je teška odluka. Izići na izbore i rizikovati  još jedan poraz ili podržati studente u stvaranju referendumske atmosfere. Šta nam govore rezultati nedavnog glasanja u Mađarskoj

Filip Švarm
Vidi sve
Vreme broj 1843-1844
Poslednje izdanje

Intervju: Savo Manojlović, predsednik pokreta Kreni-Promeni

Za nas je najbolja strategija podrška studentskoj listi Pretplati se
Prvomajski uranak

Moj radnički predah

Obeleževanja: 81. godina od proboja iz ustaškog logora u Jasenovcu

Sistematsko raspirivanje jasenovačkog mita

Moreuzi

Uska grla geopolitike

Društvene veze i planeta

Svet je zaista mali

Vidi sve

Arhiva

Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.

Vidi sve
Vreme broj 1843-1844 29.04 2026.
Vreme 1842 22.04 2026.
Vreme 1840-1841 08.04 2026.
Vreme 1839 02.04 2026.
Vreme 1838 25.03 2026.
Vreme 1837 18.03 2026.
Vreme 1836 11.03 2026.
Vreme 1835 05.03 2026.
Vreme 1834 26.02 2026.
Vreme 1833 18.02 2026.
Vreme 1832 11.02 2026.
Vreme 1831 05.02 2026.

Međuvreme

Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!

Vreme Logo
  • Redakcija
  • Pretplata
  • Marketing
  • Uslovi korišćenja
  • Njuzleter
  • Projekti
Pratite nas:

© 2026 Vreme, Beograd. Developed by Cubes

Mastercard Maestro Visa Dina American Express Intesa WSPAY Visa Secure Mastercard Secure