Alibi politika na ruski gas: Šta je cena živog fućkanja na zvaničnu orijentaciju države

Vijest zapravo glasi – Srbija neće zavesti sankcije Rusiji. Zauzvrat je dobila naftnu formulu za plaćanje 2,2 milijarde kubnih metara plina jer Vladimir Putin nije poput lidera iz Evropske unije, čovjek zna nagraditi lojalnost.

Iznad predsjednika Srbije dok drži telefonsku slušalicu i razgovara sa ruskim kolegom, uzdiže se ogromna slika Aleksandra Vulina vizionarski mrkog pogleda. On nije samo ministar policije, već i najuticajniji ideolog aktualnog režima.

Sva ona Evropa koja je zavela sankcije Rusiji za Vulina je „skup teritorija, a ne skup država.“ Francusku, Njemačku, Španiju, Italiju i druge zemlje u Evropskoj uniji, niko ništa ne pita – drugi im biraju i prijatelje i neprijatelje. Za razliku od njih, moćna Srbija je posljednja suverena država u Evropi. Zato nije, niti će zavesti sankcije Rusiji. I kako da se čitalac ne naježi od miline i nacionalnog ponosa poslije ovog istupa nekadašnjeg zaštitnog lica JUL-a, partije koja je 1999. onoliko slavila pobjedu na NATO-m?

Činjenica je da niko iz Evropske unije ne zove Srbiju da joj se pridruži. U tom kontekstu, razgovor i dogovor Putina i Vučića vjerojatno neće posebno opteretiti odnose Beograda i Brisela. Pojedine evropske zemlje ionako su pristale da plaćaju ruski plin u rubljama, nisu imale drugog izbora. Problem je druge vrste.

Izjave poput Vulinove i te kako moraju iritirati evropske diplomate. Slično je i sa Vučićevim hvalisanjem koliko dugo nije uveo sankcije Rusiji dok ostatak Evrope broji dane rata u Ukrajini. Ovo i još mnogo toga drugog ukazuje kako se Srbiji živo fućka za vlastitu orijentaciju o pridruživanju Evropskoj uniji. Jedno je nužda u izvarednim okolnostima, a sasvim drugo vulinizacija politike države.

Sam Vučić govori o velikim pritiscima sa Zapada i dopušta moćnost da, kada postanu neizdrživi, zavede sankcije Rusiji. Ali – kakav će tada biti položaj Srbije?  Sasvim sigurno neće biti smatrana za kredibilnog partnera podjednako na Istoku i Zapadu, već kao država s kojom se može razgovarati isključivom jezikom prijetnji. Alibi politika – pristaću na sve kad me baš jako pritisnete – nikad nikom ništa dobro nije donijela. U kakav je ponor strovalila Srbiju, najbolji primjer predstavlja vlast Slobodana Miloševića.

Da li je zato cijena ruskog plina toliko povoljna? Odnosno – vrijedi li od nužde praviti tobožnji alternativni, turbo suverinističku i tabloidno-izazivački put koji ugrožava budućnost zemlje? Goran Bregović je davno primjetio da „ko ne plati kurvi – platiće doktoru.“

Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com