Kad je Aleksandar Vučić rekao da će ljeto brzo proći i da zemlju čeka možda najteže vrijeme od 1944, narod je blenuo u ekrane otvorenih usta. Gdje li nađe ovu godinu? Pogotovo što je rezignirano, u pola glasa, dometnuo da zna o čemu govori. Kako dalje ništa nije objašnjavao, špekulacije su postale neizbježene.
Misli li predsjednik Srbije na Savezničko bombardovanja Beograda 1944? Ili na oslobađanje zemlje u kojem je pored partizanskih jedinica učestvovala i Crvena armija? Možda u svijetlu ruskog napada na Ukrajinu želi naglasiti da je od sredine 1944. do aprila 1945. pao najveći broj žrtva u Drugom svjetskom ratu?
Prije spominjanja 1944, rekao je da Srbiju čeka najteža zima u posljednjih 70 godina. Po svemu sudeći, Vučić se tu samo zabrojao. To bi bila 1952. Tada se, koliko je poznato, ništa posebno nije dešavalo vezano za zimu. Međutim, 1944. jeste: uslijed borbi i protjerivanja okupatora u ljeto i jesen, gradovi su ostali bez ogrijeva, pa su brže-bolje organizirane omladinske radne brigade da po mećavama sijeku drva.
Dakle, kada se prevede Vučićeva aluzija na 1944, ispada da Srbiji za nekih pola godine prijeti smrzavanje, nestanci struje, ogromni problemi u transportu i održavanju proizvodnje… U toj situaciji, moguće je zamisliti mobilizaciju za kopanje uglja na kolubarskim poljima, restrikcije električne energije, izdavanje nekoliko litara goriva na bonove i sve vrste racionalizacije materijalnih dobara. Zaista – da se čovjek smrzne.
Nije ovo prvi put, a neće biti ni posljednji, da Vučić spominje zimu. Radi on to već mjesecima. Kao Džonu Snou iz „Igra prestola“ i njegov moto je postala najpoznatija rečenica iz ove serije – „Zima dolazi.“
Što predsjednik Srbije želi postići apokaliptičnim izjavama i širenjem panike?
Svakako, jedan od ključnih ciljeva je homogeniziranje građana oko sebe i svoje partije: cijeli svijet će imati problema sa hranom, ali on je nabavio dovoljno graška i sardina; svi kubure sa energentima, ali struja neće poskupiti… Ukratko – pustite čovjeka da radi i spašava nas, sve ostalo su trice i kučine.
Podjednako važan je i drugi cilj. A to je prepariranje javnosti za zavođenje sankcija. Konkretno: voli aktualna vlast Rusiju beskrajno i srce joj se cijepa i krvari, ali alternativa je povratak u 1944.
Što bi rekao Džon Snou – „Zima dolazi!“
Čitajte dnevne vesti, analize, komentare i intervjue na www.vreme.com
