I pored uveravanja koja su stizala iz Narodne banke Srbije (NBS) o tome da je inflacija stabilzovana, cene hrane u Srbiji drastično su porasle. To je dovelo do toga da je međugodišnja inflacija u Srbiji u junu dostigla je 4,6 odsto, što je više od ciljanog koridora NBS.
Najsvežiji podaci Republičkog zavoda za statistiku donose dramatično upozorenje: povrće u Srbiji je u odnosu na jun 2024. godine poskupelo za 11,3 odsto, a voće za čak 31,6 odsto, što su mnogi građani najbolje osetili dok su sa pomešanim osećanjima čežnje i panike uglavnom samo gledali ovogodišnje trešnje.
BIA zakazala u borbi protiv naduvavanja cena
Za NBS stvar je tu potpuno jasna i, po običaju, defetistički nepromenjiva – ogroman porast cena hrane rezultat je loših vremenskim uslova, najpre mraza i grada, a potom i suše koji su uništili rod.
Da država, odnosno vlast, ni po koju cenu ne mogu da budu odgovorni što je hrana toliko poskupela, sugerisao je donedavni premijer Miloš Vučević koji je išao toliko daleko da je najavljivao da će ni manje ni više nego Bezbednosno-informativna agencija ispitati „ko sve učestvuje u naduvavanju cena u trgovinskim lancima u Srbiji“.
„Ne možete da držite cene koje su neuobičajeno visoke ili velike marže u odnosu na ono što je praksa, pre svega u Evropskoj uniji, i da niko živ ne može da objasni građanima zašto je u Srbiji sve skuplje u odnosu na iste proizvode u EU, a da ljudi razumeju da to nije zbog carinske ili poreske politike države“, govorio je Vučević.
On je čak, neskriveno cinično, apelovao na trgovce da ne budu nezajažljivi u pokušaju da se obogate preko noći tako što će „pumpati“ cene.
„Јoš jednom pozivam sve, ‘ajde lepo da se urazumite, budite fer, budite korektni, poslujte, zarađujte, razvijajte biznis, samo imajte meru“, rekao je Vučević
On je najavljivao i istrage koje će pokrenuti tužilaštva i akcije skupštinske Komisije za zaštitu konkurencije, ali je po onome što se može videti u prodavanicama jasno da su to bile samo prazne priče.
U nemilosti neba
Ne može se, međutim, sva odgovornost svaliti na prirodu, posebno ako se ima u vidu očajna poljoprivredna politika koja se u Srbiji i dalje najviše zasniva na „milosti sa neba“.
Zato su poljoprivredni posedi, i pored neverovatnog razvoja tehnologije, uglavnom i dalje bez sistema navodnjavanja, ne postoji sistemska upotreba agrotehničkih sredstava, već svako po svom osećaju koristi preparate, a na sve to su poljoprivredni posedi, osim onih koji su „ustupljeni“ strancima, veoma mali.
Problem s fiksim deviznim kursom
Na pitanje da li je iznenađenje što je inflacija u junu skočila na 4,6 odsto, nakon što je u maju iznosila 3,8 odsto, ekonomista i bivši guverner NBS Dejan Šoškić rekao je za „Danas“ da monetarna politika NBS već godinama unazad daje očigledan primat održavanju fiksnog deviznog kursa na račun ciljanja inflacije.
„Iako je takvo postupanje monetarnih vlasti u suprotnosti sa važećim Memorandumom o ciljanju inflacije koji je donela sama NBS, praksa pokazuje da je inflacija dominantno sekundarni cilj NBS. Otuda ponovno probijanje inflacija iznad gornje granice inflacionog cilja ne treba da čudi“, naveo je Šoškić.
On je naveo i da je, u uslovima usporavanja privrednog rasta koji se odvija u Srbiji, a bez nekih eksternih šokova, teško očekivati više stope inflacije u narednom periodu.
Baš to održavanje fiksnog deviznog kursa koji je Srbija uvela još 2009. godine i koje čini osnovu ekonomije i privrede može da bude mač sa dve oštrice u slučaju velikih svetskih kriza. Srbija je zahvaljujući stranim direktnim investicijama uspela da prevaziđe krize izazvane pandemijom korona virusa i ruskom invazijom na Ukrajinu, ali je problem upravo u tome što kriza nije nadvladana zahvaljujući razvoju domaće privrede.
Srbija srlja u prezaduženost
Zbog manjeg priliva stranih direktnih investicija, ali i zbog toga što su gastarbajteri – koji i sami zbog krize lošije žive u zapadnim zemljama – počeli da šalju manje deviza u otadžbinu, Srbija sada mora da brani veštački održavan kurs dinara kako zna i ume, s obzirom da nema domaću privredu koja bi to iznela.
Ekonomisti upozoravaju da zbog toga Srbija nezaustavljivo srlja u prezaduženost, koja je i dalje nevidljiva upravo zbog fiksnog kursa dinara.
Dostupni podaci navode da je javni dug u februaru 2025. godine dostigao 39 milijardi evra i da se postavlja pitanje kako će biti otplaćeni dugovi kada jednom dođu na naplatu. Srbija će zato morati dodatno da se zadužuje za otplatu dugova, a na ime kamata. Podrazumeva se da za to niko neće biti odgovoran, a vlast će i dalje na sve načine pokušavati da sakrije činjenicu da se zemja preterano zdužila da bi spriovela isve planove zacrtane za izložbu EXPO 2027.