Ministar poljoprivrede Dragan Glamočić pozvao je građane Srbije da pomognu „našim proizvođačima mleka“ tako što će piti više mleka i kupovati više mlečnih proizvoda.
„Još jednom apelujem na naše građane da bi pomogli našim proizvođačima mleka u ovoj krizi da malo više konzumiramo mleko i mlečne proizvode, a svi znamo da su to najzdraviji proizvodi“, naveo je Glamočić.
Iako to nije decirano rekao, logična je pretpostavka da je Glamočić ovom izjavom pozvao na kupovinu mleka i mlečnih proizvoda poreklom iz Srbije, pošto je cilj da se pomogne „našim proizvođačima“.
Glamočić je upozorio i da je prognozirano da će cena mleka u Evropi nastaviti da pada, zbog čega će Srbija morati da se usklađuje sa evropskim cenama, kako bi ostala konkurentna. To konkretno znači da će industrija prerade mleka, ako iole poštuje zakone tržišta, a nema razloga da ih ne poštuje, dodatno sniziti cenu otkupa mleka od domaćih mlekara. Ta cena je, godinama se žale domaći proizvođači mleka, već sada veoma niska.
Unosna zarada prerađivača mleka i trgovaca
Zato se postavlja pitanje da li će građani, pod uslovom da poslušaju Glamočića i počnu masovnije da kupuju domaće mleko i mlečne proizvode, zaista pomoći domaćim mlekarima, ili će se od te pojačane kupovine ovajditi samo prerađivači mleka i trgovci, dakle „druga i treća ruka“, dok će mlekari i dalje jedva preživljavati. Cene mleka u prodavnicama već sada govore u prilog tome da prerađivači mleka i trgovci skidaju kajmak na osnovu mukotrpnog rada mlekara.
Podaci Republičkog zavoda za statistiku pokazuju da je u u prvoj nedelji decembra najčešća cena za litar sterilisanog mleka bila oko 155 dinara, s tim da je u Pančevu najčešća cena bila 130 dinara, a u Vranju 175 dinara. Oko 155 dinara za litar sterilisanog mleka plaćali su žitelji Beograda, Valjeva, Zaječara, Kraljeva, Smedereva, Užica, Šapca, Novog Sada, Zrenjanina, Sremske Mitrovice i Subotice.
Iako nema zvaničnih podataka, jednostavnim pogledom u frižidere prodavnica vidi se da su cene uvoznog sterilisanog mleka često niže od cena sterilisanog mleka poreklom iz Srbije.
Otkupne cene mleka
U decembru je kilogram mleka na berzama koštao oko 54 evrocenta ili približno 63 dinara. Srbija je uvela takozvanu „zaštitnu taksu“ na uvoz kako bi zaštitila domaće proizvođače. Ta taksa je 15 dinara po litru uvezenog mleka, što znači da je ukupna cena pre uvoza u maloprodajni lanac oko 78 dinara.
Međutim, očigledno da „zaštitna taksa“ ne štiti dovoljno domaće mlekare koji upozoravaju da je uvozno mleko, čak i sa taksama, često konkurentnije od domaćeg.
Krajem maja predsednik Udruženja odgajivača goveda u centralnoj Srbiji Milija Palamarević izjavio je agenciji Beta da su sve mlekare u Srbiji smanjile otkupnu cenu mleka i do 16 dinara po litru i da će „prvo početi da propadaju mala i srednja gazdinstva“.
„Već dva meseca mlekare smanjuju cenu mleka i prosečna cena tog proizvoda za mala i srednja gazdinstva sada je 40 dinara, a za velike farme krava oko 65 dinara“, rekao je Palamarević.
Kao „dodatni udar“ na mlekare Palamaervić je naveo najavu ministra Glamočića da će početkom 2026. godine početi da radi laboratorija za analizu mleka, „jer mali proizvođači ne mogu da ispune sve uslove mikrobiologije, kao veliki proizvođači koji imaju robotizovanu proizvodnju, što im je omogućila država“.
Pretnje stajskim đubrivom
Zbog svega toga domaći mlekari neprestano traže od države, odnosno od resornog ministra Glamočića, da zaštiti domaće tržište od uvoza jeftinog mleka iz Evropske unije, a od trgovaca da smanje marže na mleko i mlečne proizvode.
Situacija je toliko napeta da su domaći mlekari nedavno najavili da će, ukoliko Glamočić i trgovci ne odgovore na njihove zahteve, preduzeti radikalnije mere „i stajskim đubrivom zasuti prvo trgovce, a ako se ne nađe rešenje i mlekare i nadležne institucije“.
Istovremeno, čini se da za mlekare dolaze još gora vremena, a država za to krivi upravo proizvođače mleka. Predsednik udruženja proizvođača mleka Mačvanskog okruga Goran Vasić prošle sedmice rekao je agenciji Beta da ministar Glamočić tvrdi da je moguć pad cena mleka kao posledica pada potrošnje u Srbiji „zbog neodgovornih izjava pojedinih proizvođača da se mleko proizvodi od mleka u prahu“.
Vasić je ocenio da, „ako je pala potrošnja, da su za to krivi trgovci i mlekare jer su proizvodi skupi“.
„U mlekarama neće da odgovore kako je moguće da od jednog litra mleka, koje košta oko 60 dinara, naprave jogurt koji košta 170-180 dinara, a pre toga je masnoća sa tri-četiri odsto skinuta na 2,8 odsto da bi se napravila pavlaka. Nije isključeno da je pala potrošnja jer su proizvodi skupi, a skupi su jer u mlekarama ima više menadžera nego što ima prozvođača mleka“, rekao je Vasić.
Mleko teče kolovozom
Zbog teške situacije u koju su zapali, mlekari u Srbiji su nekoliko puta prosipali mleko, pa se tako kolovoz ispred Ministarstva poljoprivrede nekoliko puta zabeleo od mleka koje je teklo niz Nemanjinu ulicu.
Na taj način mlekari su protestovali zbog niske otkupne cene mleka za koju tvrde da je cena daleko ispod troškova proizvodnje, što ih vodi u direktne gubitke.
Osim toga razlog za nezadovoljstvo mlekara bio je i to što je bio obustavljen otkup i otkazan prevoz mleka, pošto su prevoznici iznenada otkazali dalji transport mleka do mlekara. To je stvorilo viškove koje farmeri nisu imali gde da skladište niti prodaju.
Prosipanjem mleka mlekari su se usprotivili i prekomernom uvozu mleka iz EU. Domaći mlekari tvrde da prerađivači mleka i trgovinski lanci uvoze velike količine jeftinijeg mleka i mlečnih proizvoda iz EU, što stvara veštačke viškove na domaćem tržištu i guši domaću proizvodnju.
Prosipanjem mleka mlekari su želeli da skrenu pažnju države na kolaps stočarstva i iznude hitne mere, poput uvođenja strožih uvoznih taksi i povećanja subvencija
Problem s aflatoksinom M1
Na sve to dozvoljeni nivo aflatoksima M1 u Srbiji je 0,25 mikrograma po kilogramu, i to će se prema najavama promeniti tek u dcembru 2026. godine, dok je dozvoljeni nivo aflatoksina M1 u proizvedenog u EU čak pet puta niži – 0,05 mikrograma po kilogramu. Za dečju hranu i mleko za odojčad, standardi u EU su još drastičniji – maksimalno 0,025 mikrograma po kilogramu.
Ako mleko iz EU ima manje aflatoksina M1 i ako mleko iz uvoza često ima manju maloprodajnu cenu, postavlja se pitanje zašto bi se građani odazvali Glamočićevom apelu i počeli više da kupuju ono mleko koje u sebi ima veću koncentraciju aflatoksina.
Glamočić je izjavom da „оvde ne postoji trajno rešenje“, da je ovo najosetljiviji sektor i da niko do sada nije uspeo da ga reši, u maniru kompletnog srpskog političkog establišmenta unapred skinuo svaku primisao da bi mogao da bude odgovoran za stanje u mlekarskom sektoru. Rešenje očiglednpo vidi u „mlekarskom patriotizmu“.