Prijavu protiv predsednika Vlade Đura Macuta i grupe lekara podneo je Dragan Stevanović, suprug preminule, jer nisu imali njen pisani pristanak za rizičnu intervenciju kojoj je bila izložena – a što su po zakonu bili obavezni da učine, piše KRIK. Slučaj je stigao do Ustavnog suda koji već pet godina ne donosi odluku i koji je na sednici u martu ove godine naveo da mu treba još vremena zbog „dodatnih razmatranja”, dodaje se u tekstu.
Kada je Đuro Macut 2019. godine postao načelnik odeljenja Klinike za endokrinologiju, jedna od stvari koje je uveo, kako tvrdi njegova saradnica za KRIK, bila je da lekari moraju da obezbede pisanu saglasnost pacijenata za intervencije koje se izvode. U pitanju je dokument kojim je pacijent jasno upoznat sa svim mogućim komplikacijama lečenja i koji svojim potpisom pristaje na to. Zakon o pravima pacijenata takođe nalaže da je „neophodno” da lekari za ozbiljnije intervencije obezbede „pismeni pristanak”. „Bez pristanka pacijenta ne sme se nad njim preduzeti nikakva medicinska mera”, propisuje zakon.
„Međutim, nakon što je Danijela Stevanović, koja se od retke vrste tumora lečila na Macutovom odeljenju, preminula, njen suprug je skupio svu medicinsku dokumentaciju – i u njoj nije pronašao Danijelin pristanak na rizičnu intervenciju kojoj je bila podvrgnuta“, piše KRIK.
Dragan Stevanović je zbog ovoga, mesec dana nakon njene smrti, u maju 2019. godine, podneo krivičnu prijavu Prvom osnovnom tužilaštvu u Beogradu, ali pokrenuo i parnični postupak. Krivičnu prijavu podneo je protiv Macuta i još četvoro lekara koji su njegovu suprugu lečili u Kliničkom centru Srbije, otkriva KRIK.
Postupak
Tokom postupka Macut i lekari tvrdili su da su sve radili u skladu sa zakonom, dodaje se u tekstu. Iako nije postojala pisana saglasnost, naveli su da su pacijentkinju usmeno uputili u sve komplikacije do kojih može da dođe tokom lečenja. Macut je tvrdio i da je dovoljno bilo to što je postojao potpis pacijentkinje na jednom drugom dokumentu – istoriji bolesti.
Macutova tadašnja saradnica, međutim, dala je u jednom od postupka drugačiju izjavu – tvrdeći da se potpis pacijentkinje na istoriji bolesti nije odnosio na terapiju, već je to samo bio njen pristanak da bude puštena kući za vikend. Napomenula je za KRIK i da je upravo Macut na njihovom odeljenju uveo pravilo obavezne pisane saglasnosti.
Stručnjaci sa kojima su razgovarali novinari KRIK-a takođe su rekli da potpis na istoriji bolesti ne može da se računa kao pisana saglasnost pacijenta za intervenciju.
Odbacivanje krivične prijave
Tužiteljka Jovana Dmitrović, ipak, odbacila je krivičnu prijavu u martu 2020. Stevanović je uputio prigovor Višem tužilaštvu, koje ga je iste godine odbacilo, a onda se obratio Ustavnom sudu koji do danas nije odlučio u ovom procesu.
„Ja mogu da pišem urgenciju, mada oni često navode da su im nagomilani predmeti, ali pet godina čekanja nije normalno. Želim da dobijem odgovor. Nakon odluke Ustavnog suda ima prostora za dalje, mogu se žaliti i sudu u Strazburu”, kazao je suprug preminule pacijentkinje za istraživački portal.
Svetski stručnjak za lečenje raka kože i hirurg, doktor Marko Lens, za KRIK kaže da je obavezan potpis pacijenta kada se izvode intervencije.
„Pacijent za svaku vrstu intervencije mora da da saglasnost. Ako je u pitanju bilo koja vrsta intervencije u toj informisanoj saglasnosti mora da postoji objašnjenje i koja je procedura u pitanju, kakve su koristi te procedure, benefiti, ali i rizici koje ta procedura nosi”, rekao je Lens.
Izvor: Krik