25. Nišvil
Džez na Nišavi
Prošlog vikenda u Nišu je održan dvadeset peti po redu Nišvil, džez festival u usponu


Prošlog vikenda u Nišu je održan dvadeset peti po redu Nišvil, džez festival u usponu
Džez festival u Vjenu, Francuska, u svom dvadeset osmom izdanju ponovo je bio u punoj snazi i sjaju
Film pred nama je konačna potvrda onoga šta je Dosije X bio, i šta više nikada ne može biti
Započeta kao neka vrsta, možemo reći urbanog kiča iz dokolice u dugim hodnicima podzemnih železnica velikih gradova, umetnost grafita ubrzo je postala globalni fenomen. Na poslednjem Belefu predstavila se beogradska grafiti scena
Slobodan Divjak: Antej ili Ahasver
"Filip Višnjić" i Službeni glasnik, Beograd 2008.
"Mislim da grupe ovakvog tipa mogu da se razvijaju samo ako je njima samima stalo. Iskreno, još ne znam šta je cilj svega toga"
Muharem Bazdulj (Travnik, 1977) spada u red najdarovitijih pripovedača mlađe generacije na našem jezičkom području. Zbirka priča pod nazivom Čarolija, koju je premijerno upravo objavila izdavačka kuća "Gradac", prva je knjiga kojom se Muharem Bazdulj predstavlja književnoj publici u Srbiji. Pre nje, u Bosni i Hrvatskoj objavio je osam naslova – zbirke priča One Like A Song (1999), Druga knjiga (2000) i Travničko trojstvo (2002), kraće romane Koncert (2003), Đaur i Zulejha (2005) i Tranzit, kometa pomračenje (2007), zbirku eseja Poslovi i dani (2005) i zbirku pesama Heroes (2005). U međuvremenu je objavljivao tekstove i eseje u novinama i časopisima širom nekadašnje Jugoslavije, pored ostalih u sarajevskim "Danima", splitskom "Feralu", zagrebačkom "Zarezu". Stalni je saradnik "Vremena". U Čaroliji se nalazi trinaest priča. Uz saglasnost izdavača i autora, prenosimo jednu od njih


Svet se oprostio od Aleksandra Solženjicina, pisca-disidenta čija su dela doprinela razobličavanju i rušenju sovjetskog totalitarizma
Utkan je u civilizaciju kao izvor života, inspiracija je umetnika, deo religije, ideologije, izreka, poslovica, obožavan i psovan. Manifestacija i izložba koja se upravo održava u Galeriji Progres u Beogradu posvećena je – hlebu
Otkrića ovogodišnjeg Palića uglavnom su došla sa rubova Evrope: iz Izraela, Estonije i Irske
"Inicijativu ima onaj ko diktira pitanja. Odgovori mogu slobodno da variraju, do krajnosti. Nebitno je, sve dok se postrojavamo uz ove ili one autoritete i koljemo po rupčagama kada njihovi interesi dođu u sukob ili krenu da prave neki novi raspored"
U suočavanju s mitski monumentalnom, ne i idealizovanom prošlošću, sagledana je i razotkrivena pogana suština današnjeg sveta, u kome su mehanizmi obmane dovedeni do savršenstva, do činjenica i brojeva koji se – bilo da je reč o bestseler-listama ili političkim nadmetanjima – ne mogu osporiti, premda tako uvredljivo zaudaraju na laž
Ne radi se tu da li će u Sedam kulturnih dana peva Era, Onaj Nježnik, ili će propeva Bajaga, već o tome da je tih Sedam dana godišnji domet kulture u mnogim gradovima i opštinama
"Radio bih sada partizanski animirani film: taj žanr i tema su bliski publici, a s obzirom na to da bi se razlikovao od postojećih, mislim da bi bio atraktivan", kaže o svojim planovima Aleksa Gajić, strip crtač i autor prvog srpskog dugometražnog animiranog filma Technotise – Edit i ja, koji je promovisan na nedavno završenom Egzitu
Pol Veler, sa svim svojim lutanjima i nedoumicama posle The Jam i Style Council, u stvari nije imao suštinski nesporazum sa sobom – on je uvek voleo crnačku muziku i predgrađa. Ništa više od toga. I ništa prokaženije od toga
Umesto Beograd filma, novi vlasnik bioskopa Balkan zove se Beobana, Jadrana – Beojana, a Kozare – Beokona. Tu su još i vlasnici Partizana – Beopana, Voždovca – Beovona i Slavice – Beoslana
Čarls Bukovski: 14 intervjua
Izabrao i preveo Nenad Župac;
redaktor prevoda Flavio Rigonat
LOM, Beograd 2008.
Pretnja
Scenario i režija: M. Najt Šamalan
Uloge: Mark Valberg, Zoi Dešanel, Džon Leguizamo, Fren Koližn, Viktorija Klark
Vasilis Kacikonuris, Mleko; režija: Đurđa Tešić; igraju Vesna Čipčić, Pavle Pekić, Petar Benčina i Danijela Štajnfeld; Beogradsko dramsko pozorište, Nova scena
"Velikih državnih kuća, poput nekadašnjeg Nolita ili Prosvete, više nema, a privatni izdavači nisu zainteresovani za objavljivanje izdanja koja nisu profitabilna. To znači da država mora da stane iza jednog takvog ozbiljnog projekta kao što je Leksikografski zavod Srbije jer je to projekat od nacionalne važnosti"


Hoće li će Veslin Milić biti proglašen u tabloidima za „blokadera“? Da li je njegova krivična prijava protiv Marka Krička poruka za Aleksandra Vučića? I, ako jeste, mogu li se očekivati nove kamare prljavog veša iz MUP-a?


Predsednik Aleksandar Vučić opet kaže da će priznati poraz i čestitati jer će „blokaderi“ pobediti. On bi time da istera zeca iz šume, ali niko sa druge strane nije dužan da obeća Vučiću sličnu čestitku


Zašto Šapić legalizira batinaše u Beogradu? Zbog čega je šešeljizam ideologija vlasti? I šta Vučić poručuje narodu


Voženo lice Aleksandar Vučić će u predizbornoj kampanji voziti staru škodu. Dok traje odmazda prema svakome ko pisne, paradni deo kampanje biće otužniji nego ikad jer se Vučić obraća svom hardkor biračkom telu


Zašto ministarka Snežana Paunović još nije smenjena? Šta to govori o njoj, režimu i Srbiji


RHMZ je u nedelju objavio da je prognoza vodostaja Dunava za ponedeljak, 3. avgusta, minus 162 centimetara, što je istorijski rekord


Još uvek nema najava kompletnog programa i ostalih neophodnih detalja o Beer festu i Zaječarskoj gitarijadi – na primer, da li će ih uopšte biti i u kom obliku


Vlasnici nekretnina koji promene adresu moraju da imaju u vidu da država Srbija nije elektronski razvijena. U suprotnom će verovatno morati da plate veći porez


Rušenje objekata na Gazivodama je poraz ideje da razvoj može da bude jači od straha, turizam održiviji od konflikta. Da ljudi mogu da ostanu zato što vide budućnost, a ne zato što nemaju gde da odu. Da drugi, poput mene, ovde mogu da dolaze po svoje sopstvene životne lekcije


Vesna Milakara rođena je 1966. godine u Donjem Klasniću, u opštini Glina na Baniji. Sa osamnaest godina se udala za Peru Rudića, mog oca, i 1987. rodila mene, a Maju, moju sestru, sledeće godine. Živeli smo u Rudićima, u Gornjem Klasniću, sve do 4. avgusta 1995. godine. Ja sam Mirko Rudić, novinar "Vremena"