Nova hrvatska stvarnost

Zaglušujući bubnjevi “retuđmanizacije”

Hoće li se najnovija Hrvatska pridružiti Orbanovoj Mađarskoj i podeliti s njome status evropskog parije? Ili će HDZ Andreja Plenkovića neutralizirati radikalne potencijale svojega koalicijskog partnera – Domovinskog pokreta? Može li ova koalicija ojačati radikalno desno krilo unutar HDZ-a i marginalizirati evrobirokratske tendencije u ovoj stranci? To nije nemoguće, posebno ne u slučaju da predstojeći izbori za Evropski parlament potvrde slutnje kako je na našem kontinentu na delu ozbiljno skretanje udesno

Fenomen Thompson

Zvezda ustaških poskočica

"Naivno vjerovanje da bi se Thompson mogao korigovati, izmijeniti problematične delove svojih stihotvorina i pomoći ukidanju unutarhrvatskog razdora očigledno ne počiva na nekim čvršćim temeljima. A ne bi trebalo zanemariti ni komercijalno-interesnu dimenziju fenomena Thompson"

Reč o delu

Antifašisti a građanski liberali

Enis Zebić, Jučerašnji svijet: Hrvatska, Durieux, Zagreb 2017.

Lični stav

Zašto je ljude strah od kritike

Kako to da isti takvi devedesetih godina nisu strahovali kad je u opasnosti bio i sam život? I kako to da šute i oni koji se ničega ne smiju bojati jer su postigli sve što su mogli postići i dospjeli do zacementiranih pozicija

VREME BR.1216-1217 | 24. APRIL 2014.

Hrvatska i srpska primena dve verzije istorijskog revizionizma

Rezultati Drugoga svjetskog rata i njemu analognih sukoba ne mogu se promijeniti – poznato je tko su bili pobjednici, a tko je poražen – ali se tu pribjegava izravnoj revalorizaciji sukobljenih strana: rat je završio kako je već završio, ali tragedija je što nije pobijedila ona druga strana. Iako ta koncepcija ima svoje zagovornike i u Hrvatskoj i u Srbiji, ona je bazično oblikovana na Zapadu. U tom se smislu u Njemačkoj formiraju revizionističke škole, koje su posvećene preispitivanju uzroka i karaktera Drugoga (pa i Prvoga) svjetskog rata, te potpunom ili bar djelomičnom rehabilitiranju nacionalsocijalizma, relativiziranju ili čak i nijekanju razmjera ratnih zločina Wehrmachta u ratu, kao i holokausta, itd.

In memoriam

Dragoljub Todorović (1948–2015)

Beskompromisni borac za istinu

Kultura sećanja

Hrvatska i srpska primena dve verzije istorijskog revizionizma

Rezultati Drugoga svjetskog rata i njemu analognih sukoba ne mogu se promijeniti – poznato je tko su bili pobjednici, a tko je poražen – ali se tu pribjegava izravnoj revalorizaciji sukobljenih strana: rat je završio kako je već završio, ali tragedija je što nije pobijedila ona druga strana. Iako ta koncepcija ima svoje zagovornike i u Hrvatskoj i u Srbiji, ona je bazično oblikovana na Zapadu. U tom se smislu u Njemačkoj formiraju revizionističke škole, koje su posvećene preispitivanju uzroka i karaktera Drugoga (pa i Prvoga) svjetskog rata, te potpunom ili bar djelomičnom rehabilitiranju nacionalsocijalizma, relativiziranju ili čak i nijekanju razmjera ratnih zločina Wehrmachta u ratu, kao i holokausta, itd.

Knjige – Stipe Šuvar, Historia tragicomica (Razlog, Zagreb 2013)

Zaostavština Stipe Šuvara

Najmanje što bi se moglo reći o ovoj knjizi jeste ocena prema kojoj ona i u celini i u delovima svedoči o epohi na čijim rubovima živimo. No, njena se vrednost ne iscrpljuje u svedočenju. Ona ima šta da ponudi i istraživačima, ali i svima onima koji žele nešto više da saznaju o pravom karakteru procesa koji su obeležili drugu polovinu 20. veka, a čije će se posledice još dugo osećati

Slovo o ontologiji

Diskretni šarm posebnosti

O identitetu se, dakako, raspravlja u svim mogućim područjima nauke. Prva asocijacija na reč identitet odnosiće se, najverovatnije, na pitanje o etničkom, verskom, rasnom ili kulturnom identitetu

Knjige

Suočavanje s prošlošću

Knjiga Ulriha Šilera Njemačka i "njezini" Hrvati. Od ustaškog fašizma do Tuđmanovog nacionalizma rekonstruiše linije kontinuiteta nemačko-hrvatskih odnosa – od odnosa Hitlera i Pavelića do odnosa Kola (i Genšera) i Tuđmana

Jezik i značenje

Praktična i praktička filozofija

Praktička filozofija može biti i nepraktična. Bolje je ako je ona ujedno i praktična, ali utilitarno shvaćena praktičnost ne može biti kriterij razdvajanja dobra od zla. Ili, ipak, može

Knjige – Božidar Jakšić, Mišljenje kao diverzija

Suočavanje s dosezima jedne marginalizovane epohe

"Praxisa" danas nema niti ga može biti. Drugačija su vremena i kontekst je različit. Čini se, ipak, da strahovanja dežurnih ideologa (zapravo njihovih nalogodavaca) od toga "zmajeva sjemena" s protokom vremena nisu umanjena. Možda to nešto govori o potencijalu koji se u neka minula vremena razvio u jednoj svojedobno marginaliziranoj i onemogućenoj zajednici. A možda je u pitanju tek preventivna paranoja. Ili paranoja naprosto. Kako bilo, knjiga Božidara Jakšića ostaje nezaobilazna literatura za sve koji bi bez predrasuda htjeli vrednovati misaone dosege filozofije i društvene teorije u Drugoj Jugoslaviji