Mitrovačka reperka Sara Keljanović bez dlake na jeziku peva o realnosti kosovskih Srba. Neke komšije joj govore da je hraba, a neke da nije normalna. „Tanka je linija svakako“, kaže Sara za „Vreme“
Na izvoz ružnih reči, al je najčešća mito
Izvod iz matične je izrod
Grad na reci, grad na Ibru
Gde lete meci, dok se duše prodaju za sitno
Gde moraš da kažeš deci – država ne čuva nikog
(Stihovi pesme – Na mapi)
„Odrasla sam u Mitrovici i svaki njen metar je imao uticaj na moje stvaralaštvo. Kad si klinac u takvoj sredini, naviknut si da se oko tebe svakodnevno dešava nešto loše. A onda porasteš, upoznaš ljude iz drugih gradova, posetiš ih i shvatiš da to nije baš normalno, da tako ne treba da bude, da ti ništa lepo oko sebe nisi imao “, priča za „Vreme“ mitrovačka reperka Sara Keljanović
„Niko od nas ne traži da nas drugi žale već da razumeju, da pogledaju malo u naš život. Ono što se nama dešava dugi niz godina, sad stiže svakoga nažalost“, kaže naša sagovornica.
Foto: Stefan DrljačaMitrovačka reperka Sara Keljanović
Na njeno stvaralaštvo, ukazuje ona, uticaja ima sve u šta gleda kada se okrene oko sebe. „To je jedino dobro što je meni dosadašnja politika uradila – naterala me je da dobro preispitam i vidim stvari.“
Prljav je vazduh, ništa se ne vidi od užasa
Saosećanje se ni na vidiku ne ocrtava
Zaklanjaju ga kerovi i av av država
Siđi sa fotelje bre da klekneš ispred žrtava
Deca su nacrtala svoje želje za Božić
I većina su iste, da prestanu da se boje
Ti bi da šalješ Kobre, mi da sačuvamo svoje
Znamo ko treba da ode da bi nam bilo bolje
(Stihovi pesme – Gusta magla)
Realnost kosovskih Srba – surova i teška
Keljanović kaže da je realnost Srba sa Kosova surova, teška i bačena u drugi plan.
„Najgore je što se podrazumeva da bude takva. Živimo na međi ’ovih i onih’, između straha i iščekivanja, između odbačenosti i odvajanja. Jednostavno u neizvesnosti.“
Dodaje da čovek na KiM živi tako da ne zna s koje će ga strane „udariti“, niti zna šta može sutra da se desi. „Kada ovo kažem na glas dosta ljudi ne veruje. Ipak, zanimljivo je da ti isti ne smeju da dođu kod nas.“
Ili, kako je napisala u jednoj pesmi: Beograd me mrzi, al ne sme za mnom preko granice.
Njene komšije joj govore da je hraba zbog toga što radi, a neki kažu da „nije normalna“. „Tanka je linija svakako“, navodi sagovornica „Vremena“.
Ipak, nada se da će i njene komšije konačno ustati i odabrati da ne ćute.
„Zahvalna sam svima koji podržavaju moj rad, ali bih volela da svi kao individue uradimo što je više moguće za bolju budućnost“, naglašava Keljanović.
Zašto rep?
Rep je za nju žanr koji ništa ne ulepšava. A, to joj daje mogućnost da dušom predstavi sve što je tišti i to ispriča „narodnim jezikom“.
„Moja muzika se neće puštati u klubu, ali će svakog čoveka, koji je čuje, naterati da se zapita: ’Kako smo stigli dovde i šta možemo da promenimo da nam bude bolje?’. A, znam da možemo mnogo toga.“, ukazuje Keljanović.
Od svojih stihova izdvojila je stihove iz pesme „Gusta magla“:
Srbine, ponašaš se loše za vreme rata
Kuće, vile, kola, parking, pos’o, dobra plata.
A mi smo ti dokaz da nije sve do para,
Evo imamo i lance, samo što nisu od zlata
A, iz pesme „Nema nazad“:
Ja idem ka njima da shvatim ih bolje,
Al’ vratim se brzo jer savest mi ne da.
Da plačem neću al da pitam moram
Ko su tvoji i odakle ti je deda?
Uskoro će objaviti nove pesme. „U planu mi je da pričam istinu“, kaže Sara. „Da čuvam tradiciju i obraz i podsetim ljude da smo još uvek tu.“
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!
Sin i ja stvaramo u porodičnoj kući, u našem kućnom studiju, ne sukobljavamo se, imamo blizak i topao odnos. Isto sam to zaključio dok sam čitao knjigu koju je napravio Spenser Tvidi, o ljudima koji prave muziku iz svog “bedroom” studija. Išao je sa drugarima po kućama i gledao kako ljudi snimaju uz pomoć štapa i kanapa
Na kraju “običnih” godina prave se liste knjiga, filmova i pozorišnih predstava. Međutim, ova godina je bila jedna od onih koju ćemo pamtiti po intenzivnoj borbi za društvene promene pa nema smisla ponašati se kao da je sve regularno. Zato ću u ovom tekstu pisati ne samo o predstavama već i o pozorišnim utiscima koje ćemo poneti iz 2025. godine
Intelektualna reportaža: poljski Književni institut u Parizu (2)
Neki od najvećih, poput Vitolda Gombroviča i Česlava Miloša, bez Ježija Gjedrojća gotovo sigurno ne bi postali ono što jesu. Ni s jednim od njih, međutim, nije bio u dobrim odnosima: bio je odveć konzervativan da bi prihvatio raspusnog Gombroviča i isuviše iskusan da bi tek tako ukazao poverenje preobraćenom komunisti Milošu. Nikada, međutim, nije odbio ni Gombrovičev ni Milošev tekst. Bio je previše dobar urednik da ne bi, sebi uprkos, shvatio o kakvim je piscima reč
Poslednja objava o aktivnostima ministra Nikole Selakovića na sajtu Ministarstva kulture je od 29. decembra. Ali to što ne otvara izložbe, ne znači da nema druga posla
Zašto Vučić iz Abu Dabija kaže da će „blokaderi“ ako dođu na vlast „silovati žene“ i „jahati popove“? Zato da sablazni i odvuče pažnju od koncerta Ane Bekute u Čačku teškog 40 000 evra dok Čačani plaćaju hodanje trotoarom
Teško je izračunati ko je koliko kriv za ponor u kojem je košarkaški klub Partizan. Ali predsednik Ostoja Mijailović volontira za najvećeg krivca time što ne razume da mora da ode i tako otvori šansu za novi početak
Arhiva nedeljnika Vreme obuhvata sva naša digitalna izdanja, još od samog početka našeg rada. Svi brojevi se mogu preuzeti u PDF format, kupovinom digitalnog izdanja, ili možete pročitati sve dostupne tekstove iz odabranog izdanja.
Šta se zbiva u zemlji i svetu, šta ima u novinama i kako provesti vreme?
Svake srede u podne Međuvreme stiže elektronskom poštom. To je sasvim solidan njuzleter i zato se prijavite!